ANDRIJAŠEVIĆ: Identitetske kontroverze predugo traju

Naš sadašnji politički život mi veoma liči na prve godine crnogorskog parlamentarizma, u kome je vlast bila bez dobre ideje, a opozicija bez pameti. To je vrijeme kada je opozicija, potpomognuta tajnom službom jedne države iz regiona, pokušala da vlast osvoji bombama i revolucijom. To je bilo i vrijeme kada se društvo i njegova vladajuća politička elita kretala unazad, izgubivši svijest o važnosti reformi i modernizacije. Čitav politički život tada se svodio samo na jedan cilj – održavanje političke stabilnosti, kaže crnogorski istoričar Živko Andrijašević.
Objavljeno: 20. 02. 2017 - 06:30 Promjenite veličinu teksta: A A A
ANDRIJASEVIC: Identitetske kontroverze predugo traju

On upozorava da slični problemi koje imamo u današnjem političkom životu mogu imati veće posljedice za sadašnju Crnu Goru nego za onu s početka 20. vijeka.

POBJEDA: Svjedoci smo ponovnog uvlačenja Njegoša i njegove književnosti u dnevno-političke svrhe. Šta je Vaš komentar na brojne pogrešne interpretacije Njegoševog lika i djela?

ANDRIJAŠEVIĆ: U ovim raspravama o Njegošu uglavnom su govorili političari, od kojih su neki još i naučnici, univerzitetski profesori, pisci... I svi oni su o Njegošu govorili kao političari, poneki kao nacionalisti i klerikalci, ugađajući prvenstveno politici kojoj služe. Prihvatam da političari imaju pravo da i na taj način tumače Njegoša ili bilo koga drugog. Oni govore svom biračkom tijelu ili nekome od koga zavise.

Razumijem i kada političari u svojim nastupima koriste naučne titule i zvanja, i kada ono što hoće da kažu kao političari, plasiraju kao naučno saznanje. Problem je što dio javnosti to prihvata kao naučno mišljenje, a ne kao političku manipulaciju neukih stranačkih aktivista. Ako je neko naučnik, onda bi trebalo da zna da pisac ne misli isto što i njegovi književni junaci, ili da se ideologija književnog djela ne može tretirati kao politička istina. Istinitost ideologije se nikada ne dokazuje, jer samim tim što je ideologija, zna se da nije istina. U Gorskom vijencu jedan lik veliča islam i Osmansko carstvo, drugi govori sve najgore o Turcima i islamu, treći zagovara nasilje nad ženama, četvrti ismijava pravoslavno sveštenstvo, peti kritikuje zapadnu civilizaciju... I onda neki političari, u skladu sa stranačkim interesima, izaberu da jedan od njih bude Njegošev alter ego.

POBJEDA: Kako bi naučnik mogao da utvrdi da li je Njegoš pobornik genocidnih ideja ili nije?

ANDRIJAŠEVIĆ: Sasvim jednostavno, ako je naučnik. Njegoš je državnik, koji je vladao Crnom Gorom 21 godinu. On je vodio njenu državnu i nacionalnu politiku, a napisao je više od hiljadu pisama kao političar i vladar. Analizirajmo Njegoševu vladavinu, političku djelatnost, ratovanje, političku prepisku... Da li je Njegoš- državnik ikada planirao ili preduzeo akciju koja je imala za cilj ,,istragu poturica“? Da li je u ovih hiljadu pisama, od kojih je barem nekoliko stotina upućeno Srbima -nacionalistima i pravoslavcima, ikada priželjkivao nasilje nad stanovništvom islamske vjeroispovijesti ili iskazivao mržnju prema njima? Pisao je o neprijateljstvu prema Turcima, kao okupatorima (što su oni i bili), ali ne i o planiranju zločina protiv bilo kojeg naroda ili bilo koje vjerske grupacije. Istoričar će na osnovu ovog materijala lako utvrditi da se Njegoš kao vladar i državnik razlikuje od svih svojih književnih likova, kao i da ne dijeli njihove ,,genocidne ideje“.

