DOSIJE – Crnogorska kulturna dobra u inostranstvu: Megarske zdjele u Splitu i Beogradu

Portal Analitika od danas objavljuje serijal tekstova o crnogorskim kulturnim dobrima koja su pronađena i iznijeta iz Crne Gore, a krase muzeje u regionu kao i širom svijeta. U prvom tekstu osvrnućemo se na antičke megarske zdjele pronađene u Crnoj Gori, za koje se danas zna da su u posjedu muzeja u Splitu i Beogradu, a uprkos višedecenijskim naporima nikada nijesu vraćene u matičnu državu. U pitanju je klasično otuđivanje ovog vrijednog kulturnog blaga starog 2.200 godina ...

Objavljeno: 23. 02. 2017 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
DOSIJE – Crnogorska kulturna dobra u inostranstvu: Megarske zdjele u Splitu i Beogradu

Branko Kirigin svojevremeno kustos Grčko-helenističke zbirke Arheološkog muzeja u Splitu ostavio je važan trag o jednom relativno nepoznatom crnogorskom kulturnom dobru koje se danas nalazi u tom muzeju. U svom naučnom radu “Megarska zdjela iz Herceg-Novog" daje potpunu stilsko istorijsku analizu ovog kulturnog dobra iz antičkog doba.

Megarska zdjela iz Herceg-Novog, o kojoj će ovdje biti riječi, važan je spomenik kulture iz antičkog doba zato jer se takav tip posude veoma rijetko pojavljuje u repertoaru helenističke keramike kod nas. Megarska zdjela je po navodima autora nađena u Herceg-Novom, u godinama prije drugog svjetskog rata kada je za Arheološki muzej u Splitu nabavio tadašnji direktor Mihovil Abramić.

222zdjela1-1

Kako izgledaju zdjele: Zdjela je tada zavedena pod inv. broj Fb 1628. Visoka je 5,3 cm. Dimenzija oboda je 12,3 cm. Polusferičnog je oblika, s tim da prvi pojas stoji uspravno za razliku od drugih, koji formiraju poluloptu. Glina je crvenkasta, engoba crveno-smeđa, dok je pojas pri vrhu prešao u tamnosmeđu boju. Na mjestu gdje se nalazi drugi ukrasni pojas od niza rozeta tragovi su crne engobe. Zdjela je dobro očuvana u cijelosti. Engoba na mnogim mjestima, izvana i iznutra, nedostaje.

Ukras na zdjeli je u reljefu i sastoji se od četiri pojasa: l. pri obodu, prazan, 2. niz rozeta, 3. buketi lovorovih listova horizontalno postavljenih nadesno, sa po tri bobice sa svake strane, 4. akantovi listovi postavljeni  naizmjenično sa dva kopljasta i dva ovalna lista. Na dnu je rozeta u krugu. Frizovi su razdijeljeni reljefnim linijama.

Megarske zdjele, koje su nastale kao keramička imitacija metalnih i staklenih zdjela, proizvodile su se, najprije, u većim centrima na Istoku, prije svega u Aleksandriji, da bi se zatim njihova proizvodnja proširila i na ostali helenistički svijet. Kalupi tih zdjela nađeni su u Atini, Sparti, Pergamonu, Siriji i na strvu Delosu.

Fragmenti tih zdjela nađeni su na skoro svim helenističkim lokalitetima. Kako piše Kirigin međusobno se razlikuju pojedine regije u izradi megarskih zdjela. Tako npr. u Atini imamo pojavu da se nakon pečenja urezuju linije okolo medaljona na dnu i ispod vanjske usne, čime se dobija efekat sa sjajnom crvenom bojom (MILTOS) koja se aplicira na zdjelu prije premazivanja engobom, kao što je to slučaj kod keramike tzv. West Slope stila. U Sparti se dno vaze ukrašava u obliku školjke ili astragalima. U Makedoniji nailazimo na motiv konjskih kopita i štitova.

