Srećko HORVAT: Bolonjska reforma pretvorila učenje u "projekat" i "investiciju"

U vremenu u kojem svjedočimo usponu desnog populizma i autokratskih režima od Amerike do Rusije, i dalje tragamo za boljim životom. Jedan od najznačajnijih regionalnih i evropskih mladih filozofa, Srećko Horvat, smatra da bi bilo „suviše utopijski“ predlagati „piratsku utopiju“ kao rješenje. „Vjerujem da istraživanjem piratske istorije možemo ne samo naučiti mnogo, nego i zamisliti neki drugačiji, bolji svijet. Nije slučajno da su upravo pirati poslužili kao tema mnogih utopijskih romana i zamišljanja boljeg života“, dodaje on te najavljuje novu temu i goste 7. Pjace od filozofa KotorArta.

Objavljeno: 17. 03. 2017 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
Srecko HORVAT: Bolonjska reforma pretvorila ucenje u projekat i investiciju

- Ako pogledate recentni razvoj u Evropi, ali i u svijetu, svjedočimo upravo suprotnom trendu. Umjesto rasta ljevice, imamo rast desnog populizma i autokratskih režima od Trampa do Erdogana, od Putina do Orbana, a tek valja vidjeti kakvi će biti rezultati francuskih izbora i hoće li Le Pen doći na vlast i ukucati posljednji čavao u lijes Evrope. U takvim vremenima, sigurno jača i interes za ljevicu i alternativu. U Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK), upravo se zahvaljujući Filozofskom teatru, po prvi put mogla čuti kritika i desnog populizma i novog fašizma. No, kritikovali smo mi i socijal-demokratiju, bez brige. Ali smo, osim kritike, prije svega i afirmisali prostor za glumu, ekonomiju, teologiju, filozofiju – kaže inicijator ovog programa koji auditorijum glavnog zagrebačkog pozorišta do posljednjeg mjesta puni dovodeći imena poput Vanese Redgrejv, Janisa Varufakisa, Tome Piketija, Julije Kristeve, Terija Igltona, Tarika Alija, Saskije Sasen i Slavoja Žižeka.

Filozofski teatar, regionalno popularni program posvećen savremenoj filozofskoj misli, danas se uspješno odvija i u Beogradu, a Horvat ističe kako je sve proisteklo iz sedam godina stare ideje nastanka Pjace od filozofa na KotorArtu, a sve sa ciljem da filozofiju izmjesti iz institucija i vrati tamo gdje joj je mjesto - u teatre i na trgove.

- U situaciji u kojoj su univerziteti, uslijed tzv. Bolonjske reforme, pretvorila Znanje ne više u cilj, već u sredstvo koje bi studentima trebalo omogućiti pozicioniranje na ionako nepostojećem „tržištu rada“ dok se učenje sve više shvata kao „projekat“ i „investicija“ - održavati takve programe na javnim trgovima i u teatrima skroman je pokušaj je da kritička misao opstane i da ima uticaj na širu javnost – dodao je naš sagovornik.

Ekskluzivno za Portal Analitika on najavljuje temu i glavne zvijezde sedmog izdanja Pjace od filozofa.

- Krovna tema je „Piratska utopija“, nazvana tako po najnovijoj knjizi Brusa Sterlinga, jednog od najpoznatijih pisaca naučne fantastike danas... Nedavno je objavio knjigu „Piratska utopija“ o kratkom periodu kada je pjesnik i „duhovni otac“ fašizma D’Anuncio vladao Rijekom. U to doba Rijeka je postala prava pravcata „piratska utopija“ u kojoj su živjeli i stvarali ne samo fašisti, već i nadrealisti, špijuni, zločinci i utopisti. Brus Sterling biće glavni gost Pjace od filozofa ovoga ljeta... Postoje i mnoge zanimljive priče o kotorskim i o ulcinjskim piratima o kojima će vam Andrej Nikolaidis sigurno znati reći više, i to već u julu, upravo na Pjaci od filozofa – dodaje Horvat.

1703srecko2

Koliko je ova ideja zastupljena u stvaralaštvu ilustruje djelom Danijela Defoa „Libertalija“, ali i novom serijom „Tabu“ u produkciji BBC-ja.

- Ona na neki način predstavlja savremeni odgovor na pitanje Defoa - što će se dogoditi kada pojedinci koji ne žele da pripadaju ni jednom sistemu ustanove vlastiti sistem, van zakona i van ideologije trenutnog vladajućeg sistema? U „Libertaliji“, anarhističkoj koloniji osnovanoj u kasnom 17. stoljeću na Madagaskaru, pirati su navodno praktikovali direktnu demokratiju, kreirali novi jezik, razvili svoju ekonomiju – podsjeća on.

Zaokružujći proteklu godinu tokom koje je promovisao brojne prevode svoje novu knjigu „Radikalnost ljubavi“, uključujući i Kotor, Horvat kaže da je u svakom kutku planete nalazio nove teme.

