DUBLJEVIĆ: Bušotina za dvije godine, majka koncesionara odgovara svojom imovinom za sve aktivnosti

Na Jadranu nijesu zabilježeni ekološki incidenti. Podsjetiću, svojevremeno su, prije više decenija, bile instalisane četiri istražne bušotine na crnogorskom primorju, a ništa loše se nije desilo. Međutim, ne pada mi na pamet da kažem da ne postoji opasnost. Postoji, ali strogo vodimo računa - kaže Dubljević

Objavljeno: 18. 01. 2017 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
DUBLJEVIC: Busotina za dvije godine, majka koncesionara odgovara svojom imovinom za sve aktivnosti

Direktor Uprave za ugljovodonike Vladan Dubljević, kazao je da je u projektu istraživanja i eksploatacije nafte i gasa “država propisala i implementirala najveće moguće standarde sa aspekta zaštite ljudi i životne sredine”.

"Posebno smo tražili osiguranje za sve aktivnosti, a posebno smo tražili da majka kompanije koncesionara odgovara svojom imovinom za sve što radi u Crnoj Gori, uključujući i štete prema trećim licima. Ovo se vrlo rijetko dobija u svjetskim okvirima. Dakle, osiguranje je imovina majke kompanije, a ne imovina ili osnivački ulog kompanije osnovane u Crnoj Gori", rekao je Dubljević u intervjuu Portalu Analitika.

Prema njegovim riječima, postavljanje prve istražne bušotine je predviđeno za 2019. godinu.

"Prosječna cijena bušotine je oko 70 miliona dolara. Da bi se postavila bušotina neophodno je uraditi procjenu uticaja na životnu sredinu, kao i nova geo-fizička istraživanja koja će bolje sagledati ugljovodonički potencijal. Naša očekivanja su, a to i u radnom program piše, da će prvo bušenje biti u 2019. godini", naveo je Dubljević.

ANALITIKA: Kada će koncesionari krenuti u istraživanje nafte i gasa na crnogorskom primorju?

DUBLJEVIĆ: Dan potpisivanja ugovora se smatra danom početka istraživanja ugljovodinika u Crnoj Gori. To znači da su kompanije u konzorcijumu Eni i Novatek već počele rad na istraživanju.

Konkretno, u pitanju je niz pripremnih postupaka za ovo što ih čeka: od otvaranja kancelarija do prikupljanja saglasnosti i svega onoga što treba. Zvanično, potpisivanje ugovora sa drugim koncesionarom Energean Oil&Gasse očekuje se krajem januara ili početkom februara.

Onoga trenutka kada se potpiše ugovor, to će biti dan početka aktivnosti druge kompanije.

vladan1

ANALITIKA: Kada se može očekivati postavljanje prve istražne bušotine?

DUBLJEVIĆ: Nerealno je očekivati da će kompanija koja se pojavi kao koncesionar odmah početi da buši na crnogorskom primorju. Podsjetiću, prosječna cijena bušotine je oko 70 miliona dolara.

Da bi se postavila bušotina, neophodno je uraditi procjenu uticaja na životnu sredinu, kao i nova geo-fiizička istraživanja koja će bolje sagledati ugljovodonički potencijal.

Naša očekivanja su, a to i u radnom program piše, da će prvo bušenje biti u 2019. godini.

ANALITIKA: Ono što javnost interesuje prilikom ovako velikih projekata je da li će koncesionar zaposliti domaću radnu snagu?

DUBLJEVIĆ: Principijelno gledano, nafte kompanije svuda u svijetu vole da zapošljavaju domicilno stanovništvo. Zašto to rade? Mjesečne zarade koje će isplaćivati domaćim radnicima su svakako manje nego one da dovode radnike sa strane prevashodno zbog manjih troškova. Problem koji se može pojaviti je što nema dovoljno stručnih i osposobljenjih domaćih radnika koji mogu da rade za koncesionare.