Oblik posuda: Što se tiče oblika megarskih zdjela, poznato je nekoliko različitih oblika. U Atini je bio omiljen oblik zdjele sa dubljim recipijentom i prema vani iskošenim obodom. Na Bliskom istoku (Sirija, Palestina i Egipat) više je u modi oblik koji ima plići recipijent. Kod delskih zdjela zapaža se tendencija da se obod razvija prema unutrašnjosti vaze, kao i kod zdjele iz Herceg-Novog.

Tehnika izrade megarskih zdjela sastoji se u tome što se meka glina pritiskivala u kalup koji je već bio dekorisan raznim motivima. Taj negativ na kalupu nastajao je tako što se otisak uzimao sa neke druge posude, bilo metalne ili zemljane, ili, što je češći slučaj, da su pomoću raznih pečata u kalup utiskivani motivi po željenoj varijanti, zbog čega je velik broj zdjela različito ornamentiran.

Upravo taj postupak - utiskivanje raznih pečata - dopuštao je bezbroj varijanti. Tako npr. među velikom kolekcijom megarskih zdjela otkrivenih u Atini nije nađen ni jedan duplikat, što svjedoči da se upravo težilo takvom postupku.

Kada bi se tako meka glina utisnula u kalup, unutrašnjost zdjele bi se obradila na grnčarskom kolu. Nakon toga zdjela bi se pekla kako bi se stvorila crna površina (ta tehnika je preovladavala u starijim fazama), ili pri oksidiranoj atmosferi kako bi se dobila crvena boja gline, a ta je tehnika preovladavala u II i u I v. p. n. e.

Scene na megarskim zdjelama mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe. U jednu spadaju one na kojima imamo prikaze mimičkih, farsičnih i mitoloških tema. U drugoj su grupi, kojoj pripada i naša zdjela, one na kojima nema ljudskih likova.

To su zdjele sa vegetabilnim, floralnim i geometrijskim motivima. Osim motiva koji se nalaze na zdjeli iz Herceg-Novog, javljaju se na većini posuda floreali s prikazom vodenog ljiljana koji je ponekad sa uskim a ponekad sa širokim laticama, što ukazuje na egipatsko porijeklo megarskih zdjela. U Grčkoj su uobičajeni prikazi od akantovih listova, kao što je to slučaj i na našoj zdjeli.

Megarske se zdjele datiraju od III v. p. n. e. do u I v. p. n. e. kada ih nasljeđuju proizvodi rimske reljefne keramike. Prema dosadašnjim nalazima, očigledno je da su se zdjele koristile u svakodnevnom životu.

Kirigin je analogiju za zdjelu iz Herceg-Novog našao među zdjelama sa ostrva Delosa, koje je objavio Courby. Zdjela sa Delosa koju donosi Courby po obliku i po rasporedu ornamenata potpuno je identična našoj zdjeli.

Ovaj kratak analogijski osvrt samo potvrđuje, kako piše Kirigin, već naglašenu sugestiju da vaza iz Herceg-Novog pripada delskoj produkciji i to po obliku same zdjele i po motivima koji se na njoj nalaze. Što se tiče datacije megarske zdjele iz Herceg-Novog, on misli da neće pogriješiti ako je smjesti u II v. p. n. e.

Za njega ostalo otvoreno pitanje je li naša zdjela zaista nađena u Herceg-Novom, i da li je vlasnik te vaze, koji je dao ili prodao M. Abramiću, našao u samom gradu ili je ipak donio iz Risna ili iz Budve gdje bi bilo realnije očekivati takve nalaze.

222zdjela2budva

 

Šta kaže Čedomir Marković: Da je možda bio u pravu izražavajući sumnju o mjestu pronalaska ove Megarske zdjele možemo pronaći podatke kod Čedomira Markovića u knjizi Antička Budva. U knjizi Marković saopštava rezultate istraživanja, obavljenih tokom 1980. i 1981. godine na budvanskim nekropolama.

