Podgoričanka u najbogatijoj zemlji na svijetu: Ovdje imam sve, osim slobodu

Život u Kataru, koji je najbogatija zemlja na svijetu, mnogima je san. Pošto im nedostaje radne snage, u ovoj državi je sve više stranaca, među njima i Crnogoraca, onih vrijednih, radnih i posvećenih poslu. Podgoričanka, Marija Joković (24), tamo boravi već pola godine.

Objavljeno: 17. 06. 2016 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
Podgoricanka u najbogatijoj zemlji na svijetu: Ovdje imam sve, osim slobodu

Trenutno je na odmoru u Crnoj Gori i, za Portal Analitika, priča zašto se odlučila da spakuje kofere, ostavi iza sebe svoju državu i ode na drugi kraj planete- sama.

Nakon školovanja, zbog zelje da sama stvori novac, ona je počela da radi. Uložila je mnogo truda i vremena u različite poslove, koje je obavljala.

“Radim od devetnaeste godine, razne poslove, u vrtnom centru, apoteci, kao šanker, bebisiterka, u prodavnici zdrave hrane... Iako sam veliki optimista, više nisam mogla da toliko puno radim, a da budem nedovoljno plaćena za to”, počinje ona svoju priču.

marija1Kako je našla posao: Marija je mjesecima tragala za poslovima u inostranstvu. Kada je na internetu vidjela da u Kataru traže radnike za posao u bioskopu, nije pretpostavljala da je to njena zlatna šansa.

,,Kada sam poslala CV, nisam vjerovala da će me zvati na razgovor. Ali, jesu. Nakon toga, imala sam preko skajpa nekoliko intervjua. Provjeravali su moje znanje engleskog jezika, sposobnost, raspitivali su se o prethodnim iskustvima”, priča nam ona.

Par mjeseci kasnije, dobila je vizu, avionsku kartu i 13.decembra pošla na put u nepoznato.

“Bez porodice, prijatelja, ljudi koje volim”, prisjeća se ona.

Kada je odlazila, ispratili su je zima, kiša i mraz, a tamo su je dočekali vrućina i toplota.

”Svuda toplo, osim u srcu”, kaže ona sa sjetom.  Kada je slijetala, različite slike su joj prolazile pred očima, sav taj sjaj i glamur bili su tako blizu nje, a ona je imala da umu jedno.

“Dolazila sam u zemlju u kojoj je sve drugačije, čak i najbanalnije stvari. Oni čak i pišu drugačije, s desna na lijevo. Znala sam, moram da se snađem“, priča Marija.

marija2Život u Dohi: Doha je glavni grad Katara, koji svojom infrastrukturom ostavlja bez daha. U njemu boravi milion i po stanovnika, od čega je samo 250 hiljada njihovih građana. Sve ostalo su stranci.

Marija je, kada je stigla, bila  jako uplašena, zbog različitih priča, koje je čula o ovoj zemlji.

“Nešto će uradit sa tobom, kidnapovaće te ili silovati“, samo su neke od stvari, koje je slušala.

Iako se nije obazirala i hrabro se zaputila ka svom cilju, kroz glavu su joj prolazila različita pitanja.

“Šta smijem da uradim, a šta ne”, bilo je jedno od njih. Iako je znala većinu pravila, bilo je teško da ih sve odmah usvoji.

Pravila i Katar: Dosta onog uobičajenog i dopuštenog kod nas, zabranjeno je u ovoj zemlji. Prvog dana, otišla je u tržni centar, u pratnji vozača, da bi kupila odjeću za posao. Tamo, srela je jednog Bosanca  i, kako to naši običaji nalažu, pružila mu ruku.

“U tom trenutku, doživjela sam scenu kao iz filmova. Svi su se okrenuli i gledali u mene namrgođeni, sa poluotvorenim ustima i mržnjom u pogledu, kao da radim neku užasnu stvar. Vozač jmi je tada objasnio  da se to ne radi na javnom mjestu", kaže ona.

Za Mariju, pošto ima radnu vizu na dvije godine, važe pravila, kao za državljane Katara.

“Ne smije da se dodiruje muška osoba u javnosti, da se nosi majica bez rukava preko dana, ili suknja koja je iznad koljena. Takođe, pominanje imena njihovog šefa države je novčano kažnjivo”, priča ona.

Sva ta pravila  joj, priznaje, stvaraju pritisak.

“Državu ne mogu da napustim, bez dozvole kompanije, a žene odavde, bez muževljeve dozvole. Takođe, kada bi se desilo nekoj strankinji da zatrudni, bila bi odmah deportovana, u najboljem slučaju. Žene ovdje imaju sve, osim slobode”, ističe ona.

marija3Smještaj i posao: Marija je smještena  u stanu sa tri djevojke, koje su iz Južne Afrike.

“Imam svoju sobu, internet, televizor, kupatilo. Sve je stvarno jako lijepo uređeno. U podrumu zgrade, imamo teretanu”, navodi Marija.

Ipak, vremena za treniranje nema mnogo, jer dnevno radi devet sati.

“Za Almana group, koji imaju svoje lance različitih firmi. Ja sam  došla , da bih radila u bioskopu. Kako se on otvara u julu, za sada sam se  pripremala za taj posao. Radila sam u Mc Donaldsu, butiku sportske opreme, igraonici, kancelariji", ističe.