Bitno je da će za administrativne i opšte poslove koncesionari sigurno zapošljavati sa domaćeg tržišta rada. U nekom srednjeročnom i dugoročnom periodu, interes koncesionara će biti da zapošljava domaću radnu snagu i na stručnim pozicijama. Jednostavno, naši radnici su mnogo jeftiniji.

ANALITIKA: Dio nevladinog sektora protivi se istraživanju nafte. Da li će istraživanje nafte ugroziti ekologiju i turizam i da li su zaštićeni državni interesi? Šta je bitno da javnost zna?

DUBLJEVIĆ: Ne postoji ljudska djelatnost koja nema izvjestan uticaj na ekologiju. Posebno sa aspekta kako to aktuelni zakon tumači šta je to životna sredina. Ono što je takođe važno je šta su to socio-ekonomski benefiti od ove aktivnosti. Evo primjera: ako pravite na nekom placu kuću, vi onda morate pomjeriti neki mravinjak koji se našao na toj lokaciji; to je definitivno uticaj na životnu sredinu.

Ali, sa izgradnjom te kuće biće zbrinuta porodica i osigurana njena budućnost.  Onda je logično da pomjeranje mravinjaka ima smisla. Problem sa našim zakonom je što ne stavlja u kontekst socio-ekonomske benefite od ovakvih aktivnosti. U čitavoj svjetskoj industriji najviše je odmakla zaštita životne sredine i vođenje brige o istoj u naftnoj djelatnosti. To je naročito došlo do izražaja nakon incidenta u Meksičkom zalivu.

Nakon tog incidenta Evropska komisija je donijela posebnu direktivu za zaštitu životne sredina od off shore aktivnosti. Mi smo implementirali tu direktivu dok još nije bila ratifikovana u zemljama članicama EU. Dakle, koncesionari su u obavezi da vode računa o incidentnim situacijama i da to evidentiraju.

Zbog postojanja različitih profila firmi koje učestvuju na tenderima, zadatak države je da odabere tip kompanije sa kojima sarađuje na ovakvim poslovima. Dakle, to treba da su veoma ozbiljne kompanije koje imaju što manji uticaj na životnu sredinu, i što je još važnije kod izbora, da li su kompanije koncesionari sposobni da u slučaju ekološkog incidenta  to uspješno saniraju.

vladan2

ANALITIKA: Da li postoji rizik?

DUBLJEVIĆ: Nikada nijesmo rekli da ne postoji rizik prilikom istraživanja nafte i gasa. Rizik postoji i od 700 miliona tona sirove nafte koja kroz razne tankere godišnje prođe kroz Jadran. Rizik je postojao kada je izbušeno više od 1.000 bušotina u Jadranskom moru. Suština svega je da li smo se mi zaštitili ako se desi incident.

Zbog svega ovoga država je propisala i implementirala najveće moguće standarde u ovoj oblasti sa aspekta zaštite ljudi i životne sredine. Tražili smo osiguranje za sve aktivnosti, a posebno smo tražili da u slučaju incidenta majka kompanije koncesionara odgovara svojom imovinom za sve što radi u Crnoj Gori, uključujući i štete prema trećim licima. Ovo se vrlo rijetko dobija u svjetskim okvirima.

Dakle, osiguranje je imovina majke kompanije, a ne imovina ili osnivački ulog kompanije osnovane u Crnoj Gori. Često, iz imovine kćerke kompanije ne mogu da se izmire ni plate radnicima, a ne ostalo. Dakle dobili smo neograničenu garanciju majke kompanije, a vrijednost imovine majke kompanija se mjeri desetinama milijardi eura. I oni svojom imovinom garantuju za sve aktivnosti koje rade u Crnoj Gori.

ANALITIKA: Da li je bilo na Jadranu zabilježenih ekoloških incidenata budući na postojanje više od hiljadu bušotina?