“Tokom tih istraživanja budvanske helenističke nekropole pronađen je i zavidan broj keramičkih posuda sa reljefnim ukrasima koji su poznati kao reljefni pehari ili češće kao megarski pehari. Ta vrsta keramičkih po­ suda često se javlja među materijalom sa hele­nističkih nekropola. Svi budvanski primjerci su standardne forme i uobičajenih karakteristika. Svi su načinjeni u kalupima od fine, svijetlooker, pečene gline, sa površinama presvučenim crnim firnisom i ukrašenim reljefnom ornamentikom. Razlike koje se uočavaju u obliku recipijenta dozvoljavaju da se među njima izdvoje dva osnovna tipa.

Tip 1, kome pripada deset primjeraka, od­ likuje blago bikonični, relativno duboki recipijent, ponekad sa blago naznačenim gornjim konusom, zaravnjeno dno ili jedva naznačena prstenasta stopa. Svi su ukrašeni reljefnim ukrasima uz upotrebu različitih ornamenata i motiva vegetabilnog, geome­ trijskog i figuralnog, odnosno zoomorfnog karaktera. Među vegetabilnim motivima ra­ zaznaju se različiti oblici lišća, lozica i girlan-di, među geometrijskim prisutne su rozete, položene ili uspravne ,,S" spirale, talasaste linije i lažni meandri, dok se kod figuralnih javljaju predstave pasa, zečeva i delfina. Na dnu jednoga pehara urezano je grčkim alfabetom APIZTON, po svemu sudeći ime majstora-keramičara .

Za razliku od prethodnog, pehari tipa 2 sa ukupno sedam primjeraka, pošeduju dubok, blago bikoničan recipijent, koji je često po­ stavljen na nisku prstenastu stopu ili reljefne izbočine, naglašen širok, ljevkast vrat i razvraćen obod. Reljefni ukrasi javljaju se ili kao gu­ ste vertikalne kanelure, koje u nizu ili u sno­ povima prekrivaju trbuh suda, ili kao različiti vegetabilni i geometrijski motivi. Vrat je ukra­ šen dužim ili kraćim kosim zarezima, koji su od trbuha odvojeni dubljom, urezanom lini­ jom. Kod dva primjerka, reljefno lišće različi­ tog oblika prekriva trbuh i rame suda, dok je vrat ukrašen sa nekoliko urezanih, dubokih, horizontalnih kanelura.

U hronološkom razvrstavanju tih zanimlji­ vih posuda, najčešće se polazi od dekorativ­ nih elemenata i oblika recipijenta. Pojedini autori sve reljefne pehare svrstavaju u tri dekorativne grupe. Prvoj grupi pripadali bi pehari ukrašeni lišćem, koji se javljaju oko 250. godine p.n.e, drugoj bi pripadali pe­ hari sa figuralnim ukrasima, koji se javljaju od kraja III vijeka p.n.e, dok bi trećoj grupi pripadali pehari ukrašeni linearnim ukrasi­ ma, čija se pojava vezuje za oko 160. godi­ nu p.n.e.

Pri tome je važno napomenuti da se pehari sa plićim recipijentom i neznatno uvučenim obodom, kakvi su budvanski tipa 1, smatraju proizvodom tzv. delskih, odno­ sno jonskih radionica u Maloj Aziji, dok su pehari sa dubljim recipijentom i razgrnutim obodom, kojima pripadaju budvanski peha­ ri tipa 2, karakteristični za Atinu i grčko ko­ pno.

Postoje, naravno, i drugačije podjelekoje se razlikuju od gornje i koje su uglav­ nom zasnovane na vrsti i koncepciji deko­ rativnih elemenata, među kojima se javlja i veći broj grupa.