Druga je stvar kako neko doživljava Njegoša čitajući Gorski vijenac, a pri tome vjeruje da jedan od likova govori ono što pjesnik misli. Naravno da svako ima pravo i na takvu percepciju Njegoša, ali je bolje da o njemu sudi na osnovu njegovog vladarskog djelovanja, a ne na osnovu stavova njegovih književnih junaka.

POBJEDA: Kakvo je Vaše mišljenje o Njegošu?

ANDRIJAŠEVIĆ: U najkraćem, mislim da je Njegoš najveća ličnost crnogorske istorije. Neću reći ni najbolja, ni najzaslužnija, ni najmoralnija. Ali je njegovo djelo najveći doseg stvaralaštva i mišljenja na našem prostoru, pa i mnogo šire.

Mogu nam se ne dopadati neki stihovi ili njegovo političko djelovanje, ali on je na vrhu Crne Gore. Da me pitate ko je najuzornija ili najzaslužnija ličnost crnogorske istorije, ne bih ga svrstao ni među prvih deset.

POBJEDA: Pored ovih ,,njegoševskih kontroverzi“, svjedoci smo i brojnih identitetskih kontroverzi savremenog crnogorskog društva. Kako Vi vidite ovaj fenomen?

ANDRIJAŠEVIĆ: Činjenica je da imamo brojne identitetske kontroverze, što je možda i razumljivo za društvo sa istorijskim iskustvom poput našeg, ali mislim da one predugo traju. Mi, očigledno, nemamo odgovor na ove kontroverze ili ne umijemo da ih razriješimo, a možda i ne postoje dileme crnogorskog identiteta, već postoje – dva identiteta. Mislim da bi značajno bilo da identitetska grupacija koja je najdominantnija – i brojčano i politički, pokaže ozbiljniju posvećenost ovim fenomenima, ali da im ne pristupaju kao problemu svoje nacije, već kao problemu svoje države.

Meni se čini najvažnijim da se sve identitetske kontroverze tretiraju kao problem državne i društvene stabilnosti, a ne kao problemi između nacionalnih ili vjerskih identiteta. U rješavanju ovih problema, neminovno će biti da svi učine izvjesne kompromise, i to compromise koji su rezultat uvažavanja realnosti i težnje za održivošću ovakve Crne Gore.

Mnogi od nas bi voljeli da možemo nametnuti rješenja koja odgovaraju našem identitetu, i koja su čak pravedna i utemeljena, ali je mnogo važnije – da su održiva. Ako nijesu održiva, onda je nevažno da li su utemeljena. Moramo se opredjeljivati za rješenja koja mogu da funkcionišu I koja garantuju ostvarivanje interesa koji nam je najvažniji. Svako mora biti svjestan svojih mogućnosti, bez obzira što mu istorija ili tradicija daju za pravo. Najbolje je kada se to shvati na vrijeme.

POBJEDA: Kao istoričara, na koji Vas period crnogorske istorije podsjećaju ova vremena?

ANDRIJAŠEVIĆ: Naš sadašnji politički život mi veoma liči na prve godine crnogorskog parlamentarizma, u kome je vlast bila bez dobre ideje, a opozicija bez pameti. To je vrijeme kada je opozicija, potpomognuta tajnom službom jedne države iz regiona, pokušala da vlast osvoji bombama i revolucijom. To je bilo i vrijeme kada se društvo i njegova vladajuća politička elita, kretala unazad, izgubiši svijest o važnosti reformi i modernizacije. Čitav politički život tada se svodio samo na jedan cilj – održavanje političke stabilnosti. Ali, slični problemi koje imamo u današnjem političkom životu, mogu imati veće posljedice za sadašnju Crnu Goru nego za onu s početka 20. vijeka.

POBJEDA: Zbog čega tako mislite?

ANDRIJAŠEVIĆ: Zbog toga što su i najveći društveni problemim rješivi kada imate postojani sistem vrijednosti i kada imate generaciju ili pokret koja ima potencijala da traži rješenja. Komunisti su imali prave nazive za takve društvene grupacije, i zvali su ih avangardom i ,,naprednim snagama“. Hajde da vidimo: koga bismo mi danas mogli smatrati avangardom i naprednom snagom?

