BASARA: Nije ovdje teško biti prorok

Stvarna i fiktivna istorija u knjigama Svetislava Basare prepliću se do nivoa stvaralačke beskonačnosti tako da često postaje nevažno što su realni, a što imaginarni događaji.

Objavljeno: 29. 05. 2016 - 18:55 Promjenite veličinu teksta: A A A
BASARA: Nije ovdje tesko biti prorok

Mješavina stvarnog i nestvarnog, istorijska zbivanja, filozofskoistorijske varijacije, ironično i poigravanje književnim iskustvima i nasljeđem otvaraju beskonačne krugove Basarinog imaginarijuma. Za roman „Anđeo atentata“ Basara je dobio prestižnu nagradu „Biljana Jovanović“.

POBJEDA: U najnovijem romanu „Anđeo atentata“ obesmišljavate stereotipna istorijska mišljenja o Sarajevskom atentatu. Miksovanjem istorije i fikcije maksimalno ste ispotencirali značaj ovog događaja, ali sa potpuno različitog stanovišta od većine nacionalnih pisaca koji su se bavili ovom temom...

BASARA: Šeling je pisao da unutar istorije postoje dvije istorije – istorija koja se ljudskom rodu zaista događa i istorija ljudskih tumačenja onoga što im se događa. Na prvi pogled reklo bi se da je to isto, ali uopšte nije. Kad smo već kod Sarajevskog atentata, koji je dobar primjer za rečeno, čisto kriminalistčki posmatrano, to je obično ubistvo sa predumišljajem, ali u kontekstu srpske istorije - i ne samo srpske - to ubistvo poprima oreol nekakvih, vjekovnih naravno, „slobodarskih težnji našeg naroda za ujedinjenjem i životom u zajedničkoj državi Južnih Slovena“. Tako bar kaže zvanična verzija. Gavrilo Princip je bio adolescent, pa se može progledati kroz prste naivnosti njegove vjere da će ubistvom nadvojvode promijeniti tok istorije i srušiti Austrougarsku monarhiju i ujediniti Južne Slovene, ali kada decenijama poslije atentata tu vjeru počnu raspirivati ljudi koji niti su adolesceniti niti naivni, onda stvar postaje ozbiljna. A posljedice takvog shvatanja istorije već odavno osjećamo na sopstvenim kožama. Princip je bio Srbin, sljedstveno, šta god da učini, to mora biti dobro, tako funkcioniše plemenska svijest koju nacionalni pisci eufemistički nazivaju „srpsko stanovište“. „Anđela atentata“, naravno, nijesam pisao da bih polemisao sa nacionalnim piscima i šamanima, namjera mi je bila da – u svjetlu teologije istorije – sam za sebe i eventaulno nekolicinu čitalaca, stvari postavim na njihovo pravo mjesto.

POBJEDA: Šta je onda za Vas pisanje? Pamtite li osjećaj kad ste napisali prvu priču za „Priče u nestajanju“ iz 1982. godine?

BASARA: Sjećam se, ali kao kroz maglu. Potpuno je to isti (rijedak) osjećaj kao i danas, kada mi pođe za rukom da napišem nekoliko stranica na koje prenesem većinu onoga što sam bio naumio da napišem, onoga , zapravo, što me je natjeralo da ga napišem.

POBJEDA : U knjigama „Looney tunes“ i „Sveta mast“ (Manično - paranoična istorija srpske književnosti u periodu 1979 - 1990. ) nacionalne veličine, mitove i njihove posvećenike dovodite u crnohumornu perspektivu bliske prošlosti i istorije. Imate li viziju kako bi izgledao danas početak trećeg toma ove Vaše burleskne istorije?

BASARA: Roman koji, nadam se, uskoro završavam u neku ruku je treći tom te davne, manično-paranoične istorije. Ovoga puta, od zvučnih imena se pominje samo Ivo Andrić, u pozitivnom, ali neuobičajenom kontekstu, a o ostalim personama dramatis neka nešto više kažu Stojković i Kangrga, inače fiktivni likovi kroz navod iz moje buduće moje knjige: „Andrićeva mudrost i Andrićeva veličina, rekao je potom Stojković, počivali su na dubinskom poznavanju pokvarenjaštva, gluposti, jada, bede i niskosti malih, bednih i ništavnih juž- noslovenskih naroda, svih pasmina i svih vera, kao što je njegov nenadmašni stil svoju lepotu dugovao snažnom kontrastu spram rugobe stila ostalih naših pisaca koje je naš pokojni drug Kangrga – kome si, pecnu me Stojković značajno skratio život iako nije bio slikar – u pogledu kriminalnosti poetika klasifikovao na pisce iz nužne odbrane, pisce iz niskih pobuda, pisce na mah, pisce s predumišljajem, pisce iz afekta i pisce iz nehata, a u pogledu mesta u lancu ishrane na pisce iz famlije necrophagide, pisce iz familie coleoptera i pisce i pesnike, iz uglednih srpskih porodica staphylinidae, calliphora vomitora i lucila caesar.“