Za okvirno datovanje reljefnih pehara pro­nađenih tokom najnovijih iskopavanja budvanske nekropole, služi nekoliko sličnih pri­ mjeraka koji su pronađeni prilikom ranijih iskopavanja. Pehari o kojima je riječ, danas se čuvaju u grčkoj zbirci Narodnog muzeja u Beogradu. Datovani su od prve polovine III pa do prve polovine II vijeka p.n.e. Čini se posve opravdanim da se i reljefni pehari iz najnovijih iskopavanja smjeste u isti vre­menski period.”

Dakle zna se za pehare koji su pronađeni prilikom ranijih iskopavanja i koji se danas čuvaju u - grčkoj zbirci Narodnog muzeja u Beogradu.

Proteklo je skoro osamdeset godina od trenutka kada su u Budvi 1938. godine na prostoru između Starog grada i brda Spas, pri kopanju temelja za gradnju novog hotela nazvanog „Avala", slučajno otkrivene antičke nekropole koje su omogućile da ovaj drevni grad ozbiljno zakorači u svijet arheologije.

Pišući o tada otkrivenoj antičkoj nekropoli i odnosu prema njoj Marković piše: “ Kako se radilo o rijetkom i izu­ zetno vrijednom arheološkom otkriću, čiji je naučni značaj u prvom momentu bio prosto zanemaren, on je ipak ubrzo pobudio određena interesovanja ondašnje naučne javnosti, koja, nažalost, u tome trenu­ tku nije bila ni dovoljno moćna ni dovoljno uporna da se odupre nasr­ tajima investitora i da otkriće uvede u tokove struke, a da prostor pla­ niran za izgradnju hotela, na kome su otkrivene nekropole, podvrgne detaljnom arheološkom ispitivanju. Nažalost, nastavilo se sa kopanjem temelja i sa razaranjem nekropola. Bez stručnog nadzora, grobovi su nasilno otvarani, grobnice razarane, a grobni inventar razgrabljen, po­ sebno onaj koji je bio načinjen od plemenitih metala, dok je jedan dio, zajedno sa šutom, bačen u more. Bez prateće dokumentacije i odgova­ rajućih podataka o nalazima, ovo slučajno otkriće antičkih nekropola Budve iz 1938. godine, gotovo da je u cjelosti za arheološku nauku iz­ gubljeno. Međutim, zahvaljujući određenoj stručnoj intervenciji koja je usljedila, istina sa znatnim zakašnjenjem, ipak je za nauku spašen jedan dio grobnih nalaza, posebno keramičkih. Tom prilikom sačinjen je sumarni opis nekropole i otkrivenih grobova, koji zajedno sa dije­ lom spašenog materijala omogućavaju da se bar približno sagleda ne samo značaj otkrića, već i šteta koja je ovom lokalitetu i arheološkoj nauci Crne Gore u cjelini nanijeta.”

222zdjela3budva

Interesovanje za budvanski lokalitet: Sticajem istorijskih okolnosti istraživanja budvanskih nekropola od­lagana su sve do 1951. godine, kada se ponovo javilo interesovanje za ovaj lokalitet i kada su po prvi put preduzeta sistematska, stručno vođena iskopavanja, u kojima je otkriven veći broj grobova i grobni­ca iz helenističkog i rimskog perioda sa izuzetno bogatim grobnim inventarom. Nažalost, i pored činjenice da su istraživanja vođena po svim pravilima struke i da su u njima učestvovali afirmisani stručnjaci i renomirane institucije iz ondašnje Jugoslavije, rezultati istraživanja, koja su sa kraćim prekidima trajala sve do 1957. godine, nikada nijesu objavljena, pa su tako nekropole Budve u arheološkoj nauci Crne Gore i dalje bile samo djelimično poznate. Ni kasnijim iskopavanji­ma, koja su preduzimana u momentima kada se ukazivala potreba za kakvim dodatnim proširenjima hotela ili njegove infrastrukture, situ­ acija se bitnije nije popravila. Rezultati istraživanja i dalje su ostajali neobjavljeni ili su objavljivani samo parcijalno.