Prepoznajemo li ko bi mogao pripadati tim snagama u narednih pet do deset godina? Mislim da mi takvu grupaciju nemamo. Za mene je u tome veliki problem Crne Gore. Ali, da ne budem nedorečen: kada kažem da nam nedostaje ,,nova generacija“, ne mislim na političku generaciju ili politički pokret, već generaciju koja će imati neku novu ideju, drugačije vrijednosne kriterijume i, što je jednako važno, koja će imati znanje i određeni intelektualni kapacitet. Kada budemo imali takvu generaciju, onda će ona u velikoj mjeri uticati i na kreiranje političke elite Deklaracija o pomirenju Srba i Bošnjaka je manipulacija

POBJEDA: Kada već govorimo o identitetskim pitanjima, kako komentarišete deklaraciju o pomirenju Srba i Bošnjaka, koju je najavio jedan od lidera DF-a, Andrija Mandić?

ANDRIJAŠEVIĆ:Kao još jednu propagandnu manipulaciju političke grupacije, čiji skupovi odišu pomirljivošću, ljubavlju i tolerancijom prema svakoj različitosti. Znam da je i ranije bilo sličnih deklaracija, kao one namijenjene pomirenju Crnogoraca i Srba. Takve inicijative su smiješne i neozbiljne, i mislim da ne mogu imati nikakvog efekta.

Izvor: Pobjeda

Komentari: 24

danilo s.

20. 02. 2017 - 07:55

Odlicno g Andrijasevicu. Kratko i jasno. Svako ce naci u Njegosu (ili bilo kojem drugom autoru, filosofu, itd.) samo on sto je u njemu samome. Genocidne duse ce naci genocidne misli, ljubitelji poezije vrhunsku poeziju, ljubitelji mudrosti - mudrost, itd. Zato, pogledajte se u ogledalo (srce) prije citanja. Ako volite to sto vidite - nastavite. Ako mrzite - naci cete sto razloga da jos i vise mrzite.
Sujmam, dakle postojim

20. 02. 2017 - 11:37

Njegoš se ne mijenja od 1851. , mijenjaju se oni koji ga tumače. Živko je 2002.pisao: "Rade T. Plamenac je u svojim memoarima najprije pokušao da skine pozlatu sa neprikosnovenog ljubimca svih priglupih nacionalnih ideologija-vladike Petra II (Njegoša). Serdar Plamenac tvrdi da je vladika Petar II bio nemaran vladalac , da je bio srebroljubac, prevarant, egoista...Vladika je, kako tvrdi serdar Plamenac, dobijao dio lopovskog plijena koji su Crnogorci ugrabili preko granice, obožavao je spletke, naručivao ubistva, a likovao kada bi stradao neki od onih koji bi se po bilo čemu isticali...Vladika Petar II je zaista bio vladar bez moralnih obzira, protekcionaš i srebroljubac kakav na Njegušima odavno nije rođen. Sva vlast koju je uspostavio bila je provizorij za jednu trgovačko-nasilničku družinu, koja je upravljala Crnom Gorom, i koja je kod Crnogoraca stvorila uvjerenje da je pravedniji turski sud u Podgorici nego crnogorski na Cetinju. Nastaviću...
nesumjaj

24. 02. 2017 - 13:27

A današnji Gospodar je mnogo drugačiji?
nesumjaj

24. 02. 2017 - 13:27

A današnji Gospodar je mnogo drugačiji?
Sujmam, dakle postojim

20. 02. 2017 - 11:45

...Ovaj veliki moralista u poeziji namoravao je Crnogorce da žito i so kupuju samo kod trgovačkih ortaka njegovog brata Pera, a uspio je i da uštedi nekoliko stotina hiljda fiorina! Njegov brat Pero Tomov, koji se bavio trgovinom, i to monopolskom, mogao je izdržavati čitav crnogorski državni aparat od svog novca." (O jednom aspektu memoara Rada Turova Plamenca; "Crmnica nasljeđe i budućnost; zbornik radova; str.93,94; 2002).
Sujmam, dakle postojim

