Martina FILJAK: CSO svojim radom i zalaganjem zaslužuje novu dvoranu

Beskrajno sam zahvalna na toploj dobrodošlici. Od prvog trenutka kada sam stigla u Podgoricu, sve do sada, nakon koncerta, svi su prema meni bili i ljubazni i prijatni. Ne znam kada ću nastupati ponovo u Crnoj Gori, ali sa nadam da ovo nije bio posljednji put, kazala je hrvatska pijanistkinja Martina Filjak nakon koncerta u Crnogorskom narodnom pozorištu.
Objavljeno: 11. 03. 2017 - 13:24 Promjenite veličinu teksta: A A A
Martina FILJAK: CSO svojim radom i zalaganjem zasluzuje novu dvoranu

Ona je sinoć bila gošća Crnogorskog simfonijskog orkestra kojim je dirigovao maestro Bojan Suđić, koga je podgorička publika navika da čuje sa ovim ansamblom svake godine. Ona je izvela Koncert za klavir i orkestar u a-molu Roberta Šumana, te pružila publici izuzetan ugođaj emotivnom interpretacijom ovog popularnog djela iz doba romantizma.

Filjak dalje ističe kako su i pripreme i sam koncert tekli, za nju, veoma prijatno.

- Orkestar je bio kolegijalan i prijateljski, i napravili su velike skokove za 36 sati - od prve preko generalne probe, do samog koncerta. Sve to uz punu podršku dirigenta Suđića koji je vrlo dobro - čak izvrsno - shvatio moju koncepciju djela i onoga što sam time htjela da postignem. Jer, Šuman je za mene poseban kompozitor - navela je ona.

Dalje podsjeća kako je i koncert koji je izvela posvećen njegovoj supruzi, prijateljci, muzi i ženi koja ga je najbolje razumjela.

- To je bila Klara Šuman koja i danas ostaje ideal velike pijanistkinje koja je izvela neka od najtežih djela repertoara tog vremena, a istovremeno izrodila mnogo djece, putovala na načine koji su nama nezamislivi... Zato i danas zaslužuje naše divljenje - dodala je Filjak.

1103filjak

Njeno školovanje i usavršavanje u Austriji i Njemačkoj primjetno je u njenoj interpretarciji i odnosu prema samom djelu, a ona precizira da su razlog tome „mentalitet i način življenja sa muzikom koji je drugačiji od onog ruskog“.

- S druge strane, u 21. vijeku nisam veliki zagovornik pijanističkih škola. Smatram da je potpuno prihvatljivo, ako ne i potrebno, na neki način saznati koje su sve pijanističke škole, koji su mogući pristupi muzici, koji su mogući načini saradnje i kontakta sa kompozitorom i orkestrom. U tom znanju i tradiciji, potrebno je pronaći vlastiti put uz instrument, orkestar i kompozitora - smatra sagovornica Portala Analitika.

No, ono što će ponijeti sa prvog nasupa u Podgorici svakako je lijep utisak o publici, za koju ističe da je bila veoma topla i prijatna.

- Naravno, govorimo o pozorištu koje akustički ima svoje izazove. Toga sam bila svjesna i prije nego što sam došla u CNP. O tome sam pričala i sa članovima orkestra i sa dirigentom... Bila sam veoma srećna kada sam čula da CSO dobija novu dvoranu, novi radni prostor, nove instrumente - konkretno klavire - nešto što oni svojim radom i posvećenošću, koje su pokazali protekla dva dana, apsolutno zaslužuju - poručuje Filjak.

I zaista - veoma zahtjevnu Simfoniju broj 2 u D-duru Jana Sibelijusa izveli su kao da je bila jedina na progamu ove večeri.

Naš najveći orkestar naredni nastup sprema za 23. mart. Na posljednjem koncertu prije ovogodišnjeg 16. festivala A tempo, solista će biti koncertmajstor CSO, Marko Radonić.

Prema ranijim najavama, na programu će biti uvertira „Egmont“ Ludviga van Betovena, Koncert za violinu i orkestar Albana Berga i Simfonija broj 1 c-mol, opus 68 Johanesa Bramsa.

K.J.

Foto: MCCG/D.Miljanić

Komentari: 0

Novi komentar