Autor:

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 19. DVA LICA KRSTA POPOVIĆA (Titova ponuda)

Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima)
Objavljeno: 16. 08. 2016 - 11:18 Promjenite veličinu teksta: A A A

Zbogom... Predsjedniče!

Iz vrlo specifičnih porodičnih razloga, ipak unekoliko:

(1) Od kraja 1941. i početka 1942. cucko/katunski

komunisti – u zoni Lovćenskog partizanskog odreda/

bataljona – vodili su više pregovora s Krstom Popovićem

o njegovoj „zelenaškoj“ saradnji ili i prelasku u

partizane. Neke od tih pregovora vodio je, ili u njima

učestvovao, i moj stric Nikola, sudija, prvi predsjednik

partizanskog, Sreskog narodnooslobodilačkog

odbora Cetinja (Februar 1942; delegat Ostroške skupštine,

ZAVNOCGiB, CASNO). Pričao je o tome, ali nijesam

siguran da mogu tačno prenijeti, slabo sam i

slušao... (u prvoj mladosti malo mi je „partizanskih

priča“ bilo i – previše).

A i ko bi i sanjao, da će ga poslije pola vijeka, u kvislinškoj

zasjedi/sačekuši, o tome ćoravo snajperisati

Tvoj/SDP pulenčić i – falsifikator.

Morska bolest bez – mora.

(2) Ujesen 1942, moj budući otac Milovan, cucko/

katunski KPJ/ilegalac (1942/43), svojom neopreznošću

i komocijom, slučajno je na našem imaju Jabukovac

(Podbukovica) zarobljen od „zelenaške“ vojske s

kojom je bio i komandant Krsto Popović... Kad su odveli

zarobljenika, nije prošlo ni nekoliko minuta a vratio

se Krsto Popović i očevom stricu, starocrnogorskom

oficiru Luki rekao:

„Dlaka s glave mu faliti neće!...“

Tako je i bilo.

Glava.

Zbogom... Predsjedniče!

(3) Još katunski porodični prijatelji, Vojo Nikolić –

uočiratni sekretar ilegalne KPJ na Beogradskom univerzitetu;

general JNA i narodni heroj Jugoslavije –

običavao je da, po prilici, neki put godišnje predani

kod mog oca, kod nas u Risnu... Jednom je ispričao o

Titovom pozivu, Nikoli (Krstovom) Popoviću i njemu,

poslije proboja na Neretvi, primio ih je u nekom

selu kod Avtovca (April 1943). Tito ih je iznenadio

interesovanjem za „zelenašku vojsku“ Krsta Popovića;

„kao naši lovćenci, najbolji borci“, dodao je Tito. Da

bi zaključio, da se Krstu Popoviću ponudi: komandant

partizanske divizije i član Vrhovnog štaba NOVJ.

Nastupila je, međutim, „na smrt“ bitka na Sutjesci

(Maj/Jun 1943), pa ostala nejasna i sudbina ove inicijative.

Ako sam dobro i cjelovito zapamtio.

(4) Gotovo paralelno – samo tri-četiri mjeseca poslije

inicijative Titove – na sastanku katunskih i bokeljskih

komunista u Gornjem Orahovcu (Avgust1943), od partijski nadređenog druga moj otac je izdvojen

i upitan:

„Tebe bi Krsto Popović primio... Bi li ubio Krsta?“

„Bih koliko i tebe!“, glasio je odgovor.

Obojica zatečeni i zbunjeni, na tome je i ostalo.

Ostali su i prijatelji, što se kaže do smrti, ali o tom momentu

nikada više nijesu – progovorili.

Zbogom... Predsjedniče!