20. 02. 2017 - 13:55

Živko je takođe pisao da je od uvođenja moderne državne organizacije najveću korist imalo nekoliko ljudi iz njegovog okruženja. Omogućeno im je da povlašćeno trguju, "vladičin rođeni brat, Pero Tomov, koji je postao najbogatiji čovjek u Crnoj Gori zahvaljujući povlašćenoj trgovini žitom i kamatašenjem. Ruska je procjena bila da bi on sa svojim novcem mogao deset godina izdržavati svu vlast u Crnoj Gori."(str.103) Pominje i izvanredne knjge akademika Mirčete Đurovića o trgovačkom kapitalu i finansijama u CG XIX i XX vijeka."Ove knjige, objavljene polovinom prošlog vijeka, pokazuju ekonomsku nezasitost političke oligarhije u surovo siromašnoj zemlji, olgarhije koja se od istoričara skrivala iza svojih "zasluga za otadžbinu." Zahvaljujući pojavi ovih knjiga, čak ni vladika Njegoš nije uspio da zadrži svoj svetački preol, jer je nepobitno utvrđeno da je državni novac ulagao u trgovačke i bankarske poslove svoga brata. Dobit su, naravno, bratski dijelili."(Nacija s greškom;str.104)
Sujmam, dakle postojim

20. 02. 2017 - 14:16

Javno je govorio da je Njegoš trošio ogroman novac, između ostalog i na putovanja, da je bio čovjek kojemu nije stran luksuz. U vrijeme najveće gladi u CG on ide u inostranstvo, "da ne gledam ovu muku." U Petrogradkim bankama je imao 100000 fiorina. "To je naravno državni novac. A znate što je on uradio. On je od tog državnog novca dao penzije svojim sestrama, svojim rođacima...Pazite, u vrijeme najveće gladi, on taj novac nije iskoristio da bi kupovao žito, nego je tražio od Rusije pomoć u žitu, jer je ovaj novac bio stavio pod interes. I to je Njegoš." (RTCG; 26.02.2008).
danilo s.

21. 02. 2017 - 11:44

Sujmam dakle postojim - Nijesam bas dobro razumio vas komentar. Ne sujmam u, niti osporavam, vase citate. Lijepo je sto se trudite, ali ja nijesam nidje pomenuo Njegosa kao vladara? Bilo je velikih pisaca i filosofa koji su bili "mali i grijesni ljudi" (Ezra Pound, Heideger, i sl.). Pomenuo sam da se o Njegosu moze suditi sa vise aspekata. Vi ste se odlucili za onaj najmanje vazan - Njegosa kao vladara? Ne ostavljate nam mnogo prostora da "sujmamo" da Njegosa bas i ne volite? Zato sam i sugerisao da svako pogleda u svoje srce prije nego sto pristupi sudjenju. Ne rece li Isus: "Koji je među vama bez grijeha neka prvi baci kamen (Jn.8,7)." Dakle, prvo ocistite srce od grijeha, da bi bezgresno sudili. A sujmati znaci imati necisto (ne bistro) srce? I neciste (nejasne) misli? Slozicu se da je Njegos bio, ako ne los, ono prosjecan vladar. I los svesteni, Ali, to ne umanjuju njegovu velicinu kao pjesnika i mislioca. I to ne moze umanjiti vrijednost Gorskog vijenca, Luce Mikorkozme , itd.
Sujmam, dakle postojim

21. 02. 2017 - 14:56

Već smo jednom slično "polemisali". Ne, ne trudim se da sakrijem da Njegoša ne simpatišem. Još manje volim ovu politizaciju oko njega. To je za mene kao uporna loša reklama nekog proizvoda koja izaziva potpuni kontraefekat. Ako se pri tumačenju Gorskog vijenca tumači vraćaju u ondašnje vrijeme, da bi ga objasnili u pravom svjetlu, onda to i moja malenkost radi. Dakle, Crnogorcima je Njegoš bio najvažniji kao vladar, vođa, a ne kao pjesnik. Za mene je on najvažniji kao vladar. Dalje, Gorski vijenac i Lažni car Šćepan Mali nude neistinite istorijske podatke, a za to se ne može reći da je autorova pjesnička sloboda nego namjerno prikrivanje istine, za pokoljenja. Što se tiče moje sujme, srca, grijeha, kamena, i Isusa - prihvatam.
veliki getsbi