DUBLJEVIĆ: Na Jadranu nijesu zabilježeni ekološki incidenti. Podsjetiću, svojevremeno su prije više decenija bile instalirane četiri istražne bušotine na crnogorskom primorju, a se nije se desilo ništa loše. Međutim, ne pada mi na pamet da kažem da ne postoji opasnost. Postoji, ali strogo vodimo računa.

ANALITIKA: Kada će biti formiran Naftni fond? Da li je bilo dilema oko formiranja ove institucije?

DUBLJEVIĆ: Ne mislim da je bilo dilema oko koncepcije rada Naftnog fonda, naročito što se radi o prihodu koji tek treba da stigne. Mi smo koristili norveško iskustvo smatrajući da je to resurs koji ne pripada samo nama, no i budućim generacijama. To znači da blagodeti od pronalaska i eksploatacije nafte moraju da osjete i buduće generacije. Zbog toga smo kroz uvođenje poreza na dobit od naftnih djelatnosti predvidjeli osnivanje Naftnog fonda.

U slučaju da se nađu komercijalna nalazišta nafte biće donijet novi zakon. Kada se bude ostvarivao prihod od naftne djelatnosti, 85 odsto profita ide u Naftni fond. Mi smo u obavezi da valorizujemo naftni resurs, ali na taj način da korist od toga imaju i buduće generacije. To znači da novac iz Naftnog fonda većim dijelom neće ići u budžet. Odnosno, samo 15 odsto naftnih sredstava će ići u budžet.

vladan3

ANALITIKA: Kako funkcioniše norveški naftni fond i zašto je dobro da crnogorski fond funkcioniše po sličnom modelu?

DUBLJEVIĆ: Ono što je interesantno je da norveški naftni fond ne kontroliše vlada, već građani preko raznih udruženja.

S druge strane, profit od nafte nije trajnog karaktera - to nije realna ekonomija. Podsjetiću na slučaj građevinskog buma u Crnoj Gori od prije desetak godina kada smo imali ogromni priliv novca od prodaje nekretnina. Porasli su javni prihodi, porasle su zarade, porasle su cijene, porasli su i prohtjevi… I šta se desilo? Pare su nestale, ali su zahtjevi i navike ostali isti i sada imamo problem da održimo taj nivo.

Naftni prihod je sličnog karaktera. To se u ekonomiji zove “holandska bolest”. Da bi se to spriječilo, jer se za crnogorske prilike radi o ogromnom novcu ako dođe do otkrića nafte, onda je najbolje da se te pare većinom skladište u fond i da u što manjoj mjeri utiču na realnu ekonomiju. Veoma smo se ozbiljno pripremili jer smo čak devet godina izrađivali pravila.

ANALITIKA: Direktor ste nove institucije u Crnoj Gori koja prije svega mora da ima visok nivo znanja da bi kontrolisala naftaše. Da li je Uprava stručno i kadrovski osposobljena za ovako složene poslove?

DUBLJEVIĆ:  Ova djelatnost je esnaf u kome se skoro sve zna.  Mi smo u svjetskoj javnosti hvaljeni jer smo kreirali dobar sistem i uspjeli da ga implementiramo. Nije to copy-paste sistem norveškog sistema, ali je Norveška priznala da je naš sistem prvi u svijetu koji je zaživio i koji liči na njihov sistem.

Iako smo uradili veliki posao, moram da istaknem da je čitav posao zajedno sa norveškim konsultantima odradila mala grupa ljudi. Nije ključ u tome da se napravi velika administracija, no da se kreira manja grupa ljudi sa specifičnim obrazovanjem koja će moći da odgovori svakom zahtjevu nafte industrije.

Ono što je značajno je da su koncesionari u obavezi da izdvajaju određenu sumu novca za obuku kadrova. Pošto je koncesija data na ukupan rok od 30 godina  to su velika sredstva.

Predrag ZEČEVIĆ

Komentari: 1

Misko

18. 01. 2017 - 18:09

Jes' ti ćes naći naftu i kontrolisati "naftaše".
Novi komentar