ANALIZA: Pregovori SDP-a na dvije stolice - predigra za neke druge igre

Suštinskih pregovora opozicije i SDP-a o prelaznoj vladi ne može biti ako socijaldemokrate zaista žele Crnu Goru u NATO. Zato je današnje očijukanje Krivokapića i Lekića u stvari zauzimanje pozicija za nešto što može uslijediti koliko sjutra, kad se razbistri priča oko poziva u Alijansu, piše u svojoj političkoj analizi za današnju Pobjedu glavni i odgovorni urednik podgoričkog dnevnika, Draško Đuranović koji Portal Analitika prenosi integralno

Objavljeno: 19. 02. 2015 - 06:54 Promjenite veličinu teksta: A A A
ANALIZA: Pregovori SDP-a na dvije stolice - predigra za neke druge igre

Iako je vrh SDP-a prihvatio poziv lidera opozicije za razgovore o formiranju prelazne vlade, socijaldemokrate će, prema izvorima Pobjede, odbiti dalje pregovore da ne bi ugrozili strateški državni prioritet - proces atlantskih integracija, odnosno poziv Crnoj Gori za članstvo u NATO.

Stabilna Vlada i apsolutna većina u parlamentu koji treba da obezbijedi sprovođenje odluke o članstvu u NATO su nenapisani, ali ključni uslov koji država, kandidat za članstvo mora da poštuje. Čelnici SDP-a su ranije obznanili da neće biti izbora „u godini kada se očekuje poziv“, a  šef pregovaračkog tima socijaldemokrata za razgovore sa opozicijom Borisav Banović ocijenio je nakon prvog susreta da prelazna vlada - ,,nije prioritet“.

Zašto onda SDP uopšte pregovara sa opozicijom o prelaznoj vladi, odnosno vladi nacionalnog jedinstva ako je „okovan“ u savezu sa DPS-om do očekivanog poziva Crnoj Gori za NATO? 

Razgovori za pregovore: Prije tri dana sve je trajalo neka dva i po sata, u Skupštini. Trajaće još nekoliko dana, u centrali SDP-a. Sve dok se, najvjerovatnije u ponedjeljak, 23. februara, Predsjedništvo SDP-a ne odredi o prijedlogu opozicije za formiranje prelazne vlade. I to je otprilike sve što se do sada javno moglo čuti povodom performansa zvanog - pregovori o formiranju prelazne vlade. 

Baš performans, ovaj put bez MANS-a. Jer, pozicije figura na šahovskoj tabli bile su poznate i prije famoznog susreta. Miodrag Lekić i ekipa su još u javnom pozivu svim strankama obnarodovali da oni, kao sadašnja manjina u parlamentu, traže saveznike koji bi im pomogli da se Đukanovićeva vlada, da prostite, oburda u parlamentu. I matematika je jednostavna - uz postojećih 36 opozicionih glasova, neophodno je još pet poslanika socijaldemokrata, jer su predstavnici ostalih manjinskih stranaka koje tvore Vladu ranije odbacili inicijativu opozicije.

Dakle, sve je jasno: jedini adut koji preostaje opoziciji je Socijaldemokratska partija. Pitanje je samo - zašto SDP?

Logističku pripremu sastanka upriličio je lično lider socijaldemokrata Ranko Krivokapić koji je, koji dan ranije, u intervjuu na Televiziji Vijesti direktno optužio Đukanovića i njegovu stranku da su kreatori države u kojoj je izvedena pljačkaška privatizacija, u kojoj se rascvjetala korupcija na visokom nivou, gdje sudovi sude po partijskom nalogu, a ne kodeksu profesije. Sedamnaest godina saradnje sa DPS-om Krivokapić je u jednosatnom televizijskom razgovoru praktično sveo na dva - referendum i usvajanje Ustava nakon nezavisnosti!

Nije to bila drugarska primjedba koalicionog partnera ili kritičko sagledavanje Đukanovićeve politike: više je ličilo na svjedočenje insajdera koji - gle čuda: jedini - nije oprljao ruke i sada hoće da izađe iz saveza prema kojem osjeća odbojnost.

Faktor opozicione kohezije: Stoga se nije čuditi što je Miodrag Lekić sa vidnim olakšanjem dočekao prihvatanje SDP da se razgovara o prelaznoj vladi i što je takvu odluku ocijenio ,,odgovornom i konstruktivnom“. Ne zbog naslućenog razlaza Đukanovića i Krivokapića, nego - sebe radi.    

Jer, Krivokapićeva priča je za Lekića bila politička pomoć u pravi čas. Demokratski front se nakon brojnih izbornih poraza - ali i neuspješnih razgovora sa socijaldemokratama nakon podgoričkih izbora - našao u nezavidnoj poziciji: dezorjentisan, bez poteza koje mogu povući da bi se održali u aktivnoj političkoj poziciji. 

U međuvremenu, neuspjesi u borbi protiv DPS-a počeli su da se odražavaju i na odnose unutar Demokratskog fronta. Miodrag Lekić je ostao lider ,,na papiru“; sa političkom podrškom  simpatizera DF-a, ali bez jake partijske organizacije iza sebe. Zato je krenuo u organizaciono snaženje vlastite političke pozicije, uz podršku medijskih krugova koncerna ,,Vijesti“ otvorio je saradnju sa nekim novoosnovanim političkim organizacijama poput Građanskog pokreta i počeo da tješnje sarađuje sa nekim nezadovoljnicima unutar Nove. Uvlačenje u igru Rakčevićeve grupacije bila je Lekićeva ideja da se proširi opoziciona lepeza stranaka koje gravitiraju DF-u. Ali i da osnaži vlastitu političku poziciju unutar Demokratskog fronta.

