Skadarsko jezero: Još smo na vrijeme da se sve ne pokvari

U suštini, nema pogađanja oko činjenice da je Skadarsko jezero jedno od najznačajnijih i najljepših prirodnih ljepota Crne Gore. Ipak, iza te ljepote kriju se i neke ružnoće koje baš i ne idu u prilog, toj istoj, Crnoj Gori. Pa, ticalo se to krivolova, ruiniranih puteva, bezvodnih sela, bespravne gradnje, devastiranih ili samo zanemarenih istorijskih spomenika ili tek nekih novih ideja koje za mnoge stanovnike ovog područja zasigurno nisu obećavajuće, sasvim je svejedno. U svakom slučaju, priča sama krene...
Objavljeno: 14. 07. 2017 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
Skadarsko jezero: Jos smo na vrijeme da se sve ne pokvari

Pojašnjenje o lokaciji tiče se onih pređenih petnaestak kilometara magistralnim putem od Podgorice prema Cetinju, nakon čega slijedi skretanje u lijevo, pa starim putem, dok putnika krivine dodaju jedna drugoj. I samo bez nervoze ako se vaš automobil očeše o grane, šiblje i drače pored puta. To je samo iz onog jednostavnog i čuvenog narodnog razloga što »nema niko od ovija glavešina da se pošteno obrne«, dok su kupljene (tradicionalni izraz za višegodišnje razgranate grmove sa dugim trnovitim granama – nap.a) sve osvojile.   

Sve je to lijepo, istorija, priroda...: Dalje, prema uputstvu za prelaznu ocjenu, Skadarsko jezero se nalazi u jugoistočnom dijelu Crne Gore i najveće je jezero na Balkanu. Njegova površina, s jeseni i zime kada nivo vode poraste, iznosi oko 500 kvadratnih kilometara. U ljetnim mjesecima, pri niskom vodostaju, tlo pod vodom je mjerljivo na 350 kvadratnih kilometara. Iako je na nekim mjestima jezero duboko i preko 60 metara, prosječna dubina iznosi tek nešto više od pet metara. A poznato je i da je srednji nivo jezera nekoliko metara ispod površine mora, te se zbog toga naziva i kriptodepresivnim.

Uzgred, a prema mišljenjima naučnika i mnogim zapisima o nastanku jezera, pominje se i teorija o tome kako je ono bilo samo morski zaliv koji se, uslijed uzdizanja terena od rijeke Bojane, odvojio od mora i pretvorio u jezero. Doduše, uz ovu priču ide i ona o zapisima iz 11. vijeka, u kojima se pominju samo dvije rijeke, ali o jezeru nema ni riječi. I tako sve do prve polovine 18. vijeka, kada se Skadarsko jezero prvi put pominje pod imenom ''blato''.

Uistinu, ukoliko ispoštujete ono skretanje sa početka priče, pa onda stignete do raskršća koje vas upućuje na jednu stranu put sela Dodoši, a na drugu prema naselju Karuč, budite sigurni da se srećete sa istinskom dilemom. Jer, zauvijek ćete ostati u nedoumici šta je ljepše...Naime, naselje Karuč je nastalo tako što su ljudi iz par okolnih sela, Rvaša i Drušića, na ovom području gradili kućice u koje bi ostavljali žito prikupljeno sa Ceklinskog polja, ali i alat i pribor za ribolov sa kojim su raspolagali u to, prvo vrijeme. Karuč počiva i na najvećem jezerskom izvoru i u ovo vrijeme, kad sunce ''upeče'', u jednoj pećinici na oku zvanom Volač, mogu se vidjeti mještani kako pune bidone tom izvorskom vodom, čistom kao suza i hladnom kao led. A postoje i uvjerenja da i poneka gajba piva ni na jednom drugom mjestu ne može tako fino da se rashladi, kao tamo.

Ipak, i ovdje su nešto kasnije stigli neki »političari« i »bizmismeni«, a onda i napravili kuće koje odudaraju od ovdašnjeg ambijenta, baš onako kako samo »tamo njima« odgovara, očigledno ne mareći za sredinu u koju su stigli. O tome, koliko je to bilo legalno, sasvim je druga priča. No, ova se ovdje zatiče.     

foto-1Ima da se ide, ima šta da se vidi...: U nastavku puta, ka selu Dodoši, prolazi se najprije pored zaseoka Donji i Gornji Pipac, pa nešto kasnije i Jankovića i Vukovih zgrada i Kraćedola, dok se sve vrijeme puta pred očima zelenkasto cakli na suncu voda Skadarskog jezera. Na kraju puta se nalazi selo Dodoši, kao najveće ribarsko mjesto u Riječkoj nahiji. Sa pogledom na Andrijsku goru sa jedne strane, te ka Lovćenu i Štirovniku sa druge.