POBJEDA: Poslije romana ,,Mongolski bedeker” , odnosno od početka rata u bivšoj SFRJ, sa pojavom “Gnusobe” bitno se mijenja atmosfera Vaših knjiga. U prepoznatljivi kontekst ranijih knjiga ulaze slike nove stvarnosti i novih utopija. Ima li realnost danas veći uticaj na pisca, nego što književnost može da mijenja svijet?

BASARA: Čovjek se s protokom vremena mijenja, mijenja se način na koji percipira okolni svijet, pa se mijenja i način na koji piše. Kad malo razmislim, meni, kakav sam bio prije trideset godina, moji se najnoviji romani vjerovatno ne bi dopali, zato što me stvari o kojima novi romani govore naprosto nijesu interesovale, a mislim da nijesu bile ni moguće.

POBJEDA: Poznata je Vaša polemička vivisekcija „lika i djela“ Dobrice Ćosića. Šta biste danas dopisali o “ocu nacije” i njegovim sljedbenicima?

BASARA: Danas ni o „ocu“ ni o njegovim usvojenim sinovima i sinovcima ne bih napisao ni slovca. Pisao sam što sam pisao dok sam bio mlađi i imao bolji stomak. Ali, to što danas ne bih ništa pisao uopšte ne znači da bih izbacio i slovca iz onoga što sam pisao. Možda bih dodao da je Srbija u potpunosti zasluživala Ćosića, a i Ćosić Srbiju. Kultura u kojoj pompezno bulažnjenje tipa – „mi možemo i ono što ne možemo“ – dobija status vrhunca nacionalne misli ništa bolje i ne zaslužuje. Najtačnije je to postavio Branko Kukić koji je negdje napisao da je društvo u kome je bilo kome omogućeno da istovremeno bude i komunista i ljotićevac, i državni pisac i disident i šta ti ja znam šta sve ne, u stvari društvo koje ne zna šta hoće i koje to što ne zna neprestano dobija, pa se poslije krsti i čudi.

(Pobjeda)

Komentari: 2

SLOBODNA CRNA GORA

01. 06. 2016 - 19:29

ADMINE POCINJETE DA SE PONASATE KAO SVI PROSRPSKI PORTALI,NISTE OBJAVILI MOJ KOMENTAR ZA BASARU DA JE BIO,,KOSTUNICIN AMBASADOR,I DA SE NAVODNO POKAJAO IZ RAZLOGA DA JE TADA TAKO MISLIO A SADA ISPRAVNO,JEDAN PREVRTLJIVKO BASARA ODRICE SE VELIKO SRPSKE POLITIKE.MORAM JAS JEDNOM DA NAPOMENEM DA PORTAL TREBA DA IMA NACITANE ADMINE I NE NACIONALNO OSETLJIVE ZA SVOJE NACIONALNO OSECANJE.I OVO NIJE PRVI PUT,DA TAJ OVAKO RADI ,PERFIDNO ,EDAN ADMINISTRATOR.
danilo s.

08. 06. 2016 - 08:55

@Slobodna CG" - Nema teksta a da se ne pojave vasi besmisleni komentari? I kuknjava - kako se ne objavljuju vase dragocjene misli? I to ispisani velikim slovima. Sto su vam veca slova sve su vam manje i tanje - misli. Kao i u ovom slucaju. Kazete "prevrtljivko Basara", "Kostunicin ambasador", .... a ne objasnjavate na osnovu cega tako sudite o najvecem modernom srbijanskom piscu, mozda i najboljem piscu na ovim nasim balkanskim prostorima? Vama je Basara arhi-neprijatelj, jer ostro kritikuje i odbacuje vas primitivni, otrovni, veljesrpski nacionalizam i provincijalizam? Zato sto neumorno kritikuje svoj narod za ono sto lose cini. I to radi na maestralan nacin. A vi mu to, izgleda, nikako ne mozete oprostiti? Mozete koristiti koliko godj zelite rijec "sloboda" - vas um je beznadezno zarobljen.
Novi komentar