Na drugoj strani, Andrija Mandić i Nebojša Medojević, koji iza sebe imaju partijsku strukturu, prosto su prinuđeni da brane - sopstvene interese. Tokom izbornih kampanja u posljednje dvije godine privremeno su prihvatili poziciju da - u ,,višem interesu“ - budu igrači iz drugog plana, da potisnu lične ambicije, ali i interese svojih stranaka. Kako nije došlo do svrgavanja Đukanovića i očekivane podjele kolača vlasti, Mandić i Medojević shvataju da su u međuvremenu izgubili uticaj - ne samo u javnosti - nego i unutar svojih partija, čak i nad nekim bliskim partijskim saradnicima. Slučaj ,,zahlađenja“ odnosa na relaciji Mandić-Danilović svjedočanstvo je kako se lako kruni unutarpartijska hijerarhija.    

Zato su lideri Nove i PzP bili vrlo rezervisani prema ideji prelazne vlade, strahujući da će to biti još jedan zaludan projekat. I upravo zato je Miodrag Lekić bio tako osokoljen potezom SDP-a da, u ,,minut do dvanaest“  prihvati razgovore o prelaznoj vladi: još jedan ,,viši cilj opozicije“ bio je pred vratima. Može da djeluje kao apsurd, ali je tačno: Krivokapić je, forsiranjem priče o prelaznoj vladi, dvostruko djelovao na dešavanja u opozicionim redovima: ojačao je Lekićeve pozicije u DF-u, ali i postao - makar privremeno - kohezioni faktor rascjepkane i nesložne opozicije!   

Uvod u drugi život: Sada je možda jasnije zbog čega je susret u Skupštini ličio na politički performans. Kada se razgrne koprena političkih izjava za narod, postaje jasno da je sadašnja priča o prelaznoj vladi više političko sredstvo kojim se koriste Krivokapić i Lekić nego politička realnost.  

Preciznije rečeno: iako su se predstavnici opozicije i socijaldemokrata razgovarali - neće biti stvarnih pregovora o prelaznoj vladi. Svi dobro znaju, i SDP i opozicija, čak i onaj iz-politike-povučeni Džavid Šabović - da nema talasanja vlasti dok Crna Gora ne dobije poziv za NATO. Posljednja stvar koju bi Krivokapić sebi dopustio jeste da bude ključni krivac što je propuštena šansa da Crna Gora trajno riješi - ne samo pitanje bezbjednosti - nego i državnih granica.

Zato je današnje očijukanje Krivokapića i Lekića (čitaj: dijela SDP-a i dijela DF-a) u stvari zauzimanje pozicija za nešto što može uslijediti koliko sjutra, kad se razbistri priča oko poziva u Alijansu. Ili, što bi se narodski reklo: ovo što posmatramo je samo predigra za strasniju, političku vezu u budućnosti. 

Draško ĐURANOVIĆ

Komentari: 37

Anonimno-1071806555

19. 02. 2015 - 07:06

Možda bi SDP sjedi na dvije a DPS od vazda na dvije -tri stolice bi da sjedi!
Slobodan Gluščević

19. 02. 2015 - 07:31

Da ovo jevrlo vjerovatan scenaio budućih događaja, mada ima još zavisno promjenljivih.
Starocrnogorac

19. 02. 2015 - 07:45

...ali što to brine gospodina .Tekst djeluje kao da novinar strahuje za svoju budućnost ako mu ,nedaj bože, Milo izgubi vlast. Zašto se neko TOLIKO veže za jednog čovjeka a svjestan je da niko nije vječan. Čitam danas blog Vedrane Rudan, i zapitam se da li pojedini novinari bar ponekad požele da budu kao ona, da budu SLOBODNI.Nikada mi neće biti jasno kako neko dobrovoljno pristaje da bude portparol tudjih stavova. Uh, zaboravih ovo je patriotska Crna Gora...izvinite me PATRIOTE!
Pako

19. 02. 2015 - 09:48

Naklon, naklon.
Anonimno-191733969

19. 02. 2015 - 11:36

Prije svega bi trebalo znati neke elementarne činjenice, poput one da Vedrana Rudan nije novinarka, nego spisateljica. Pa onda redom sve ostalo, da ne duljim.
Anonimno-1529541111

19. 02. 2015 - 11:36

Prije svega bi trebalo znati neke elementarne činjenice, poput one da Vedrana Rudan nije novinarka, nego spisateljica. Pa onda redom sve ostalo, da ne duljim.
Vuk

19. 02. 2015 - 08:06

Odlicna analiza... Ja bih dodao jos da Ranko svjesno topi Mila, korak po korak. Ranko zeli da bude lider nacije, ali nema bazu, lishe dva tri autobusa. Zato ne smije odmah da rusi Mila, jer je preslab i doma i vani. Ali malo po malo pravi poziciju da uskoro bude normalno sto ce u savez sa svakim ko je je protiv Mila. Lukavi Cuca Cevljanina. A nikad za nikad Cuca nije bio ravan Cevljaninu. Pa nece ni sad. Cuca nije politicki lider...
Rukfaš

19. 02. 2015 - 08:25

Partijski turbulentnih posljednjih godinu dana razbili su DF a i njegove ključne članice koje ga čine, zatim Pozitivnu i SNP. Jedina relevantna nerazbijena partija ostala je SDP. Evo prilike... i bit će tako. Narednih par sedmica i oni će se razići. A DPS? "Mirno spavaj nano, sve je raz....no..." Znate li koliko je u razbijanju svih ovih nesrećnih družina udjela imao DPS? Nikoliko. Garantovano. Ni oni ne bi ovako umjeli da smisle kako ovi mozgovi sami sebe urnišu.
Novi komentar