Aleksandar SERDAR: Za klasičnu muziku treba obrazovani establišment, a mi ga nemamo

Sve civilizovane zemlje mogle bi da nam budu primjer kako se razvija klasična muzika. Ali, ni Srbija ni Crna Gora nisu civilizovane sredine, kaže renomirani pijanista Aleksandar Serdar.
Objavljeno: 10. 04. 2015 - 11:05 Promjenite veličinu teksta: A A A
Aleksandar SERDAR: Za klasicnu muziku treba obrazovani establisment, a mi ga nemamo

Jedan od najpoznatijih pedagoga regiona, koji se školovao u SAD i Italiji, prepoznat i kao vrsni solista koji priređuje resitale i nastupa sa orkestrima, smatra da se malo što može promijeniti u skorijoj budućnosti.

- Uprkos tradiciji i godinama koje su prošle, mi nismo uspjeli da se civilizujemo, da dođemo na takav civilizacijski nivo da nam klasična muzika bude značajna. A to je, prije svega, posljedica mentaliteta, svijesti ljudi, politike zemlje, njenog uređenja. Kod nas uvijek preovladava jedna struja koja nas uvijek vuče unazad. Onda se javljaju pojedinci koji vuku naprijed, ali ponovo dođu oni ljudi koji sve vrate nazad - ističe on.

Proteklog utorka Serdar je drugi put bio solista isped Crnogorskog simfonijskog orkestra. Ovdašnja publika imala je više puta priliku da ga čuje na samostalnim i koncertima s kamernim ansamblima. Uz to, prvi put je nastupio sa CSO početkom 2012. godine, a na prošlogodišnjem A tempu promovisan je njegov album sa snimkom Godišnjih doba Petra Iljiča Čajkovskog u izdanju Muzičkog centra Crne Gore.

- Ja sam jako zahvalan MCCG i Žarku Mirkoviću koji zaista podržava različite aspekte muzičkog izdavaštva, koje uključuje knjigu "Istorija muzike" prof. dr Dejana Despića i još neka izdanja. Ovo je trenutno jedino mjesto i u Srbiji i u Crnoj Gori čije su aktivnosti koncentisane na muziku, kako na izdavaštvo, tako i na koncerte - dodaje on.

1004serdar1Beogradski pijanista iza koga su brojni koncerti u zemljama na pet kontinenata, danas predaje na tri fakulteta u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Uz to, drži brojne majstorske kurseve širom svijeta. Njegova je odluka bila da se, nakon svih tih uspjeha, vrati u region i Srbiju, jer, kako kaže, "čovjek negdje mora da živi".

- Ovdje sam počeo i, nakon nekog vremena, vratio se i započeo rad na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Nakon toga sam angažovan i na Fakultetu umetnosti u Nišu, gdje sam, moram da istaknem, uspio da napravim pijanističku školu onako kako ja zamišljam da treba da izgleda. Tu imam zaista izvanredne studente, a već sam uspio da iškolujem nekoliko njih koji su posebni. Dakle, uspio sam da uradim nešto... Već izvjesno vrijeme uspješno uklapam pedagoški rad, koji je dosta složen jer predajem na tri fakulteta, i vježbanje. Taj trening mora da bude svakodnevni. Ne možete da propuštate dane, jer se onda to čuje. Stalno morate da ste uvježbani, da radite - navodi sagovornik Portala Analitika.

Kada je riječ o školovanju i napredovanju mladih muzičara, Serdar kaže da talenata ima, ali su njihove mogućnosti svakoga dana sve manje. Razlozi su brojni, a on navodi one najkarakterističnije.

- Jedno je pitanje taletovanih mladih ljudi i njihove spremnosti kada dođu na fakultet, jer se ono tiče prethodnog obrazovanja koje su stekli u muzičkim školama. Svakako da je to posljedica opšteg stanja u društvu i usmjerenosti, to jest zainteresovanosti društvene zajednice za klasičnu muziku. Opet moram da kažem da ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori ne vidim zainteresovanost društva za postojanje klasične muzike. Sve to diktira državna politika - pravac kojim se kreću i obrazovanje, i kultura, i ekonomija... i sve ostalo. S obzirom na to da je situacija u klasičnoj muzici sve teža, to pokazuje da državna politika nije zainteresovana za tako nešto. O tome govore mnogi u Srbiji, a, čini mi se, i u Crnoj Gori. Ali, imam utisak da to ne pogađa ljude koji su na vlasti. Oni to ne čuju, nemaju sluha i ne zanima ih, jer ni sami ne poznaju klasičnu muziku, niti je vole. Kada bi neko od njih volio klasičnu muziku, onda bi se pobrinuo da ona postoji. Vjerovatno vole neke rok balade. Ili, pošto imamo procvat ovih "pink zvijezda", vole novokomponovane pjesame, takozvane "narodne" koje uopšte ne mogu tako da se nazovu. To je neki jako čudan muzički žanr, apsolutno neprikladan za civilizovano društvo. No, politički vrh vjerovatno to voli, u tome uživa, i to podržava. A ono što je podržano u društvu, to i napreduje - pojašnjava poznati pijanista.

