MARAŠ: Sado – mazo

Folk spektakli na našem primorju neodoljivo me podsjećaju na one sado-mazohističke klubove po svijetu, đe vas, ne za male pare, korbačaju „po leđa“, biju po glavi nekom kutlačom i dozirano pušta'u krv. Sve za ljubav

Objavljeno: 11. 08. 2017 - 07:16 Promjenite veličinu teksta: A A A
MARAS: Sado – mazo

Piše:

Vladimir Maraš

 

Podgorički žaropek je u punom naponu. U crveno. Ni na primorju nije bolje - pakleni talas visokih temperatura se dobro osjeća i pored morske vode. Vele da će ovih dana da popušti, da se makar naspavamo da valja. U ovakvim uslovima, čoeku ostaje da narihta klimu, sluša neku dobru muziku, čita finu knjigu i uhvati krug uveče, kad dobro mrkne. Može i da gleda Pink TV, super im je program.

 

*****

Srećom, pri vodi sam ovih dana, pa šetajući u večernjim satima, imam priliku da utvrdim činjenično stanje kada su u pitanju kulturna dešavanja na našoj obali, s akcentom na zaliv i ovo oko njega.

Poster za koncert balkanske folk dive (baš je nebitno ko je u pitanju, ali ima plavu kosu) na crnogorskom primorju (lokacija poznata autoru) najavljuje cijenu od deset eura za ulaznicu.

I to ne bi bilo toliko čudno, je li, navikli smo na te treš/folk standarde, da odmah ispod te informacije ne stoji još jedna – „ulaznice za djecu do pet godina su sedam eura“.

Zaista nije mnogo važno koja je „zvezda“ u pitanju, primjenljivo je na estradnu mnozinu sa ružičastom pozadinom. Dakle, svi vi, turisti i domaći, koji želite da prisustvujete paradi kiča, falša i neukusa, imate mogućnost da, osim sopstvenog uništenja za „jednu crvenu“, za dodatnih i tričavih sedam eura krenete s procesom trovanjasopstvene djece. Ako vam ovo nije primamljivo, ne znam šta je. Osvijestite se konačno, dok ima ulaznica.

Nedugo zatim, u poznim večernjim satima, kad oganj popušti, društvenim mrežama počinju da kruže audio/video zapisi koji prikazuju spektakl epskih razmjera - folk diva u punom naletu, raja se pali i žari, a ona eto, poneki ton i pogodi, da ne griješim dušu.

Ljudima je super, internetom kruže slike još jednog uspješnog koncerta na crnogorskom primorju, lova je legla u džepove i svi su zadovoljni. Idemo dalje, čekamo smjenu turista i novo punjenje. Ipak, za deset eura po osobi teško ćete bilo gdje na svijetu moći da prisustvujete ovakvom i sličnim spektaklima. Tu smo makar jedinstveni u svijetu.

Ova situacija me neodoljivo podsjeća na one sado-mazohističke klubove po svijetu, đe vas, ne za male pare, korbačaju „po leđa“, biju po glavi nekom kutlačom i dozirano pušta'u krv. Sve za ljubav.

Nakon toga, očistite se, namažete rane nekom top kremom za ožiljke i modrice, uskočite u svoje preskupo odijelo i još skuplji automobil, i doma kod žene i đece - ka' normalni. E tako je i sa ovom pink kulturom. Dokaz da smo kao nacija (ama i ovi turisti) zreli za jednu kolektivnu psiho seansu, u produženom trajanju.

 

*****

Istim tim društvenim mrežama provukle su se i fotografije čovjeka koji u punoj ratnoj morskoj opremi, na kopnu, u maniru svetog Georgija, trozupcem uzima život rijetkoj i zaštićenoj životinji - morskoj kornjači.

Koji su razlozi za ovakav čin, ne znam i iskren da budem, ne zanima me mnogo. Možda ga je ona, u svom prirodnom staništu, morskoj vodi, gricnula ili na bilo koji drugi način iznervirala, ali nijesam siguran da je zaslužila onakav kraj.

Saznajem i da to nije jedini slučaj kada su morske kornjače u crnogorskim teritorijalnim vodama izvukle deblji kraj u borbi sa čovjekom. Kako god bilo, nadam se da će ova država naći način da ih zaštiti, što bi podrazumijevalo adekvatnu kaznu (lično bih tražio maksimalnu) za počinioce ovakvih (ne)djela.