Tek su istraživanja, koja su izvedena tokom 1980. i 1981. godine, prikupljeni podaci i terenska dokumentacija sačinjena tokom posljednjih istraživanja omogućili donošenje relativno preciznih zaključaka o vrstama pogrebnih rituala, o vrstama i oblicima grobova i grobnih konstrukcija, kao i o vrstama i oblicima grobnih priloga sa nji­ hovim jasnim kulturnim i hronološkim opredjeljenjima. To, naravno, ne znači da su ovim istraživanjima ispitani svi prostori na kojima su se, moguće, prostirale budvanske nekropole, već postoje realne osnove da se u budućnosti otkriju još neke površine koje su korišćene za sahranjivanje. Nažalost, nedostatak podataka i odgovarajuće dokumentacije iz ranijih iskopavanja ne dozvoljavaju da se na ovom mjestu objedine i saopšte rezultati iz svih do sada obavljenih istraživanja – navodi Marković.

Posebno je važno istaći da su rezultati posljednjih istraživanja omogu­ćili da se konačno razriješi dilema oko toga da li je na prostoru antič­ke Budve postojala jedna ili dvije nekropole, budući da se u stručnoj literaturi pri pomenu antičke Budve gotovo uvijek pominjala i njena nekropola, što je podrazumijevalo da se radi o samo jednoj nekropo­li lociranoj na ograničenom prostoru na kome se sahranjivanje odvi­jalo kroz duži vremenski period. Ovakvom zaključku nesumnjivo su doprinijeli i prvi izvještaji o otkriću budvanske nekropole u kojima je saopšteno da se mlada, rimska nekropola, nalazila na istom mjestu na kome se u dubljim slojevima nalazila starija, helenistička. Istraživanja, o kojima je riječ, nedvosmisleno su pokazala da su u okvi­ru antičke Budve postojale dvije zasebne nekropole, jedna starija, he­lenistička, i druga mlada, rimska, međusobno jasno razgraničene, i to ne samo vremenom, već i prostorom koji je korišćen za sahranjivanje.

Nažalost, nema podataka koliko je helenističkih i koliko je rimskih grobova otkriveno iskopavanjima obavljenim između 1951. i 1957. godine. Sudeći po broju sačuvanih grobnih priloga, koji potiču iz grobova i jedne i druge epohe, može se zaključiti da je njihov broj bio znatan.

Šta kaže Stanko Roganović: Može se reći da malo više podataka o tome što se dešavalo tokom tih iskopavanja i gdje su završavali pronađeni eksponati, među kojima ima očigledno i antičkih keramičkih nalaza donosi Stanko Roganović u svojoj knjizi “OTUĐIVANJE KULTURNIH DRAGOCJENOSTI IZ CRNE GORE”

“Među otuđenim i razgrabljenim nalazima iz nekropole, pored zlatnog nakita nalaze se i mnogi drugi grobni prilozi, u prvom redu finije keramičke i staklene posude. Posebno mjesto među njima zauzimaju „megarski pehari" i terakota. Oni se danas nalaze uglavnom u zbirkama muzeja van Crne Gore i u privatnim kolekcijama, čiji vlasnici, najvjerovatnije, njima licitiraju na raznim „aukcijskim priredbama" i umnožavaju svoj kapital. U svojoj studiji Lj. Popović navodi kako se u Grčkoj zbirci Narodnog muzeja u Beogradu nalaze deset megarskih pehara, od kojih su tri sa figuralnim predstavama, dok su ostali ukrašeni vegetabilnim i floralnim motivima. Veći broj pehara je iz helenističko-rimske nekropole u Budvi, a samo su dva iz Ohrida. 
Zahvaljujući detaljnom, stručnom, odnosno lege artis deskripciji ovih pehara koju je dao Lj. Popović (o.c) imamo potpuni uvid u ovu „budvansku robu" koja se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu.”