- I svaki put kada putujem svijetom da govorim o knjizi, uviđam koliko novih poglavlja bi valjalo dodati... Sve u svemu, čini mi se da ključna teza te male knjižice i dalje stoji - nema revolucije bez ljubavi, ali nema ni ljubavi bez revolucije. Jedino ako smo u stanju radikalno promisliti najintimniju sferu, možemo stvoriti preduslove za bolje društvo. I obrnuto: jedino ako stvorimo radikalno drugačije društvo, možemo stvoriti i preduslove za bolji život – zaključuje Horvat.

ANALITIKA: Da li je Filozofski teatar u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu postao „mainstream“ mjesto za izlazak ili su ljudi zaista postali svjesni neopohodnosti postojanja jake ljevice u Evropi?

HORVAT: Ako pogledate recentni razvoj u Evropi, ali i u svijetu, svjedočimo upravo suprotnom trendu. Umjesto rasta ljevice, imamo rast desnog populizma i autokratskih režima od Trampa do Erdogana, od Putina do Orbana, a tek valja vidjeti kakvi će biti rezultati francuskih izbora i hoće li Le Pen doći na vlast i ukucati posljednji čavao u lijes Evrope.

U takvim vremenima, sigurno jača i interes za ljevicu i alternativu. U Hrvatskom narodnom kazalištu, koje prije mandata Dubravke Vrgoč nije bilo poznato po progresivnim i avangardnim projektima, upravo se zahvaljujući Filozofskom teatru, po prvi put mogla čuti kritika i desnog populizma i novog fašizma. No, kritikovali smo mi i socijal-demokratiju, bez brige. Ali smo, osim kritike, prije svega i afirmisali prostor za glumu, ekonomiju, teologiju, filozofiju...

Samo u zadnje dvije godine, gosti Filozofskog teatra u Zagrebu bili su Vanesa Redgrejv, Janis Varufakis, Toma Piketi, Julija Kristeva, Teri Iglton, Tarik Ali, Saskija Sasen i mnogi drugi. I, koliko god je do prije nekoliko godina moglo izgledati nemoguće da će upravo Hrvatsko narodno kazalište postati mjesto koje neće više biti samo nacionalno, već internacionalno u najboljem smislu te riječi, danas imamo program na kojem bi pozavidjeli i mnogi u Evropi. Upravo u sklopu Filozofskog teatra ostvarili smo i pozorišnu predstavu po tekstu Tarika Alija o „Novim avanturama Don Kihota“, a za nas je Slavoj Žižek napisao svoj prvi dramski tekst - „Antigonu“.

1703srecko1

ANALITIKA: Po čemu je to mjesto slično - odnosno različito - od Pjace filozofa u Kotoru i Filozofskog teatra u Beogradu?

HORVAT: Premda je mnogo mlađi po nastanku, Filozofski teatar u Zagrebu, ali i u Beogradu, sličan je kotorskoj Pjaci od filozofa po tome što iznova vraća filozofiju tamo gdje joj je mjesto, ne u bjelokosnim kulama akademije, već u teatrima i na trgovima. Filozofija je rođena u isto vrijeme kao i pozorište, u antičkoj Grčkoj, a upravo je „agora“ odnosno trg mjesto gdje se rađala prva kritička misao.

U situaciji u kojoj su univerziteti, uslijed tzv. Bolonjske reforme, pretvorila Znanje ne više u cilj, već u sredstvo koje bi studentima trebalo omogućiti pozicioniranje na ionako nepostojećem „tržištu rada“ dok se učenje sve više shvata kao „projekat“ i „investicija“ - održavati takve programe na javnim trgovima i u teatrima skroman je pokušaj je da kritička misao opstane i da ima uticaj na širu javnost. U situaciji u kojoj se gase nezavisni časopisi i alternativni festivali, upravo trgovi i teatri mogu iznova da postanu mjesta za slobodno mišljenje. Kotorska Pjaca od filozofa važna je u tom smislu.

ANALITIKA: Što možemo očekivati u sedmom izdanju Pjace od filozofa ove godine na KotorArtu?

