Milovićeva knjiga "Povratak u Ulicu maršala Tita" promovisana u Podgorici

U multimedijalnoj sali KIC "Budo Tomović" u Podgorici, u petak veče upriličena je promocija knjige "Povratak u Ulicu maršala Tita“ barskog književnika, novinara i publiciste Željka Milovića.
Objavljeno: 23. 04. 2017 - 17:47 Promjenite veličinu teksta: A A A
Miloviceva knjiga Povratak u Ulicu marsala Tita promovisana u Podgorici

Na promociji, trećoj kad je ovo djelo u pitanju, govorili su direktorica KIC-a Snežana Burzan, novinar Jovan Nikitović, publicista i kritičar prof. Milun Lutovac, proslavljeni radio i TV novinar Milorad Dugo Đurković i autor.

Direktorica KIC-a Snežana Buirzan je istakla kako govori "kao Titova pionirka, koja je sačuvala to 'nešto' u sebi" i pokušava da ga prenese i utka u instituciju na čijem je čelu. "Smotre, takmičenja, izviđači, gorani, Majski susreti... sve je to oblikovalo generaciju učenika kojoj sam pripadala, i čiji je duh drugarstva i bliskosti bio oličenje zajedništva. O toj i takvoj generaciji koja je znala da poštuje, i na način potpuno drugačiji od današnjeg spoznavala život, govori ova knjiga", rekla je Burzan.

Novinar Jovan Nikitović je primijetio kako je najosnovniji motiv Željkove nove zbirke priča - igra.

"U igri se sve događa, igrom ostaju zabilježene najupečatljlivije slike djetinjstva. Igra je glavni motiv i pokretač tog djetinjstva. Željko podsjeća na zaboravljene motive naše jugoslovenske prošlosti, podsjeća na zajedništvo i moralne kodove koji su bili čvršći od kamena. Ovo nije samo priča o Baru, barskim ulicama i skrivenim sokacima. Ovo je priča o duhu vremena. Svojevrsna hronika grada, ali i metafora sveukupnog ambijenta u ondašnjoj Jugoslaviji. Sažeto, pitko, jednostavno i tačno, Željko oživljava skelet naše skoro zaboravljene prošlosti“, potencirao je Nikitović.

Po njegovom mišljenju, djetinjstvo iz knjige "Povratak u Ulicu maršala Tita“ je "odistinski zdrav obrazac odrastanja, ispitivanja i upijanja svijeta. Problem je samo što smo, uz rasparčavanje Jugoslavije, rasparčali i uništili i ono što nas je kao ljude držalo na okupu, našu djecu oblikovalo u zdrave jedinke, a društvo činilo sigurnim i poštenim terenom za ostvarivanje ciljeva i ambicija“.

"Zna to ponajbolje Željko Milović i zato je ovom knjigom iscrtao i sačuvao pravila životne igre i moralne kodove za nove generacije koje će možda imati potencijala da se izdignu iznad preovlađujućih obrazaca gluposti, ispraznosti, mržnje i dohvate vrijednosti koje nas obogaćuju i čine boljim i odgovornijim ljudima“, zaključio je Nikitović.

"Ova mala-velika knjiga, knjiga o djetinjstvu, ne samo njenog autora i djetinjstvu jednog grada, nego i o djetinjstvu i 'malim i velikim boginjama' jedne države, mogla, ne samo zbog džuboksa jedne felinijevske junakinje, teta Danijele, iz priče starog autobusa, nazvati 'Džuboks jednog  života'. Kada vaš grad ima jednu ulicu, morem oivičenu s jedne, a jadranskom magistralom, s druge strane i kada su na njenom početku ili kraju (zavisi s koje strane ulazite u njene izloge) ostaci ranohrišćanske crkve iz VI vijeka, pretvoreni u teren za mali fudbal, i još kada se ta ulica zove Ulica maršala Tita, onda vam ništa drugo ne preostaje nego da počnete da živite dan za danom, osluškujući priče o čudima kao u Markesovom 'Makondu'“, nadahnuto je govorio sinoć prof. Milun Lutovac.
 
"Jedna zemlja je, greškom novih prepisivača, nestala sa spiska. Šta se desilo sa velikom zemljom koja je ličila na album za sličice svih grbova i dresova. Zemljom koja je imala znanja, ljepote i bogatstava... Ovo je priča o jednoj zemlji i njenim prosutim klikerima“, kazao je on.
 
Proslavljeni novinar Milorad Dugo Đurković je naveo kako je “o ovoj nevjerovatnoj knjizi teško govoriti, treba je samo čitati”
 
"U ovom vremenu kada se djetinjstva retuširaju, kada se pišu lažne biografije, pa čak i autobiografije, kada se kupuju diplome, radna mjesta, kupuje jednostavno značka da biste bili u vođstvu nove klase, Milović se razgolitio do kraja. Mnogi od tih će mu zamjeriti. Ove priče vrijeđaju njihov lažni put i njihovo razmišljanje da su oni ti novi. Ovo nije priča o Željkovom djetinjstvu, nego priča o sazrijevanju i današnjem vremenu“, mišljenja je Đurković.
 
Đurković je kazao kako bi "ova knjiga trebalo da bude školska literatura, za sve koji su već naučili da pišu i čitaju“.
 
"Ono što ja mogu da uradim je da svojoj unuci, koja ima sedam godina i živi u Njujorku, pošaljem ovu knjigu, da vidi kakav je moralni kodeks vladao na ovim prostorima i kako izgledaju djetinjstva u kojima se znao ispravni poredak stvari. Ovo je jedan obrazac kako se živjelo u tom vremenu na svim prostorima Jugoslavije“, istakao je Đurković, objašnjavajući da će "piščeva djetinja odrasla duša u njemu trajati dok bude radio ovakve knjige“.
 
Na samom kraju, autor knjige čiji je kompletan prvi tiraž gotovo rasprodat samo u Baru za manje od mjesec dana, dotakao se nastanka knjige i njene kompozicije.  
 
"Htio sam priču o jugoslovenskim djetinjstvima, i odlučio da glavni junak pripovjedanja bude najstarija ulica u urbanom dijelu grada – Ulica maršala Tita, a da mu podjunaci budemo moja porodica i ja, moji prijatelji, ljudi iz ulice, frizeri, prodavači, lokalni oriđinali, ali i antiheroji, negativci, sve što čini jedan mali grad omeđen sa tri ulice. Knjiga je ispala nostalgična za vremenom kad je život bio sigurniji i vrednovaniji nego danas, bez patetisanja, preuveličavanja i glorifikovanja tog vremena, s distancom čovjeka koji ima pedeset godina, koji vidi da sve nije bilo tako blistavo, ali da je u svakom slučaju bilo mnogo bezbrižnije i slobodnije nego ovo što imamo sada. Ulica maršala Tita i Stara Topolica ovdje su samo kulise za mnogo važniju priču, onu o duhu mjesta i vremena, odnosno našim životima, moralu i shvatanjima u sedamdesetim godinama, koja su bila itekako ljudskija i poštenija nego danas”, rekao je Milović, objašnjavajući zašto knjigu u medijima nazivaju “fellinijevskom” i “paninijevskom”.

“Knjiga jeste ‘fellinijevska’ u smislu komponovanja istorije antijunaka koji postaju junaci na način malog mjesta, a ‘paninijevska’ jeste u smislu da su sličice koje su oblikovale tadašnje živote posložene u šarene albume. To jeste bila neka osnovna ideja vodilja: skupiti igrače, grbove i sastavke i popuniti album Stare Topolice”, zaključio je Milović.

Bar info

Komentari: 0

Novi komentar