1004serdar2Dakle, prema riječima našeg sagovornika, "tajna" sunovrata klasične muzike na ovim prostorima leži u neobrazovanim kadrovima koji se nalaze na ključnim mjestima za odlučivanje kada je riječ ne samo o kulturi i umjetnosti, već o svim sferama našeg života.

- Sve nam govori da klasična muzika nije podržana od establišmenta. Zato sve što se radi je samo individualni, lični napor. A problem je uvijek isti. Recimo, trenutno najbolja pijanistkinja koju imate u Crnoj Gori, Vesna Đokić, koja je nedavno doktorirala na FMU u Beogradu, studirala je kod mene par godina. Mislim da je ona izvanredna i bila ti, recimo, neko ko bi mogao značajno da doprinese edukaciji mladih pijanista u Crnoj Gori. Sada se opet se vraćamo na establišment: mora da postoji otvorenost i želja - recimo na fakultetu - da ona bude prihvaćena i da joj se da šansa da svoje znanje prenese kroz edukaciju. Ukoliko se to ne dogodi, ona ne možete da očekuje da će ovdje biti od koristi - smatra on.

Ipak, Serar nudi tračak optimizma kroz "prečice" za upoznavanje sa klasičnom muzikom, i to na način da ona postane svima i u svakom trenutku dostupna. I najčešće - besplatna.

- Pođimo od najjednostavnijih stvari: ovdje, kao ni u Srbiji, ne postoji radio klasične muzike, koji je nezaobilazan među medijima bilo koje države. Svaka država u okruženju - i u civilizovanom svijetu - ima radio klasične muzike. Ne moramo da se poredimo sa Njemačkom i Austrijom koje imaju mnogo više tih stanica, ali mogla bi da postoji ta jedna nacionalna frekvencija za klasičnu muziku, čiji bi program bio prilagođen uobičajenom načinu emitovanja: ujutro se pušta barokna muzika, pa kratke numere, dopadljive melodije... Sve to može brzo i lako da se organizuje i ne košta mnogo. Vjerujem da bi mnogi ljudi okrenuli tu stanicu i slušali klasičnu muziku. To bi bio prvi korak u edukaciji stanovništva. Ali, kada ni to ne postoji, zašto mi djeca svirala? Zašto bi neko sebe ulagao u to, kada nema nikakvu perspektivu? Takođe, mislim da opšta edukacija u muzici nije na dovoljno visokom nivou da profesionalci mogu da budu kvalitetno obrazovani u školama, a i na fakultetima. Tako imamo sveobuhvatni problem koji bi mogao da se riješi ukoliko bi država za to imala sluha. A ukoliko to ne postoji - kao što ga zaista nema - onda se ne može dalje - zaključuje Serdar u razgovoru za Portal Analitika.

K.J.

Foto: MCCG/D.Miljanić 

Komentari: 3

Serdarski

10. 04. 2015 - 08:20

Prave stvari je rekao Serdar!
Rach

12. 04. 2015 - 00:01

APSOLUTNO I DO KRAJA JE SVAKA REC I MISAO NA MESTU!!!! NA ZALOST, OVOJ DRZAVI JE POTREBAN VELIKI BROJ SERDARA KAKO BI NESTO KRENULO U PRAVOM SMERU!!!
Guest_87705

12. 04. 2017 - 16:35

Problem o kome Serdar govori nije samo nešto sto se dešava u našem regionu, vec globalno. Svet se razvija u pravcu tehnologije, jaz između bogatih i siromašnih je sve veći,2% svetskog stanovnistva poseduuje vece bogatstvo od preostalih 98%!!!Ta 2 % se nisu obogatili slušajući i podrzavajuci klasicnu muziku. Iz ličnog iskustva znam da te radio stanice u Austriji i Nemackoj koje emituju klasicnu muziku iz dana u dan se nalaze u sve većim finansijskim problemima tako da jedan Radio Stephansdom (najveća slusanost u regionu) stoji na ivici propasti i otpusta zaposlene. Ako je za utehu, problem je svetski trend i razvoj drustva u celosti a ne samo regionalni primitivizam i ne obrazovanost. Nažalost...
Novi komentar