Odatle, uzvodno rijekom Karatunom, stiže se do utvrđenja Žabljak Crnojevića gdje su 1835. godine, 12 izabranih Ceklinjana uspjeli da se popnu uz visoke bedeme, pobiju tursku stražu i zauzmu tadašnji grad koji je bio sjedište begova i vojno uporište. 

Doduše, ovaj dio Skadarskog jezera, Malo i Velje blato, za mnoge je postao samo poligon za krivolov, naročito nakon otkrića o tome kako postoje i bešumni agregati koji ubijaju ribu. Dok u vrijeme lovostaja o krivolovu lampama uz čiju se pomoć izlovljava riba, jedan mještanin daje savršen opis.

»Svjetla gore po jezeru, ka' da gledaš na Dubrovnik.« 

No, po povratku na put ka Rijeci Crnojevića, postoji i skretanje koje odvodi do sela Prevlaka, pored lovišta Đurovo oko i Malezinih zgrada, skroz do ispod brda kojima ovdašnji mještani dadoše imena Ranska glavica, Duruk, Mala i Velika Glistra i Orlija. 

U nastavku, stiže se do Pavlove strane, mjesta koje je, bez prava na sumnju, najslikanija tačka na Skadarskom jezeru. Pod njim se nalazi i »oko« Grab, ostrvo Lisinj, te poluostrva sa uzvišenjima Sić i Rudina.

No, slijedi još malo krivina i pogleda niz litice ka vodi, najprije do mjesta Šinđon, a onda i Rijeke Crnojevića, nekadašnjeg nahijskog centra i velikog pazarišta.

Iznad Rijeke, na jednom uzvišenju, nalazi se i Riječki grad i mjesto prve štamparije.

foto-3Stvarnost kuca na vrata: Ipak, tek po stizanju u Rijeku Crnojevića, ovdašnja stvarnost zna da totalno zbuni putnika. Jer, Riječki pristan je, uistinu, jedan od najljepših. I time će svaki putnik biti prilično zadovoljan. Svakako, pod uslovom da nije htio da vidi na ulazu u mjesto napuštenu i ruiniranu zgradu nekadašnje opštine, zaboravljene ostatke zimovnika kralja Nikole, zaboravljenu fabriku sa dimnjakom kojem zasigurno tu nije mjesto, a teško i da je ikada bilo, pa onda i na samom pristanu ruševne kuće bez krova, računajući i ono što je ostalo od hotela »Evropa«.Tek, stvarnost uredno i svakodnevno kuca na ova vrata. Sada, to su mještani koji odvoze turiste na plovidbu Skadarskim jezerom. Te ture, koje su za mnoge ovdašnje ljude jedini godišnji izvor prihoda, određene su cjenovnikom: za jednosatnu vožnju manjom barkom za četvoro, petoro turista, cijena je 25 eura, dok vožnja većom barkom koja može da primi 20 putnika, cijena iznosi 40 eura.

A onda je mještanima isporučena ideja zvana »Porto Skadar Lake«. I jedan od ovdašnjih ljudi objašnjava o čemu se, po njegovom mišljenju, radi.

»'Oće da nas unište potpuno. A tobože pričaju da je to sve radi ekonomskog boljitka. Jes', ali za tamo njihove džepove. Ne za naše, budi uvjeren. Pazi ovako. Oni mogu da naprave marinu, mogu i da n'e zaposle, da ni daju plate po 200 eura. Stvar je u tome, ako će da n'e ostave na miru, zarađivaćemo tri puta više. Ovo važi i za Rijeku i za Virpazar. Ista nam je sudbina. To će ti svako reć'. No, dako odustanu, ne valja im taj posa' ništa. Još smo na vrijeme da se sve ne pokvari. I da se sačuva ovo malo naroda što živi ovđe. A i Skadarsko jezero, zajedno s nama.«

foto-4Projekat »Porto Skadar Lake« planiran je na lokaciji Biški rep, tankom jezerskom rtu (ime nastalo po asocijaciji na rep bika – nap.a) koji se nalazi u centru Nacionalnog parka, na desnoj obali jezera, od Rijeke Crnojevića.