Donosimo prikaz svjedočenja i dokumentata o potraživanju arheološkog materijala koja se mogu pročitati u knjizi:

“Poseban problem su bila arheološka iskopavanja zato što rukovodioci radova nijesu uopšte dostavljali izvještaje (popunjene kartone) ili su bili nepotpuni. (To je podrazumijevalo da se u kartone unose podaci o svakom predmetu s tim da ih popunjavaju rukovodioci radova, odnosno asistenti pod njihovim nadzorom. Kartone je trebalo blagovremeno dostavljati poslije završene kampanje sa potpisom rukovodica).

Direktor Zavoda M. Plamenac se uporno obraćao nadležnim institucijama, kao npr. predsjedniku Arheološkog društva u Beogradu (dopis br. 17, od 10 januara 1955):" U vezi arheoloških radova u toku 1953. i 1954. godine u Crnoj Gori izvještavate se da Zavod nije dobio popunjen karton za godinu 1953. od ekipe dr Grbića u Budvi, kao i karton za 1954. godinu." 

Uzaludno se Plamenac obraćao i arheologu Pindiću, koji je bio zadužen da dostavi Zavodu popunjene kartone i pregled cjelokupnih radova sa opisom nađenih objekata. U dopisu od 21. decembra 1953. godine, između ostalog stoji: "Pošto je proteklo duže vremena, javio mi se (ovim se Plamenac obraća Arheološkom institutu, misli na Pindića pr. S.R.) 22. 11. o. g. radi nekog hitnog potraživanja, pa mi je, izmeðu ostalog napomenuo da svoje obaveze za izvještaje nije zaboravio, te obećava da će poslati dva izvještaja o iskopavanjima. Obećane i očekivane izvještaje ni do danas ne dobih... i molim vas da tražene podatke odmah uputi preko Instituta - izvještaju bi trebalo priključiti i popunjeni šablonizirani karton. "

222zdjela4budva

Faksimil popisa primopredaje predmeta otkopanih u Budvi u julu i avgustu 1952. godine, glasi: N.O.O. Budva, preuzeo je predmet iskopina kod hotela “Avale” u Budvi po broju kesica i pojedinaèno označenim komadima. Kod prijema nije se mogla utvrditi vrsta, naziv i količina predmeta u kesicama već je primanje izvršeno samo brojanjem kesica i pojedinačno označenim komadima prema prednjem spisku od br. 1 do 146 zaključno. Nijesu se našli predmeti pod rednim brojem 132 i 133 u ovome spisku niti su primljeni. S.F. i S.N. Budva 27/VIII 1952. godine. Zapisničar Petar Mejić, Predao: Nikola Radović, Primio: potpis nečitak, predsjednik: potpis nečitak... 
Ovako su izgledali arheološki kartoni i primopredaja budvanskog materijala - eksponata sa budvanske nekropole. Ovakvih kesica i naučnog opisa na žalost, bilo je na mnogim arheološkim lokalitetima u Crnoj Gori napretak. Stoga, s razlogom, moramo sumnjati u ovakve završne faze istraživanja, koje su imale epilog klasičnog otuđivanja ili, naški rečeno, bezočne krađe!” zaključuje Roganović.

Ivan KERN

Komentari: 10

Focus

23. 02. 2017 - 04:02

Hello everybody, www.bing.com displays gorges picture of Kotor walls and Shkudra River. Check it out.
Slobodasn Gluščević

23. 02. 2017 - 12:19

Da ovo sam jutros vidio, kotorske zidine, vrlo lijepa slika.
Čista krađa

23. 02. 2017 - 06:31

ovo treba nazvati pravim imenom - KRAĐA.
Treba reći

23. 02. 2017 - 10:41

Napokon se u jednom tekstu autor poziva na autoritete iz oblasti zaštite kulturne baštine Crne Gore. Ali, treba reći da su ovim i čitavoj plejadi stručnjaka, koje je iznjedrio Republički zavod za zaštitu spomenika kulture, Đaga i Lidija oduzeli zvanje konzervator, nekim njihovim pravilnikom. Po tom pravilniku zvanje konzervator nije mogao dobiti, čak ni onaj koji je predavao predmet konzervacija na Kulturološkom fakultetu. Po Crnogorski rečeno - Poznaje nam se!
ODMA DA VRATE

