Nikola RADELJKOVIĆ: Zaštiti iz centara moći pridaje se velika pažnja

Mi smo, po vokaciji, dizajneri i uvijek razmišljamo o potencijalnoj primjeni - nastanjivosti naših struktura. Mi imamo svoje čitanje pojedinog projekta, ali je uvijek zanimljivo saznati kakva iskustva imaju korisnici naših instalacija, kaže Nikola Radeljkoviće, jedan od članova kreativnog trija Numen/For Use.

Objavljeno: 27. 05. 2017 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
Nikola RADELJKOVIC: Zastiti iz centara moci pridaje se velika paznja

Numen/For Use, koji čine dizajneri Nikola Radeljković, Sven Jonke i Christoph Katzler, je kolektiv koji od 1998. godine radi u oblastima konceptualne umjetnosti, prostornog i industrijskog dizajna, scenografije.

U njihovom fokusu je konfigurisanje objekata i koncepata u javnom prostoru bez unaprijed definisane funkcije, što je aktivno rezultiralo sa više hibridnih i eksperimentalnih radova. Njihove instalacije, specifične zbog izbora materijala i konstrukcije, izlagane su širom svijeta: u Tokiju, Melburnu, Sao Paolu, Beču, Parizu, Berlinu, Rimu, Beogradu, Sarajevu, Zagrebu...

Paralelno sa ovim javno izloženim poduhvatima, grupa je osvojila više internacionalnih nagrada za njihova dostignuća na polju industrijskog dizajna i scenografije.

Numen/For Use će sa temom Privremeno biti mentori na VI KotorArt KotorAPSS-u koji će biti održan od 15. do 22. jula u Kotoru.

2705numen5

ANALITIKA: Imate iskustva sa izlaganjem u galerijama, parkovima, na trgovima; pravili ste i privremene mostove od ljepljivih traka i kanapa. Možda je zanimljivo posmatrati temu ovogodišnjeg KotorAPSS - Privremeno i Kotor - kao grad pod zaštitom UNESCO-a, s obzirom na to da će se uskoro znati da li će i zadržati tu titulu. Je li izazov raditi u takvom prostoru? Da li to mijenja način rada?

RADELJKOVIĆ: U ovom slučaju, instalaciju neću raditi ja, nego polaznici radionice, što je bitno drugačija situacija. To je li prostor pod zaštitom ili nije, ne utiče bitno na izazovnost projekta, osim u nekim tehničkim aspektima. Kad smo radili u Palacu Strozzi u Firenci, stavljali smo jednaku zaštitu kao i u Modernoj galeriji Schirn u Frankfurtu, samo je pažnja javnosti bila drugačija. Mislim da se zaštiti svakog tipa, a naročito onoj iz globalnih centara moći, pridaje prevelika pažnja. Zaštita bi trebalo da bude prirodna za sve prostore, ne samo one koje neka anonimna komisija proglasi nedodirljivim. Privremenost je u našem radu uvijek prisutna, tako da bi se moglo reći da je tema ovogodišnjeg Kotor APSS-a u potpunosti u skladu s našim instalacijama.

2705numen2

ANALITIKA: Šta utiče na vaš rad - u kojoj mjeri su to raznorodne umjetnosti, eksperimenti, svakodnevni oblici i materijali, a u kojoj je to intuitivan proces istraživanja, kako bi instalacija i kontekst u kome se nalazi mogli zajedno da zažive?

RADELJKOVIĆ: Sve navedeno. Važna su umjetnička istraživanja, arhitektura i muzika, ali jednako i ljudski rad, alati i uređaji kod kojih je kreacija jednako važna kao i u umjetnosti.

ANALITIKA: Da li na samom početku razmišljate o formi, a tek kasnije o materijalu kojim se instalacija može postići, ili je proces rada obrnut - da materijal uslovljava formu?

RADELJKOVIĆ: Forma je najmanje važna. Ona je, za nas, nužno zlo. Nas zanima proces nastanka forme, mogućnosti korištenja, društvene posljedice boravka u tim prostorima. Analogni, hands-on pristup u kojemu se zadati materijal i prostor istražuju, osjećaju i doživljavaju. Artikulacija forme nastaje kao posljedica tih datosti, a ne kao proizvoljni autorski čin.

2705numen1

ANALITIKA: Vaše instalacije, pa ni scenografije, nisu jednostavno samostojećeg skulpturalnog karaktera i ne služe samo svrsi vizuelne prezentacije. One su uvijek i prohodne, jer je vaš cilj direktno ljudsko iskustvo sa tim prostorom. Da li u radu imate viziju kako se taj prostor može koristiti ili se prepuštate ličnom doživljaju?

RADELJKOVIĆ: Mi smo, po vokaciji, dizajneri i uvijek razmišljamo o potencijalnoj primjeni - nastanjivosti naših struktura. Mi imamo svoje čitanje pojedinog projekta, ali je uvijek zanimljivo saznati kakva iskustva imaju korisnici naših instalacija.

ANALITIKA: Kad radite na instalacijama, scenografijama ili proizvodima industrijskog dizajna - vaši klijenti se drastično razlikuju, a time i zahtjevi. Sigurno je teško favorizovati neki od tih procesa, ali da li vam je nešto intimno draže u procesu rada ili, konačno, u realizaciji?

RADELJKOVIĆ: Možemo reći da je to individualno. Tako Christoph, Sven i ja različito doživljavamo projekte i klijente. Jako je teško generalizovati koji medij ili koja kategorija je draža... Prije je riječ o tome da li je projekat primjeren i smislen, ko su saradnici i klijenti i, generalno, za koga se radi. Na primjer, meni je lično mnogo draži bio projekat Tape Mljet u napuštenoj zgradi škole, u sklopu pripreme Dubrovnika za Evropsku prijestonicu kulture, nego instalacija za Lexus u Moskvi.

