Miloš KARADAGLIĆ: Ne postoji mjesto gdje više volim da sviram od Kotora

Za sve ove godine najviše sam nastupao u Kotoru. I to je neka stanica koju uvijek doživim na poseban način. Uvijek se desi da je moj nastup u Kotoru na kraju sezone, da tu sumiramo utiske... Za mene ne postoji mjesto gdje više volim da sviram od Kotora. Toliko je i okruženje, i priroda, i sve u Kotoru bogom dano za umjetničko stvaranje i za muziku, kaže za Portal Analitika naš proslavljeni gitarista Miloš Karadaglić.
Objavljeno: 30. 07. 2016 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
Milos KARADAGLIC: Ne postoji mjesto gdje vise volim da sviram od Kotora

Bitlsi su inspiracija njegovog novog, četrtog studijskog albuma „Blackbird“ kojim se njegova slava sada pronijela i među publikom ne baš previše sklonom klasičnoj muzici. Ipak, ističe da nije rok-zvijezda.

- Mada, te granice se stalno pomijeraju. Od nas, klasičnih umjetnika, danas se očekuje mnogo više nego prije 30 godina. Zbog toga moramo da budemo otvoreni prema novim idejama i novim načinima da bi naša umjetnost i ono čime se bavimo zaista živjelo i nastavilo da živi - kaže u ekskluzivnom intervjuu za Portal Analitikanaš proslavljeni gitarista Miloš Karadaglić.

Kako legendarna četvorka iz Liverpula nije bila dio njegovog odrastanja, dugo je razmišljao da li da se upusti u obradu Bitlsa. Na kraju, tome se posvetio do tančina jer je „Bitlsimahtio da da sebe, da Bitlse približi svijetu klasične muzike i obratno“.A ako bi već trebalo da se opredijeli, „Blackbird“ je nešto najbliže krosover albumu po njegovom ukusu.

Ovu godinu obilježila je i ne baš laka povreda zbog koje je Karadaglić morao da otkaže dio turneje.

- To je kao kod sportista koji idu od turnira do turnira i gdje, kao što znate, nastaju povrede koje moraju da se saniraju, zbog čega nekada i propuste turnir. Pet godina sam neprestano bio na turnejama, svake godine imao više od stotinu koncerata i to su stvarno velike stvari. A onda se dogodilo da sam morao sebi da dam pauzu... I to je odgovornost koju imam prema sebi... Uostalom, ni jedna osoba u publici ne dođe na moj koncert zato što posebno želi da čuje jednu kompoziciju, već da slučaju mene. Ako nema mene, nema ni te muzike - ispričao je on.

3007karadaglic1U vremenu krize koja posebno pogađa umjetnike, Karadaglić kaže da se prilagođava onome što mu nameće okruženje.

- Pravi umjetnici uvijek pronađu svoj put, bez obzira na to gdje se nalaze, u kakvim okolnostima rade i žive. Ako gledate kroz istoriju, najkvalitetnija umjetnost nastajala je upravo u periodima najvećeg mraka i krize... Jer umjetnost nije nešto što dolazi iz okruženja, već dolazi iz samog umjetnika. Tako je i sa mnom - naveo je sagovornik Portala Analitika.

No, naredna sezona i turneja „From Bach to the Beatles“biće izuzetno važna za njegov dalji put. Za njega su velika djela napisali čuveni britanski kompozitori HauardŠor i Džod Talbot.

- To su ekskluzivne premijere u sljedećoj godini - Šor u Kanadi u februaru, a Talbot na čuvenom Proms-u u Londonu na ljeto. I to su neki od mojih velikih snova koji se ostvaruju!

Konačno, za dobar nastup ima i listu prioriteta.

- Ta lista je vrlo kratka: jedna obična klavirska stolica i efektno osvjetljenje da bi ambijent bio prigodan muzici koju izvodim.

ANALITIKA: Albumom „Blackbird“ posvećenom Bitlsima definitivno ste ostvarili svoj dječački san - postali ste rok-zvijezda.