23. 02. 2017 - 13:04

Da nam vrnu zdjele ovi iz Splita i Beograda. Jes da sad u njih nemamo što stavljat, kolike su nam plate i standard, ali valjaju kao potsjetnik kad ih vide ovi iz vlasti da smo nekad imali. Ali, oni će odma reći nije vi to da se u njih nešto tura, to vi je samo gledanje, kultura, razumijete li...vi mislite svaki dan da jedete nešto, a tako nešto može tražit samo neko ko je protiv države. Vi ste opozicija, veljesrbi i radite za FSB...Za to onaj ko bude tražio da ni se zdjele vrnu, nikako da ne pominje da će u njih nešto da tura, nego neka kaže da ih traži za to što će ni one ubrazat prijem u NATO i Jevropsku uniju.
Izgubljen u svemiru

23. 02. 2017 - 14:36

Tekst je lep,ali se samo covek nervira.Ova Crna Gora kao da je bila neka pustopoljina ili Alaj-begova slama,pa je uzimao ko je sta stigao.I jos naravno zna se ko je to iskoristio kao prilog floskuli naravno naucno neutemeljenoj o najstarijem narodu na Balkanu i Evropi.To je zato sto mi nikada nismo u institucijama imali crnogoraca pogotovo posle II sv.rata koji bi skocili za oci bilo kome ko bi pokusao nesto da uradi protiv Crne Gore.Nemamo ni danas.Odakle dolaze ne cudi.Ali ostali sto mudro cute I nisu opredeljeni su najgori.Da ima pravih crnogoraca ne bi mogli ni casu da nam uzmu a ne arheoloske artefakte iz antickog doba.Pa onda uz prilog o "svojim" imperatorima proture i po koju zdjelu iz Crne Gore.Da ne govorim o kradji I prekradji posle prvog i drugog rata. Zastava sa Vucjeg dola zavrsila je u Beogradu,da se niko ne seti da je trazi,ni da zine nesto, a da nam Dodik i ona narikaca od Blebeckovica drze predavanje o nasoj istoriji.Ispasce da nismo mi ratovali nego srbijanci.
Za izgubljenoga

25. 02. 2017 - 14:24

Jest vala tačno da si izgubljen u svemiru, inače bi znao sljedeće stvari: 1. Crnogorci se pišu velikim početnim slovom; 2. U crnogorskom jeziku ne postoji ekavica; 3. Oni nijesu nikakvi "srbijanci" nego su Srbi (za razliku od nas Crnogoraca). Tzv "srbijanci" su izmišljeni u 19. vijeku, iz asimilatorskih razloga, kao vještačka "regionalna" odrednica, sa ciljem proglašavanja svih južnoslovenskih naroda za tobožnje "regionalne odrednice za srbe", no u realnosti znamo da su oni iz Srbije jedini pravi Srbi. Tačno je da su ovi iz vlade Cg najgori jer oće da śede na dvije stolice. Istina, mi smo se borili, Srbi nijesu osim u bajkama, prisvajajući tuđe junake, naročito naše.
123

23. 02. 2017 - 21:49

Bolje u Splitu nego u Beogradu...
Bravo!

24. 02. 2017 - 14:27

Sjajan text, jedva chekam josh ovakvih textova ali i reakciju od strane odgovornog Ministarstva..... Ivane josh jednom BRAVO i hvala na vashoj posvecenosti da se sachuvaju za sbuduce, nadam se pametnije i obrazovanije generacije, sachuvaju svi ovi istorijski biseri arhitekture i ostalih kulturnih dobara koja ovaj prostor chine tako specifichnim.
Reakcija

25. 02. 2017 - 11:16

A đe Ministarstvo kulture. Ono je sa ustanovama kulture u fazi raspada. Zadnji stadijum. Metastaza.
Novi komentar