No, naravno, još nije kraj puta. A ni priče. Stari drum uz jezero vodi dalje ka Lipoviku i Dujevi, pa prema Ljubotinju, pored sela Čukovići, Donja sela i do u Poseljane, baš tamo đe su nekad bile vodenice...A i jedna kockarnica. Mada, postoje neki domaći navodi da se u Poseljane, dok se čekalo da se žito samelje, kockalo na svaki ćošak. Tek o tome ima što da se priča. A i tu se negdje srijeću Riječka i Crmnička nahija. Po sred vode i po sred kasoronja koje su ove godine rodile kao malo koje...(kasoronje: jezerska biljka u obliku rogatog oraha, raste u vodi i ne rađa ako nema kiša – nap.a).  

Ali, sreće se i stanovništvo koje će potvrditi da bi Skadarsko jezero moralo biti daleko veća i primarnija turistička atrakcija, od bilo koje. Ili, kako je to već rečeno, a samo kupljeno od naroda, na početku priče.

»Nema niko od ovija glavešina da se pošteno obrne.«

Željko VUKMIROVIĆ

 

 

 

 

 

 

Komentari: 3

Pojam

14. 07. 2017 - 12:21

Hvala za lijepi tekst. Samo, da pitam, kada su se to Riječani i Crmničani oslanjali na 'glaveštine'?, koliko mi je poznato nikad, neho sami sve, ali su se poštovala pravila ponašanja i na jezeru i na kopnu, koja su sami izglasavali. A sad neko kukanje da neće niko da se obrne, i neće, ako taj neko nema lične interese neko, , i pravo reče, da puni svoje džepove. Po mom laičkom mišljenju, da nije bilo ove dvije nahije ne bi bilo ni Crne Gore kakva je postojala, ali te generacije minuše, a potomci im čekaju glaveštine i pretvorili se u pričalice i hvale da su bili neko, što je tačno, ali BILI, a ovi današnji, neka sami pronađu odgovarajući izraz koji im najbolje odgovara, ako imaju hrabrosti da pogledaju sami sebi u oči.
Sova

14. 07. 2017 - 13:26

Odličan tekst. Ipak, imam par primjedbi. U tekstu piše: "A poznato je i da je srednji nivo jezera nekoliko metara ispod površine mora, te se zbog toga naziva i kriptodepresivnim." Kad bi srednji nivo bio nekoliko metara ispod nivoa mora desilo bi se, kao u filmu "Čudo nevidjeno", da morska voda puni jezero i da se nivo mora i jezera izjednače. Tačno je da je dno jezera ispod nivoa mora, što znači da ga je nemoguće isušiti. Nivo vode je 4,5m (kad je naniži nivo) do skoro 11m (kad je najviši nivo) iznad nivoa mora. Zato Bojana teče od jezera ka moru. Drugo, ekonomski aspekt izgradnje Porto Skadar Lake je dat samo iz ugla ljudi koji voze turiste. Ispada da je to jako štetan objekat. Sumnjam da dolazak velikog broja bogatih ljudi može biti štetan za Crnu Goru.
Riri

15. 07. 2017 - 02:13

Čitam ovaj tekst i nemogu da vjerujem da ne pišete o krivolovu na Skadarskom jezeru jer je njveći resurs svih jezera, riba...Ako ovako nastave da čuvaju jezero još malo pa i jezera neće imati što da ponude turistima...Vi pišete o selima oko jezera a ne znate da če sva ta sela koja naravno žive od ribarstva da zamru i da ostanu pusta...To bi trebala da bude glavna tema kad se piše o jezeru, jer šta će vam jezero kao ostane bez ribe, a vjerjte da je pri tome,što bi rekli stari Crnogorci, JEZERO JE PRI GLATU. i krajnje je vrijeme da se nešto uradi povodom toga, jer šta je jezero bez ribe, obična lokva, septička jama koja prima svu kanalizaciju Podgorice, a Moača je odvodni kanal kolektora jer je sve u Moraču pobijeno,sem ribe pobijene su žabe, zmije i svi stanovnici rijeke...Ada o vađenju šljunka i ne pričamo...Pišite malo i o stvarima koje devastiraju Crnu Goru a ne samo lijepom, jer na jezeru se dešavaju mnogo grđe stvari od lijepih...Pođite i uvjerite se...
Novi komentar