KARADAGLIĆ: Jedno su rok-zvijezde... Možemo samo da približimo nešto što mi radimo malo široj pubici. Mada, te granice se stalno pomijeraju. Stalno evoluiramo u nekom novom smislu. Od nas, klasičnih umjetnika, danas se očekuje mnogo više nego prije 30 godina. Isto tako, i okruženje se promijenilo. Živimo u svijetu instant informacija, gdje je pažnja koju osoba prosječno posvećuje određenoj stvari samo pet sekundi. To su vrlo teške stvari za umjetnost - i muziku.Zbog toga moramo da budemo otvoreni prema novim idejama i novim načinima da bi naša umjetnost i ono čime se bavimo zaista živjelo i nastavilo da živi.

Bitlsi, kao tematika mog albuma, bili su jedna potpuno prirodna stvar, jer su sami po sebi klasika - u pop smislu. Gitara kao instrument uvijek postoji između ta dva svijeta i to mi je dalo ideju da probam nešto malo drugačije. Puno sam razmišljao o tome, jer Bitlsi nijesu u mojoj srži, nijesu dio mog odrastanja, i više je tipično za Veliku Britaniju, zapadnu Evropu i SAD, nego za nas. Ali, uticaji sa svih tih strana na meni su ostavili traga i, koliko mi je to bilo izazov, toliko je bilo i prirodnoda se tome posvetim. Nekako se ti svjetovi podudaraju... A kada sam se odlučio na to, htio sam da bude - do kraja: da pronađem novi ton, novi izraz, da tim Bitlsima dam sebe, da Bitlse približim svijetu klasične muzike i obratno.

ANALITIKA: Upravo ste tim albumom privukli pažnju i one publike koja, do tog trenutka, nije bila tipično Vaša, prije svega - pop publike.

KARADAGLIĆ: Magazin „Tajms“ („The Times“) dao je kritiku albuma „Blackbird“ u rubrici popularne muzike. To mi je bilo veoma interesantno, zato što nijesam očekivao, ali je ujedno bio dokaz da smo zaista prešli tu granicu i da smo ostvarili zadatak koji je bio pred nama.

3007karadaglic2ANALITIKA: Ipak, ne smatrate „Blackbird“ krosover albumom, već albumom klasične muzike.

KARADAGLIĆ: Pa, ako sam ikada uradio krosover album, onda je to ovaj. Poenta krosovera je svoj svijet približiti nekome ko nema mnogo dodirnih tačaka sa tobom. I neki drugi svijet približiti sebi. To je krosover u pozitivnom smislu. Na žalost, ta riječ ima puno negativnih konotacija, ali je to nešto u što ja ne vjerujem. Mislim da je upravo poenta da muzika - kao jezik svijeta - postoji za sve, da nije ekskluzivna ni za jednu grupu ljudi.

ANALITIKA: Početkom ove godine bili ste prinuđeni da zbog povrede otkažete dio turneje, tačnije nastupe u SAD i Kanadi. Koliko je to stresno za samog umjetnika i da li je onda potrebno još više snage da se pripremi za neki naredni nastup?

KARADAGLIĆ: To su sve izazovi koji su sastavni dio ovoga čime se bavim. To je kao kod sportista koji idu od turnira do turnira i gdje, kao što znate, nastaju povrede koje moraju da se saniraju, zbog čega nekada i propuste turnir. Isto tako i kod nas umjetnika postoje neke stvari koje, jednostavno, tijelo od kojeg zahtijevamo toliko više ne može da izdrži. Pet godina sam neprestano bio na turnejama, svake godine imao više od stotinu koncerata i to su stvarno velike stvari. Ali zbog te silne želje, i volje, i tolike ljubavi prema tome čime se bavim, nijesam ništa osjećao,jer sam uvijek davao sve od sebe. A onda se dogodilo da sam morao sebi da dam pauzu... I to je odgovornost koju imam prema sebi. Publika je na sve to reagovala na isti način kao što bi to uradili moji prijatelji ili porodica: svima je bilo jasno da je to normalno i da treba da dam sve od sebe da se povrede sanirale i da bi se išlo dalje. Uostalom, ni jedna osoba u publici ne dođe na moj koncert zato što posebno želi da čuje jednu kompoziciju, već da slučaju mene. Ako nema mene, nema ni te muzike.

ANALITIKA: Svjesni smo da dolazi vrijeme kada će kultura najviše trpjeti zbog svih aktuelnih mjera štednje. Da li će to klasičnim umjetnicima predstavljati poseban izazov, u smislu da će morati da traže nove scene, nastupaju pred drugačijom publikom?

