MARKOVIĆ: "Učene žene" su vesela apokalipsa našeg trenutka

Prve „Učene žene“ radio sam prije 27 godina. U odnosu na to vrijeme, sada je bolesni dio društva – sve bolesniji, a zdravi dio – nije zdraviji, na žalost i zato je za mene ova predstava vesela apokalipsa, kazao je naš proslavljeni reditelj Jagoš Marković.

Objavljeno: 26. 12. 2016 - 16:23 Promjenite veličinu teksta: A A A

U susret premijeri poznatog djela Žana Batista Poklena Molijera koja je na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici najavljena za 28. decembar, reditelj i glavni akteri komada danas su dali riječ više o onome što publiku čeka u narednom periodu. Ono što Marković posebno ističe jeste zahvalnost umjetničkom direktoru nacionalnog teatra, Branimiru Popoviću zbog „uslova i poštovanja“ koje tu ima, jer „u rodnom kraju teško je biti poštovan, naročito u Crnoj Gori“.

- Kakvu smo predstavu htjeli, takvu smo napravili. To je predstava sa svim onim sadržajima koje klasika mora da ima, sa unutrašnjom ljepotom zbog koje se ide u pozorište, i sa onom spoljašnjom takođe važnom estetikom koja je u ovom vremenu za mene i sve nas pitanje etike. Uspjeli smo sigurno da napravimo dobru predstavu i iza nje stojim – naglasio je reditelj.

Kako se i ovom prilikom bavio adaptacijom, scenografijom te izborom muzičke podloge za komad, Marković dodaje kako su očigledne reference Molijerovog djela na aktuelni trenutak, „na današnje učene, jadne, sirote, bogate, neobrazovane ljude, bahate, izgubljene“.

- S druge strane, ona je o raspadu porodice i ljubavi između muža i žene, neslozi između oca i majke, dvije sestre, i problemu nemanja identiteta. Kad god čovjek želi da bude ono što nije, on postaje tragikomičan. I kroz tu veselu apokalipsu, uz svu duhovitost, govorimo o nekim ozbiljnim stvarima jer znamo da prave komedije nema bez velike drame – pojasnio je on.

Molijerove „Učene žene“ ponovo bira jer sada u toj predstavi više nego u drugim vidi „mrak u društvu“ kroz lik Trisotena.

- On je jedan netalenat, apsolutna neznalica, ali društveno visokofrekventna. Znači – vlast. Načelno, postoji pad vrijednosti, jer sada je neko poznat i postaje „nešto“ apsolutno bez djela. Nečega što smo se prije stidjeli - kao što je prodaja privatnosti - sada ima svuda. Mi živimo vrijeme rijalitija. Teško mi je to da kažem sa scene pozorišta, jer je naša dužnost da branimo onu tanku crvenu nit duhovnosti i ljepote. A u ovakvim vremenima i u ovom kontekstu, ona se brani najprije smijehom. Odatle moja potreba da se vratim ovom tekstu. Uz to, opsijeda me tema odlaska mladih ljudi iz ovih krajeva. U ovom komadu, njih dvoje koji su jedini normalni likovi, ne samo da se bore za svoju ljubav, već odlaze iz svog kraja i neće se vratiti. Biće Mediterana i u ovom komadu, jer je on u meni, i ja u njemu. Ne pada mi na pamet da budem „učena žena“ i da glumim da sam iz Švedske... To su te konkecije sa jado-otmenim noblesom, jer je Molijer pisao o malograđanima, a ne gospodi. To se nama iz našeg, prostačkog vremena oni čine otmenima, a u stvari su crnjak od prostote i tako su pisani. U tome je Mediteran dobro došao – precizirao je Marković.

Na tragu repertoarske politike nove upraveo CNP-a, posebno umjetničkog direktora Branimira Popovića, reditelj se osvrnuo i na komunikativnost teatra sa gledaocima, jer „pozorište postoji zbog publike“ te služi da se u njemu uživa.

Popović se danas obratio novinarima iz dva različita ugla. Kao glumac, kazao je da je rad na predstavi protekao fantastično, te da je ansambl divno reagovao.

- Siguran sam da će ovo biti još jedna od predstava koju će publika voljeti, koja će puniti sale, jer to je naš zadatak – da uradimo dobre predstave koje komuniciraju sa publikom i da ljudi izađu zadovoljni i srećni nakon odgledane predstave – dodao je on, te potcrtao kako komedijom nastavljaju da prate najavljenu okosnicu repertoara.