2705numen3

ANALITIKA: Da li možemo reći da ti radovi nemaju budućnost, osim one koja će ostati kao zabilježeni momenat na fotografijama? Kakav je vaš odnos prema privremenom i mislite li, zaprav, da se danas čini apsurdnim očekivati trajnost arhitekture, odnosno bilo čega materijalnog?

RADELJKOVIĆ: Sve moderne građevine su privremene. I to je dobro. Kod instalacija je te privremenost dovedena do ekstrema. To je istovremeno lijepo i tužno, kao i prolaznost teatarskog izvođenja.

ANALITIKA: Čini li Vam se da alternative arhitektonskom djelovanju - privremeni objekti - mogu imati značajno učešće u drugačijem, novom pogledu na javni prostor i, uopšte, u mijenjanju društva?

RADELJKOVIĆ: Jednako kao arhitektura i umjetnost, i privremene instalacije mogu da se posmatraju kao roba, i ja tu ne bih pravio neku posebnu distinkicju. Više je riječ o tome da su u arhitekturi iskoraci onemogućeni propisima i pravilima o sigurnosti, dok je u sferi umjetničkih instalacija moguće napraviti dvadeset metara dugačak most od selotejpa po kojem ljudi hodaju na visini od pet metara! Tu vrstu slobode nemoguće je ostvariti u arhitekturi i u tome vidim veliku prednost ove naše niše.

2705numen4

ANALITIKA: Sa druge strane, za vaše proizvode industrijskog dizajna može se reći da su skupi, te da nisu dostupni svima. Je li masovna proizvodnja proizvoda kvalitetnog dizajna dostupna nižoj i srednjoj klasi danas već davna prošlosti?

RADELJKOVIĆ: Nažalost, riječ je o procesu nestanka srednje klase u našim sredinama, a ne o previsokoj cijeni proizvoda. Moramo biti svjesni da je rad u Evropi jako skup, pa tako i proizvodi - koji nastaju kao rezultat tog rada - ne mogu biti jeftini. Problem je u tome da su prioriteti potrošnje na drugim mjestima. Automobili i iPhone-i su takođe skupi, a svi ih imaju. Zašto ljudi ne kupuju kvalitetniji namještaj, više je pitanje lošeg odnosa prema životnom prostoru nego nedostatka sredstava.

ANALITIKA: Jeste li imali iskustva sa mentorskim radom na školama poput Kotor APSS-a? Da li mislite da i arhitektonska edukacija mora doživjeti izvjesne promjene - da li upravo s promjenom stava o trajnosti arhitekture - treba promijeniti i bezrezervno uvjerenje u samodovoljnost akademskog obrazovanja?

RADELJKOVIĆ: Bio sam mentor na desetak radionica s raznim temama i fokusima, a i iskustvo vođenja odsjeka za dizajn na Akademiji primjenjenih umjetnosti u Rijeci. To sam vodio kao radionicu, tako da mogu reći da sam navikao na takav proces rada. Ali, u zavisnosti od polaznika i konteksta, svaki put je drugačije, što je uvijek zanimljivo. Edukacija u cjelosti - pa tako i edukacija arhitekata - trebalo bi da bude reformisana, i ta reforma je neminovna. Protok informacija je takav da formalno obrazovanje gubi svoju funkciju. Mnogo je važnije naučiti kako učiti i kako se kontinuirano razvijati, nego imati magistraturu. To je danas, čini mi se, svima postalo jasno.

Ana DOBRAŠINOVIĆ

Foto: Kotor APSS - Numen/For Use

Komentari: 7

D

27. 05. 2017 - 08:54

Fantasticno, radujem se da vidim ovako nesto u CG! Jer je CG sve vise pocela da lici na neko malo misto totalno izolovano od svijeta, dje nema cak ni informacija u medijima o tome sta se u svijetu desava! A od dogadjaja u institucijama mozemo da vidimo samo propale kulturne profitere, pobjednike tranzicije sa falsifikovanim biografijama i svim mogucim i nemogucim pocastima koje su dobili kroz partiske pripadnosti!
Jan

27. 05. 2017 - 09:41

" Edukacija u cjelosti - pa tako i edukacija arhitekata - trebalo bi da bude reformisana, i ta reforma je neminovna." E ovo je istina! Bravo za Apss! Numen su fantasticni
Miso

27. 05. 2017 - 13:43

Raduj se raduj dok ne cujes iduce nedjelje da ministarstvo kulture nece dati pare apssu ni kotor artu
D

27. 05. 2017 - 15:16

Kad vidim sto podrzavaju, cudno mi je bilo da imaju u planu i ovo da podrze! Jer po tome sta i koga podrzavaju vidi se jasno da kasne u poimanju umjetnosti jedno 150 godina! 90 je bila bolja i savremenija kulturna scena CG! I vise stranih umjetnika je dolazilo!
Babe

27. 05. 2017 - 18:06

Miso, kako smo čuli prošle neđelje, APS su se već izjasnili da će se održati program kako god bilo sa finansijama odnosno da neće zavisiti od sezonskih političkih odluka opštine ili min kulture
Arhitekte

27. 05. 2017 - 13:59

Bravo! Svaka cast za program, samo da izgurate ovo!
Liza Loo

27. 05. 2017 - 17:11

''Protok informacija je takav da formalno obrazovanje gubi svoju funkciju. Mnogo je važnije naučiti kako učiti i kako se kontinuirano razvijati, nego imati magistraturu. To je danas, čini mi se, svima postalo jasno.'' Doktorima nije jasno...
Novi komentar