24. 02. 2017 - 20:06

Sumnjivi, na ovom Portalu počesto nemamo podudarna mišljenja ili ocjene po raznim pitanjima po raznim temama (ali to je na kraju tako malo važno), nego ovog puta sam skoro potpuno saglasan sa tobom - s tim da bih nešto dodao, ako dozvoliš? Njegoš kao filozof, mislilac i pjesnik? Velik, najveći - tu nema diskusije! Njegoš kao čovjek? Mali! Loš karakter! Negativna osoba - danas bi rekli! Neću nabrajati te crte karaktera. Kažu da je smakao 83 ili par više (možda i manje) dobra i ugledna Crnogorca, koji su mu se na neki način podbočili ili zasmetali. Kažu takođe da nije bilo rupe u tadašnjem poznatom svijetu u kojoj bi se mogao Crnogorac sakriti a da ga ne dosegne dugačka Vladičina ruka. Dalje. Njegoš kao državnik? Nikakav! Nikada se nije alavija poklao sa Turcima. Nikada!!! Možda ni objektivne okolnosti okolo i u tom vremenu nisu bile povoljne. Ko zna. A možda nije imao lične hrabrosti i odlučnosti da rizikuje... nastaviću...
veliki getsbi

24. 02. 2017 - 20:22

nastavljam....Ali se bez problema pobratimio sa onim Ali-pašom Stočevićem, hercegovačkim vezirom ( a otpadnikom od sultana) i velikim srpskim krvolokom. Našli su zajednički jezik na zajedničkom zadatku. Sitnica usput - onako: Kada su se jednom prilikom sastali u Dubrovniku da dogovore zajedničko djelovanje, pašinica - Ali pašina hanuma vidjela je Njegoša, zaljubila se u svog "djevera" očarana njegovom muškom ljepotom i to je ona otvoreno govorila - uopšte nije krila, govorila je onako bez zazora! Dalje o državniku: Njegoš je izgubio ona dva ostrva na Jezeru (Lesendro i Vranjinu), bez zrna baruta, pa je zbog njih istinski patio čitavog svog ostatkam života. Dalje - kakav je Njegoš bio domaćin u kući Crnoj Gori? Nikakav! Troškaljiv, a uvijek bez para. Sve njegove ekskurzije van Crne Gore (i one potrebne i nepotrebne) dugo bi trajale i mnogo koštale. .....nastaviću opet......57798
veliki getsbi

24. 02. 2017 - 20:39

....evo opet......Mogao bih navesti ono što je pisao jednom prilikom svom velikom prijatelju Matiji Banu (Znate za ono Banovo brdo kod Beograda). U tom pismu on mu se iskreno ispovijeda, žali se na jad i čemer i tešku sudbinu koja mu je breme na leđa natovarila, ali kaže da je čvrsto odlučio da se ukrca na lađu i učini posjetu Američkim državama i tamo potraži neku novčanu pomoć za crnu goru ili neki zajam (???), kada već nema nigdje nikom ovamo da se obrati. Ali, eto nije otišao. A asocira li ovo na naše dane? Dalje - Njegoš je u besparici prodao dva crnogorska manastira (zamislite - on kaluđer pa prodaje Božiju kuću!) - eksteritorijalni posjed CG u Austriji. Manastir Podmaine (gradili ga Nemanjići) za 17000 forinti, a manastir Stanjeviće (gradio ga despot Stefan Lazarević) prodao je 1839 god. Sada bih stao. Ono o Lovćenu bih ostavio za drugi put. Njegoša treba voljeti, poštovati i cijeniti ali zato treba znati i reći punu istinu o njemu - ma kakva da je.
nesumjaj

24. 02. 2017 - 13:34

Nesto me ovo podsjeća na odnos brat sestra biznis.I to mi se nesto čini poznato,izgleda sve već vidjeno!
Ovi su jači