2612ucene1- Komedija je moćna i složena stvar koja dodiruje najtananije tačke naših bića. Ne želim kvaziintelektualne, lažne, kvaziistorijske, kvazifuturističke ili bilo kakve druge „kvazi“ percepcije onoga što mi pravimo u ovom pozorištu. Nismo sredina koja ima 20 pozorišta da bismo nešto eksperimentisali, već moramo da idemo na sigurno kada su naslovi i žanr u pitanju. Moja je lična odrednica da to bude komedija, jer je smatram moćnim alatom za ukazivanje upravo na ove stvari koje su direktan „prst u oko“. Ta forma u kojoj želim da naš repertoar dejstvuje je i u smislu dobre komunikacije sa publikom – da imamo puno pozorište i da se barem neko ne zapita da li je ono na sceni ispravan put - jer u njemu vidio odraz sebe koji mi kritički posmatramo kroz formu komedije. Na apokaliptičnost o kojoj govori Jagoš, i svi je se plašimo, biće ukazano kroz fenomenalne tekstove, divne mudre misli, odličnu igru ansambla i ukazati što može da nas čeka ukoliko ne budemo bolji, ametniji i odgovorniji prema sebi, svojoj porodici i okolini. Ukoliko ne budemo bolji, onda naša misija nije uspjela. Volim puno pozorište, ali ne želim da sam banalan, kvaziintelektualan, prepametan, već da komuniciram sa 400 ljudi koji ovdje dođu da me razumiju i osjete, kao i ja njih. To je sprega koju pokušavamo, a valjda i uspijevamo da dobijemo radeći ove naslove – ispričao je on.

Umjetnički direktor nacionalnog teatra osvrnuo se i na uspješni prvi dio aktuelne sezone, podsjetivši na brojne premijere i novine – posebno Dječiju scenu sa repertoarom za najmlađe, i program Scena Akademija koju je nazvao „igralištem za sve one koji studiraju na umjetničkim fakultetima na Cetinju“.

- Planiramo da početkom godine rekonstruišemo scenu Studio i da broj mjesa sa simboličnih 70 podignemo na 150. To će biti pravi ugođaj i za one koji gledaju, i za one koji igraju. Želimo da na toj sceni godišnje proizvodimo šest-sedam premijera. Kada je u pitanju Velika scena, do sada smo imali premijere drama „Šćeri moja“ i „Bura“, a završavamo ovu godinu „Učenim ženama“. Već u januaru počinjemo da radimo na novom tekstu „Istraga“ koji je napisao Aleksandar Radunović Popaj, a režiraće Stefan Sablić. U martu krećemo sa radom na komadu po sjajnom tekstu Nikolaja Erdmana „Samoubica“ koji će režirati Veljko Mićunović. Odmah nakon toga, radimo Gogoljevu „Ženidbu“ u režiji Egona Savina. Paralelno ćemo na maloj sceni u januaru raditi pobjednički tekst sa konkursa od prije godinu dana - „Otvoreni kraj“ Jovane Bojović u režiji Petra Pejakovića – kazao je Popović, te najavio kako će - nakon prve režije poslije 16 godina pauze – naš poznati Podgoričanin uskoro opet raditi u CNP-u.

- Pokušavamo da radimo svjetsku literaturu, ali takođe pazeći na domaće savremene autore da ih, koliko god možemo, promovišemo sa ove scene – zaključio je on.

Iz glumačke podjele „Učenih žena“ kratko su govorili Kristina Obradović, Julija Milačić, Momčilo Otašević, Petar Burić, Mišo Obradović, te vrlo mladi debitant Petar Vlahović. Svi su saglasni da je izuzetna prilika i čast raditi – prvi put ili ponovo – sa Markovićem, posebno kada imaju rijetku priliku da igraju klasičan Molijerov tekst u stihu.

Uz njih, u srijedu će na sceni biti i Mirko Vlahović, Nada Vukčević, Jelena Rakočević, Aleksandar Gavranić, Filip Đuretić, Goran Vujović i Marko Todorović.

Za zahtjevan scenski govor bila je zadužena Ljiljana Mrkić Popović, kostimografkinja je Marija Marković, asistentkinja režije Tara Lazarević, a izvršna producentkinja Nela Otašević.

Prve reprize najavljene su za 29. i 30. decembra na istoj sceni.

K.J.

Foto: CNP/D.Miljanić

Komentari: 0

Novi komentar