Autor: Boro KRIVOKAPIĆ

ŠTO TO HUČI SUTJESKA! 20. LIDER BIROLIJEVE OSTROŠKE ZDRAVICE (Na domaku hučne Tare)

Završni otpisni ispis bivšem predsjedniku crnogorske Skupštine, Ranku Krivokapiću (i trabantima)
Objavljeno: 16. 08. 2016 - 11:20 Promjenite veličinu teksta: A A A

Zbogom… Predsjedniče !

Bajke.

Mitologije.

Laži.

Čemu SDP/izmišljotine?

Kome služe, ne samo SDP/falsifikati istorije?

Čak i u uglavnom činjenički korektnoj – bar prema ispoljenoj

namjeri – knjizi Veljka Sjekloće (“KRSTO POPOVIĆ u

istorijskoj građi i literature”, drugo dopunjeno izdanje, str.

365 – Obod, Cetinje 2001), niz je netačnosti, važnih i nevažnih…

Samo primjerice, recimo, da na prvom, osnivačkom

kongresu Antifašističke omladine Crne Gore (Novembar

1943, Kolašin), u posmrtnu počast političkom komesaru Radovanu

(Krstovom) Popoviću (Mart 1943, Neretva), da “tom

prilikom omladina je zapjevala:

Na domaku hučne Tare, / negdje ispod golih grana, / u samoći

grob se skriva, komesara Radovana” (str. 40).

Nije.

Odmah, još od prvog stiha – Neretva “na domaku hučne

Tare”! – jasno da nije… Naprotiv, stihovi su nastali i znatno

docnije, s jeseni 1944. I posvećeni su pogibiji političkog komesara

4. bataljona 7. crnogorske brigade “Budo Tomović”, Radovanu

Papiću (selo Koravlice, Nikšić, 1913-20. septembar

1944, cesta Lijeva Rijeka/Mateševo).

Meni pobliže, izvini(te), autor stihova je moj stric Krsto,

član komande i šef Agitpropa slavne “Budove brigade” (poginuo

u zoru slobode Sarajeva, kad je glavni komandant Radovan

Vukanović razaslao jurišnu naredbu, 6. Aprila 1945. na

Ilidži, pored svog druga Vidoja Žarkovića, o čemu i zapis u

Žarkovićevoj memoarskoj knjizi). Istina, bio je i vršnjak

(1920) i ne samo po cucki – i kao ista generacija nikšićke Gimnazije

– i drug s Radovanom (Krstovim) Popovićem… Moglo

je i biti, ali - nije.

Itd.

Zbogom… Predsjedniče!

Mnogobrojni pokušaji da se privoli na saradnju s partizanima/

antifašistima, nema sumnje da Krsta Popovića izdvajaju,

pozitivno, od ostalih crnogorskih kvislinga, kojima ni slični

partizanski predlozi – ni po broju ni po nivou, pa i najvišem

(Tito) – nijesu upućivani. Ali u tome nijesu i olakšavajuće

okolnosti, nego u stalnom odbijanju tek visa mjera (ne)odgovornosti

– Krsta Popovića.

Tačno, Krsto Popović je mnoge cucke i katunske partizanske

kuće zaštitio i – spasio; ali tačan je i neizbježni dodatak:

Krsto Popović je i mnoge kuće zavio i u – crno.

Raspeće (ali kvislinško).

A tamo je odlučujuća nadležnost – žrtve.

Iako ni po čemu uporedivo:

Zbog zasluga u Prvom svjetskom ratu predsjednika hitlerovski

kvislinške, višijevske vlade marsala Filipa Petena (poratno

osuđen na smrt, pa degolovski pomilovan na doživotnu

robiju), socijalistički predsjednik Fransoa Miteran našao je

balans, francuski elegantno, da se “državni buket” na grob

polaže na dan Petenovog rođenja (a ne na dan kvislinške smrti).

Izvan državne atribucije (svakako), sličan plemensko/nahijski,

cucko/katunski kompromis mogao bi se, privatno, primijeniti i na – Krsta

Mjera za mjeru.

Zbogom… Predsjedniče!

Samo, kad bi tamo bio Tvoj/SDP nepolitički cilj, pa i da

bude… Ali nije, nije.

Zato ne branite Krsta Popovića od mene, nego od politikantskih,

zapravo prevarantskih – sebe.

Tvoj/SDP – i Tvog/SDP zvaničnog ideologa, biće I “naučnog

čaktara” – cilj je primarno politički: rehabilitacija

kvislinštva I izdaje, sve po širini od opskurantizma Sekule

Drljevića do plemensko/nahijske strategijske skučenosti

Krsta Popovića. I nimalo zbog njih davnoprošlih dvojice,

utoliko i tipično Ti/SDP đubretarski: rehabilitacija, isključivo,

samo kao pragmatički alibi Tvojih/SDP aktuelnih savezništava

s manje ili više pre/bojadisanim četnicima i četničićima;

od črtnikovite “di-di-ti” zapudranosti

“marksističkog četnika” (Kumrovac), (k)rimskog samozvanca

Lekića, sve do đurišićevski epskog, nazubljenog

noža četničkog vojvode Mandića.