KARADAGLIĆ: Uvijek postoji neka promjena, neka evolucija. Promjene su stalne, pomijeraju se granice, standardi... Živimo u ludom svijetu gdje se svašta dešava, gdje je novi fokus na neke potpuno drugačije stvari. Ali pravi umjetnici uvijek pronađu svoj put, bez obzira na to gdje se nalaze, u kakvim okolnostima rade i žive. Ako gledate kroz istoriju, najkvalitetnija umjetnost nastajala je upravo u periodima najvećeg mraka i krize. Kao i u svemu, umjetnik će sam da se prilagodi onome što mu nameće okruženje. Jer umjetnost nije nešto što dolazi iz okruženja, već dolazi iz samog umjetnika. Tako je i sa mnom.

3007karadaglic3ANALITIKA: Kada je u pitanju ugovor sa Vašom izdavačkom kućom „Dojče gramofon“ („Deutsche Grammophon“), što su novi detalji i koliko novih albuma možemo da očekujemo?

KARADAGLIĆ: Do sada smo izdali četiri albuma, a planirano je još barem četiri. Idemo u neke nove vode... U narednoj sezoni imaću do sada možda najveću turneju sa projektom „From Bach to the Beatles“, sa stotinak koncerata na svim kontinentima. Biće i dvije premijere koncerata za gitaru i orkestar koji su napisani za mene. Jedan je djelo oskarovca Hauarda Šora, koji je komponovao i za „Gospodare prstena“. Drugi je napisao fenomenalni Džod Talbot. Baš sam prošle sedmice slušao tu kompoziciju i mislim da će to potpuno pomjeriti granice gitare u konceptu solističkog instrumenta u pratnji orkestra. Dakle, to su ekskluzivne premijere u sljedećoj godini - Šor u Kanadi u februaru, a Talbot na čuvenom Proms-u u Londonu na ljeto. I to su neki od mojih velikih snova koji se ostvaruju!Kada se sve to završi, razmišljaćemo o sljedećem albumu koji će opet biti nešto drugačiji.Ali, treba da prođe malo vremena poslije Bitlsa, jer „Blackbird“ tek treba u potpunosti da zaživi. Tek je počeo cijeli proces, a razviće se do kraja kada krene naredna turneja.

ANALITIKA: Svake godine dolazite u Crnu Goru i tu zaokružujete ono što ste uradili u protekloj sezoni. Da li je ključna odrednica tog Vašeg boravka - Kotor, odnosno KotorArt, ili rodna Podgorica?

KARADAGLIĆ: Ako malo bolje razmislim, za sve ove godine najviše sam nastupao u Kotoru. I to je neka stanica koju uvijek doživim na poseban način. Uvijek se desi da je moj nastup u Kotoru na kraju sezone, da tu sumiramo utiske...Za mene ne postoji mjesto gdje više volim da sviram od Kotora. Toliko je i okruženje, i priroda, i sve u Kotoru bogom dano za umjetničko stvaranje i za muziku.

Srećan sam što ove godine imamo goste - akordionistkinju Kseniju Sidorovu i klarinetistu Andreasa Otenzamera, što će publika moći da čuje nešto malo drugačije, gdje fokus nije samo na meni, već i na drugim umjetnicima. Upravo u toj saradnji sa drugima nastaje to nešto novo, malo drugačije.

ANALITIKA: Što se, na kraju, obavezno nađe na Vašoj listi prioriteta za neki nastup - bez čega ne možete na sceni, osim gitare Grega Smolmena?

KARADAGLIĆ:Ta lista je vrlo kratka: jedna obična klavirska stolica i efektno osvjetljenje da bi ambijent bio prigodan muzici koju izvodim. Što se tiče ozvučenja, ono već zavisi od samog prostora, ali to su sve dodaci. Kada nastupam, gdje god da se nađem - u ekskluzivnoj koncertnoj dvorani ili malom, intimnom prostoru - najbitnija mi je atmosfera koju stvara ta muzika, a kojom okupljamo publiku i uvodimo u svoj svijet.

Kristina JERKOV

Foto: Luštica Bay/Zoran Radonjić, Damir Moškov

Komentari: 0

Novi komentar