Nakon radnog dana, ona vrijeme provodi u šetnji, a, nekada, ide u diskoteke, koje se nalaze na vrhu zgrada. Tu se oslikava sav glamur grada. Kožne fotelje, prostorije okružene staklom, nerijetko i bazeni i zlatne ručke.

“Tamo se može obući kraća haljina, ali ako neko hoće da uštedi, ne može priuštiti da tamo ide svakodnevno”, govori ona.

“Ipak je to sve napravljeno za njihove državljane, koji su bogataši, dok smo mi samo radna snaga. To je zemlja, u kojoj nema siromašnih ljudi”, dodaje Marija.

Katar i bogatstvo: Katar je najbogatija država na svijetu, a ima dovoljno plina da zagrije cijeli Antarktik. Kažu da je siromašan onaj Kataranin, koji ima jednu kuću, jedan auto i jednu ženu. U zemlji se takođe, ne plaća porez.

“Njihovi ljudi nemaju potrebu da rade, Od države dobijaju zemljište, novac, drugi rade za njih. Voze najbolje automobile, misle da novcem sve mogu da kupe”, kaže.

Iako je plata mnogo bolja, nego u našoj zemlji, Marija kaže da naši ljudi ne žive glamuroznim životom, kao što svi zamišljaju.

“Zemlja je puna predivnih plaža, ali da bi na njih kročili, morate da date više od 50 eura, jer su sve privatne. Sve je skupo. Dosta se zarađuje, ali se dosta i troši”, navodi.

Porez se ne plaća, a, ukoliko Kataranin odluči da pravi kuću, država mu daje polovinu novca. Da bi naši ljudi uspjeli tamo, trebaju da se više potrude.

“Bitan je i stav, Kada vidim Filipince, koji imaju najnižu platu, kako su vedri, nasmijani, mladoliki, kažem sebi da nemam prava da se žalim”, priznaje ona.

Ukoliko neko želi da dobije njihove papire, tu je situacija nešto teža, skoro nemoguća. Ne postoje bračne, ali ni rodbinske veze, na osnovu kojih bi stranac postao državljanin Katara, čak iako tamo živi mnogo godina.

Ljudi: Marija kaže da je tamo stekla prijatelje za cijeli život, koji su joj, čim je stigla pokazali najvrijednije primjerke iz islamske umjetnosti, bogate kolekcije knjiga prikupljene iz cijelog svijeta i skupocjene umjetnine svjetskih imena.

Ona nekih većih neprijatnih iskustava, nije imala.  ,,Ukoliko ti njih poštuješ, i oni će poštovati tebe”, kaže ona.

marija4Naša zemlja i Katar: Razlika između naše zemlje i Katara je, priča Marija, veća, nego što je mogla da zamisli. Ona nije vjerovala da će tako brzo, za par sati leta, zagaziti u jedan sasvim drugačiji svijet.

“Drugačiji je provod, mentalitet, sve. Alkohol se kupuje u specijalizovanim prodavnicama, udaljenim od grada, uz dozvolu poslodavca. Takođe, ljudi ne sjede u kafićima, manje se druže, dosta su zatvoreni, manje prisni od nas”, kaže ona. Dodaje da se tamo život  odvija u tržnim centrima.

,,Sve je klimatizovano i svakodnevno se boravi u zatvorenom prostoru, jer se više od  dva minuta  ne može izdržati napolju. U decembru, kada sam ja došla, bila je zima, oko 36, 37 stepeni. Kada se vratim, u julu, temperature mogu doseći i do 60 stepeni”, ističe Marija.

Planovi: Marija je potpisala ugovor na dvije godine, a još uvijek nije sigurna šta će raditi poslije toga.

“Nedostaje mi moja zemlja, moj narod, život, društvo, porodica, da sjednem sa nekim da se ispričam” , priznaje Podgoričanka. Kaže da već sada ima ponude za Dubai, koje će, možda prihvatiti, kada joj se ugovor završi.

“Važno je raditi, napredovati, ići dalje, a ja znam da ja to mogu. Iako bih željela da se vratim u svoju zemlju, dok ne bude bilo bolje, to se neće dogoditi”, zaključuje Marija razgovor za Portal Analitika.

Ivona DROBNJAK

 

Komentari: 5

Limski biseri

17. 06. 2016 - 02:35

Veliki respekt za ovu pametnu i upornu djevojku.
Milos

17. 06. 2016 - 18:44

Ima li neko od glavara da se zastidi kad cuje ovu pricu? Koliko je mladih, pametnih , ambicioznih i skolovanih ljudi pobjeglo odavde, jer im je zaposlenje misaona imenica... Jer su sve poklopili mediokriteti , partijski dobro usidreni...
Crnogorac

17. 06. 2016 - 19:05

Svaka cast , ali ako ti se ne svidja zakon onda lijepo napustis , a ako ne postujes zakon ides u zatvor , svaka zemlja ima svoje zakone.
Crnogorac

17. 06. 2016 - 22:34

Trebaju te pustit i gola da ides i jos platu da ti dadnu.Kad mi u dijaspori radili sto nam volja idavno bi nas protjerali.
Trn

19. 06. 2016 - 08:54

Nasmijao sam se na onaj propis da se u javnosti ne smije glasno izgovarati ime šefa države. Pomislio sam na ove naše jadne DF.-ovce kako bi lijepo prošli jer oni drugo ništa ni ne znaju, jedino eto još što litijaju za Amfilohijem!
Novi komentar