HORVAT: Zar je već prošlo sedam godina otkako smo ustanovili Pjacu od filozofa? Mnogo se toga izdešavalo u međuvremenu otkada su Paolo Mađeli i Andrej Nikolaidis inicirali taj projekat. U sedmom izdanju krovna tema je „Piratska utopija“, nazvana tako po najnovijoj knjizi Brusa Sterlinga, jednog od najpoznatijih pisaca naučne fantastike danas. Naime, Sterling je prije nekoliko godina boravio u Rijeci i tada započeo da istražuje jednu od najintrigantnijih istorijskih epizoda koja čak i u svjetskim okvirima i dalje izaziva fascinaciju i čuđenje. Nedavno je o tome objavio knjigu „Piratska utopija“. Radi se o kratkom periodu kada je pjesnik i „duhovni otac“ fašizma D’Anuncio vladao Rijekom. U to doba Rijeka je postala prava pravcata „piratska utopija“ u kojoj su živjeli i stvarali ne samo fašisti, već i nadrealisti, špijuni, zločinci i utopisti. Brus Sterling biće glavni gost Pjace od filozofa ovoga ljeta, a u svim drugim programima koji će se ponovo odvijati na pjacama Kotora, istraživaćemo istoriju pirata, kao i njihovo značenje danas. Nemojte zaboraviti da je i Kotor bio piratski grad, kao, uostalom, i Ulcinj.

1703srecko3

ANALITIKA: U vremenu u kojem svjedočimo usponu desnog populizma i autokratskih režima od Amerike do Rusije, gdje valja tragati za boljim životom?

HORVAT: Bilo bi, dakako, suviše utopijski predlagati „piratsku utopiju“ kao rješenje, ali vjerujem da istraživanjem piratske istorije možemo ne samo naučiti mnogo, nego i zamisliti neki drugačiji, bolji svijet. Nije slučajno da su upravo pirati poslužili kao tema mnogih utopijskih romana i zamišljanja boljeg života. Uzmite, recimo, „Libertaliju“ Danijela Defoa ili pak recentnu seriju „Tabu“ u produkciji BBC-ja koja na neki način predstavlja savremeni odgovor na pitanje Defoa - što će se dogoditi kada pojedinci koji ne žele da pripadaju ni jednom sistemu ustanove vlastiti sistem, van zakona i van ideologije trenutnog vladajućeg sistema? U „Libertaliji“, anarhističkoj koloniji osnovanoj u kasnom 17. stoljeću na Madagaskaru, pirati su navodno praktikovali direktnu demokratiju, kreirali novi jezik, razvili svoju ekonomiju. Postoje i mnoge zanimljive priče i o kotorskim i o ulcinjskim piratima o kojima će vam Andrej Nikolaidis sigurno znati reći više, i to već u julu, upravo na Pjaci od filozofa.

ANALITIKA: Storije o revoluciji, ljubavi i svemu onome što im je zajedničko nalaze se u Vašoj knjizi „Radikalnost ljubavi“ čiji je prevod u regionu objavljen početkom 2016. godine. Da li bi sada nešto dodali ili izmijenili u korpusu te knjige?

HORVAT: „Radikalnost ljubavi“ takođe polazi od slične namjere kao i ovogodišnja Pjaca od filozofa, a to je pokušaj da se kroz promišljanje ljubavi i revolucije istraže mogućnosti boljeg života. Knjiga je izvorno objavljena na engleskom. Nakon mnogih izdanja, nedavno je uz srpski i hrvatski prevod, recimo izašao i korejski. I svaki put kada putujem svijetom da govorim o knjizi, uviđam koliko novih poglavlja bi valjalo dodati.

Recimo, kada sam nedavno u Lisabonu držao predavanje o „utopiji ljubavi“ shvatio sam da bi trebalo dodati poglavlje o fadu i ulozi koju je imao prije diktature, dok su me u Barseloni katalonski anarhisti s lakoćom uvjerili da valja bolje istražiti uticaj kooperativa na „slobodnu ljubav“ od vremena Španskog građanskog rata do danas. Valjalo bi tu dodati i poglavlje o uticaju koji je pornografija imala na ranu Francusku revoluciju, kao i poglavlje o uticaju novih tehnologija - od Facebook-a do digitalnih dejting-agencija na način na koji se odnosimo prema drugima i stvaramo, odnosno ne stvaramo međuljudske odnose.

Sve u svemu, čini mi se da ključna teza te male knjižice i dalje stoji - nema revolucije bez ljubavi, ali nema ni ljubavi bez revolucije. Jedino ako smo u stanju radikalno promisliti najintimniju sferu, možemo stvoriti preduslove za bolje društvo. I obrnuto: jedino ako stvorimo radikalno drugačije društvo, možemo stvoriti i preduslove za bolji život.

Kristina JERKOV

Foto: José Frade, KotorArt/Duško Miljanić

Komentari: 1

Pablo

17. 03. 2017 - 08:35

Fašizam je u XX vijeku, kao nedonošče demokratije, došao na vlast u višepartijskom ambijentu i putem demokratskih izbora, a komunizam putem revolucije. U istom vijeku su poraženi, jer su proizveli devijantne ideologije i oblike vladanja, odnosno imali su sličan „koeficijent uspješnosti“. Neki će reći da su fašizam i komunizam poraženi zahvaljujući demokratiji. Djelimično tačno. Čini se da je demokratija opet trudna, a altrazvuk pokazuje da ona nosi dvojke: krajnju desnicu i Novi fašizam.
Novi komentar