25. 02. 2017 - 14:47

Ovđe je odnos brat-brat i brat-seste.
Nesho70

20. 02. 2017 - 09:30

Mislim da g-din Andrijašević ima vrlo objektivan i naučno zasnovan stav o procesima u CG. Očigledno da u dešavanjima u CG nema ničeg novog, iste su dileme kao u prošlosti. Tada ih nismo znali rješiti a očigledno ni sada. Izgleda da, kao narod, nismo sazreli u ovih 100 godina.
Kontekst

20. 02. 2017 - 09:41

Kakav god da je bio Njegoš je istorijska ličnost Crne Gore. I što god da je pisao i radio u svoje vrijeme to ne može da bude izgovor bilo kome danas za svoje ponašanje. Jer ovo je XXI vijek. Današnja Crna Gora civiliyacijski je neuporediva sa Crnom Gorom od prije 200 godina što važi i za čitav svijet. Sudove o Njegošu i ostalim istorijskim ličnostima po mom mišljenju treba davati samo u odnosu na vrijeme u kojem su živjeli.
Niki

20. 02. 2017 - 11:27

Najbolji prikaz Njegosevog lika i djela ikada napravio je Sveti Nikolaj Velimirovic u svojoj knjizi Religija Njegoseva. Jovan Skerlic,najveci knjizevni kriticar tog vremena je povodom nje napisao-Mladi Nikolaj je interesantniji cak i od samog cetinjskog vladike!
Marko HN

20. 02. 2017 - 11:33

Konacno kratko i jasno. Politizovanje Njegosa je skrnavljenje umjetnosti. Prije svega Gorski Vijenac je umjetnicko djelo. Kada politika pocne da koristi umjetnost to izgleda u najmanju ruku nakaradno. Dvije krajnosti koje realno nemaju zajednicku tacku...
ct cg

20. 02. 2017 - 18:49

nemaju zajednicku tacku? osvrni se samo na nacin na koji je posvecen Gorski Vijenac, prvobitno trebao da bude poklon vladaru Obrenovicu, a kada do trazenje pozajmice od strane Njegosa srpskom vladaru nije doslo, djelo je posveceno karadjordju. Slozio bih se sa svim izrecenim prof Andrijasevica.
danilo s.

21. 02. 2017 - 11:49

"Ima ih što plaču što ruže imaju trnje. Ti se veseli što trnje ima ruže." Konfucije Dakle, veselite se sto je iz tog malog, trnovitog, grma, izrasla tako lijepa ruza - kao sto je Gorski vijenac".
PWS

23. 02. 2017 - 03:18

Ima nekih djelica Gorskog vijenca sto pas s maslom nebi mogao da izije. Ali ja se ne mogu oteti utisku da je Njegos ubacen kao mamac. To je nekakva smutnja koja je trebala razbiti antivelikosrpski front i praviti privid "srpsko-bosnjackog pomirenja". Ne sasvim slucajno "pomirenje" dolazi u vrijeme kad isticu zadnji dani za podnosenje zahtjeva za reviziju presude za genocig u BiH. Nista nije slucajno.
Avangarda u sjeni

27. 02. 2017 - 00:58

Avangarda uvijek postoji i nije je lako prepoznati i uklopiti u mejnstrim. A jos je teze onda kad se na rukovodeca mjesta postavljaju retrogradni "aparatcici" tek da popune mjesto, bez vizije, bez ideja, bez cilja osim da što duže bitišu kao rukovodioci, pa i po 20 godina. Šta oni avangardno mogu donijeti? Dajte priliku drugima, mijenjajte one koji su tu radi pozicije...
SMS

27. 02. 2017 - 12:28

Slazem se da postoji avangarda sa vrlo stabilnim sistemom vrijednosti, i koju Andrijasevic vidi kao nosioca promjena. Ali kako postoji, kao Okovani Prometej. Oni koji je najvise okivaju, najslakorecivije o njoj pricaju.
Staljinov brk

28. 02. 2017 - 17:40

Čini se da su zadnja dva komentara donekle suvišna ovdje jer ulaze u kompleksne sfere sumorne stvarnosti. Vjerujem da razumijem motiv a znam i metu-preživjela je sve rektore,možda je kiborg jer avangarda sigurno nije.Žao mi je,svuda u svijetu biblioteke promovišu intelektualne slobode i kreativno razmišljanje.
Novi komentar