(5) A godinu dana docnije – ali već u 8. crnogorskoj brigadi

pod komandom Sava Maškovića i zamjenika Nikole

(Krstovog) Popovića – u Lipovu kod Kolašina (Septembar

1944), gdje je bilo i sjedište Predsjedništva CASNO-a, uoči

brigadnog „marša na Beograd“, drugi davnašnji porodični

prijatelj, starocrnogorski oficir i komandir, nosilac Zlatne

medalje Obilića, tada i s Titovim generalskim činom (i član

Predsjedništva CASNO-a), viteški Savo Čelebić – i otac

sina/partizana poginulog na Neretvi (1943); potonjeg i

narodnog heroja Jugoslavije (1953) – pozvao je mog oca na

večeru i noćenje u kući u koju je bio smješten... Te noći je

Savo Čelebić, pomalo i euforično povjerio mom ocu –

„Znam da tebe neće bit’ mrzno“, rekao je – da odlazi u Staru

Crnu Goru, lješanski i svoju, posebno u Katunsku nahiju,

da ima i Titov agreman (Decembar 1943, Jajce), da

pokuša da „spasi Krsta Popovića“, svog još iz mladosti oficirskog

i herojskog druga.

Kasno.

...I kada je samo „tanki san“ postarijeg Sava Čelebića

(65), preduprijedio: izdaju domaćina i da ih ne zakolju –

četnici.

Braća.

(6) Moj drugi djed (po majci), Radovan (pješivački

Vučinići), bio je oficir „zelenaške vojske“ Krsta Popovića.

Bio je i poratni, i poduže, neprobojni jatak Krsta

Popovića na potezu Budoške planine i Broćanca i okoline...

Ostale su jatakovane i neke fotografije koje je

njegov sin, moj ujak Dragutin, tek devedesetih (1990...)

predao generalu JNA Nikoli (Krstovom) Popoviću.

Odmah poslije kapitulacije fašističke Italije (Septembar

1943), na djedovom imanju, u Budoškoj pećini,

Krsto Popović je sazvao svoje oficire i komandire... I

saopštio:

„Naša stvar je – propala! Svi koji nemate krvave ruke

– kući, a mi drugi kako – moramo!“

Presuda.

...I tako je i bilo.

Zbogom... Predsjedniče!

(7) Svakako da je bitan podatak o Krstu Popoviću i

činjenica da je uživao bezmalo nepodijeljenu lojalnost

ne samo u matičnim Cucama, nego i u cijeloj Katunskoj

nahiji; pa i u tzv. partizanskim kućama. Jedno od

naročitih uporišta Krsta Popovića bio je i cucki zaseok

Gornji Izvor (Perovići). Tamo se i poratno pjevalo:

„Petokraka velja značka, / priznala je i Njemačka! /

Priznale je sile veće, / Gornji Izvor nikad neće!“

Takva lojalnost je gonilačkoj UDB-i višestruko

umnožavala problem eliminacije Krsta Popovića. Da

bi se došlo do rečenice tadašnjeg rukovodioca crnogorske

UDB-e i šefa „operacije Krsto Popović“, pukovnika

Veljka Milatovića – „...I Popović nije mogao pobjeći

da je imao krila, jer je bio opkoljen sa svih strana“

(Knjiga) – trebalo je mnogo toga preduzeti... Zapanjujuća

je UDB/originalnost, koju mi je ispričala risanska

susjetka Bosiljka Popović, rođaka Krstova, u to vrijeme

djevojčica od 10-godina. Nigdje ni slično nijesam

našao:

Stežući obruč oko Krsta Popovića, u Lipi Cuckoj i

okolini, UDB-a je cjelokupnom stanovništvu rekvirirala

escajg, tanjire, čaše, šerpe, kotlove za kuvanje,

„burila“ za vodu, svaki sud ili pomagalo za jelo i piće.

Nevjerovatno. Fantastika UDB/uma.

Sjutra:

LIDER BIOROLIJEVE

OSTROŠKE ZDRAVICE

(Na domaku hučne Tare)

Komentari: 3

sutjeska

03. 09. 2016 - 03:44

Sto to huci u njegovog glavi?
krsto

16. 10. 2016 - 09:43

huči sutjeska..neretva ...igman...lelek..Zvicera...muk..Ivanovog zvona...viteštvo ...Šćepanovo......1 9 1 8...pa se evo danas.vaskrsli...milutinovići...kalabići..u liku...još žešćih....lekića..medojevića..kneževića..radunovića..bulatovića............pa šta kome huči..vidi sam......
Alx

26. 10. 2016 - 22:00

A misliš li ti da će ovo krivokapić pročitat...mi znamo što je on, no, on nezna!!!!
Novi komentar