Braća.

Ali socijaldemokratski.

Otuda i padavičarsko kvislinško upetljavanje Nika Miljanića:

pa kad je antifašist Niko Miljanić mogao s Tvojim/SDP

“kolaborantom” Krstom Popovićem, a oni obojica s koljačima

– četničkim, šta može biti istoriskije – nego što! – da i Ti/SDP zasviruckate u zelenaško/četničkoj klavijaturi.

Ti/SDP, da, jedino tamo: lider ostroške zdravice, Birolijeve

(Oktobar 1942).

Braća.

Ali socijaldemokratski.

Zbogom… Predsjedniče!

Možda ćes Ti/SDP znati, koliko li je, količinski, SDP/

potcenjivanja, tako i SDP/prezira prema crnogorskoj javnosti

potrebno je da bi joj se, verovnički, podastrlo:

Kako je osnivač i šef ilegalne partiznaske bolnice, Niko

Miljanić s vrha Banjana bio ,,politički savjetnik“ Krsta Popovica

– na Cetinju !?

Marsovci.

Pa i kao cio morbidarij:

Da je Niko Miljanić do podne “politički savjetovao” Krsta

Popovića, a zatim hirurški zbrinjavao partizane koje bi

Krsto Popović, sve u vrelom sadejstvu s četnicima i Italijanima

– izranjavao i sakatio (ako nije ubio)!?

Braća.

Ali socijaldemokratski.

Antifašist Niko Miljanić “politički savjetuje” kvislinga

Krsta Popovića, a ovaj okupaciono/fašističkim Italijanima

izručuje (kao i mnoge!) antifašistu Vojina Ražnatovića, da bi

ga – strijeljali!?

Niko Miljanić, u čemu je – “politički savjet(nik)”!?

Braća.

Ali socijaldemokratski.

Nije!?

Zbogom… Predsjedniče!

SDP/skečisti, kako da nije, kad su – “naučno” priznaje i

Tvoj/SDP priručni, portabl Suslov – “zelenaši objektivno i

subjektivno odgovorni” za učešće u okupaciono/kvislinškom

teroru, čak i za “jedan broj ubistava pripadnika NOBa”;

a Niko Miljanić “tokom 1942. i 1943”, sve vrijeme “politički

savjetnik” zelenaškog, “objektivno i subjektivno

odgovornog” vođe Krsta Popovića!?

U tome, “politički savjetnik” Niko Miljanić – gdje je?

I gdje mora, time, biti?

Niko Miljanić, formalno prvi antifašist Crne Gore, a srećnom

SDP/dijalektikom: u zelenaškom kvislinškom teroru,

čak i u “jednom broju ubistava pripadnika NOB-a” – saučesnik!

Izvini(te), ali NE, ne može Krsto Popović kvislingovati I

zločinovati, a njegov “politički savjetnik” Niko Miljanić ne

biti – saučesnik!

Ne, ne mogu biti “zelenaši objektivno I subjektivno odgovorni”,

a da njihov, SDP/promovisani, “politički savjetnik”

Niko Miljanić odgovoran, “objektivno I subjektivno”

– nije!

Braća.

Ali socijaldemokratski.

Zbogom… Predsjedniče!

SDP/sabljica: od Krsta Popovića ne napravi – antifašistu,

ali Nika Miljanića pretvori u – kvislinga!

I još, najimpresivnije:

Da bi, najzad – bez obzira na vojni karakter pravosuđa –

novi, antifašistički poredak – kome predsjedava Niko Miljanić

(“politički savjetnik” Krsta Popovića) – upravo “političke

savjetnike” Krsta Popovića (Novica Radović, Petar

Plamenac; Božo Krivokapić već ubijen, 1944) drakonski –

osudio i presudio.

Niko Miljanić, od prvih humanista 2O. vijeka – SDP/srce

tame.

Dr Frankeštajn! (ili naslovom “Dnevnih novina” – Rankeštajn;

da ne ispadne “sramna aluzija” prema Dr Peroviću

& Kesedžiji “I njegovim bizama”).

Izvini(te), ne, tolike raspone “zlog lakrdijaša” ne bi postigao

čak ni moralno plastelinski – Ti/SDP.

Braća.

Ali socijaldemokratski.

(Zbog lakše bolesti autora, završni dio

Polemike objavićemo krajem avgusta 2016.)

Komentari: 2

Savo

20. 08. 2016 - 18:13

Besposlen pop i jarice krsti. Od obracanja mrskom predsjedniku SDP, dodjosmo do istorijskog ekspozea zaboravljenog junaka DPS pobjeda, koji je odlucio da vodji objavi da je jos spreman da bude od koristi, makar i na ovakav nacin.
[pi]

06. 11. 2016 - 03:17

Čuda se dešavaju u brastvo Krivokapića-nekad davali život za crnogorstvo i državu a danas to to na mukama meću a i još se opopli da crnogorstvo i duhovno srozaju.
Novi komentar