 

*****

Do prije neku deceniju, osim lokacija na crnogorskom primorju za koje se znalo da njeguju narodnu muziku, ostatak crnogorske obale u turističkoj sezoni, bio je dom rokenrol kulture (uključujući i moderne svjetske žanrove poput džeza, soula i fanka) - Bar, Sutomore, Petrovac, Budva, Kotor i cijeli zaliv, Tivat, Herceg Novi...

Narodnjački orkestri su tada bili jako dobri, uz njih i vokalni solisti. Mi „rokeri“ ponekad smo išli da ih čujemo, vidimo kakva ozvučenja koriste, kakvom audio tehnikom raspolažu i koje instrumenteimaju. Jednostavno, družili smo se.

Narodnjaci su tada najčešće bili dobri likovi, opaki muzičari koji su svirali više žanrova, a obreli se u narodnoj muzici, što zbog novca, što zbog ličnih muzičkih senzibiliteta. Svugdje ste mogli naići na dobru svirku, od bendova koji su sezonski dolazili u Crnu Goru do domaćih muzičara. Da, naših, crnogorskih. Nije ih bilo mnogo, ali su imali svoje lokacije za svirku i svoju publiku.

To me podsjeti da su već prošle tri godine od kada sa nama nije jedan od najboljih koje je Crna Gora imala. Tri godine su od kada u Crnoj Gori ne možete čuti „Just the Two of Us“ u njegovoj izvedbi. Tri godine su od kada vratovi violončela vape za njegovom vanvremenski talentovanom ljevicom. Tri godine od kada nema onog kratkog komada „Tell me do you wanna fu.k with me“. Tri godine od kada smo kao društvo obogaljeni u umjetničkom, muzičkom smislu. Svi mi. I mnogo umjetnički razvijenija društva bi osjetila prazninu koja je nastala njegovim preranim odlaskom. Tri godine su od kada sa nama nije Igor Perazić.

 

 

Komentari: 10

Deki

11. 08. 2017 - 08:14

Tačno tako, odličan tekst. Mislim samo da nam nema spasa od ove krš muzike koja nam dolazi iz susjedne "bratske" države. A kad nam za Paštrovačku noć bude svirao pobjednički bend iz Guče, eee, onda smo ga utulili!
Fidelio Kastro

11. 08. 2017 - 23:50

Niko ne mora da slavi ni uz trubace ni uz gudace.Licni odabir.Muzika je sloboda . I duvajuci u slamcicu dobijes zvuk ,prijatan. Uceci mozes iz slamcice proizvesti divnu muziku.Gledao sam svoji ocima i slusao u Peru. Ne dijelimo note na elitne i seljacke. To ne postoji.Samo tonovi i muzika. Zivjeli.
Wilkins

14. 08. 2017 - 14:10

E moj FIDELIO, ne dijele se na elitne i seljačke, nego se samo tonovi i muzika dijele na, BANALNE I UMJETNIČKE, a za ove o kojima se radi, kompliment je ako ih nazoveš BANALNIM.
Objektivan komentar

11. 08. 2017 - 08:50

Tematikom kojom se bavi u svojim tekstova, ljepotom stila i upućenošću u probleme o kojima piše, Vladimir Maraš se izdvojio od ostalih kolumnista u Crnoj Gori. Kada otvorim njegov tekst, znam da me neće dočekati tragovi banalnosti, dnevna politika i sl. Jako lijepo piše i tekstovi drže svoj nivo! Uživam u Maraševim tekstovima. Samo nastavi!!!!
Mirko Z. Beograd

11. 08. 2017 - 09:18

Bravo gospodine Maraš!Bar da čujem nekoga normalno da misli kada je u pitanju crnogorski kulturni model.Sjećam se jednog izvarednog teksta pisca Nikolaidisa odmah poslije nezavisnosti kada opisuje noć kada je slavio nezavisnost u knjžari Karver.Ujutro je pošao kroz Podgoricu 22 maja 2006 ,Podgorica je bila crvena ,ali ne od stida nego od ponosa.Kada je prošaom pored GRANDA I MAŠE ,gdje se skuplja crnogorska politička elita ,skamenio se od užasa ,kada je čuo uz kakvu muziku establišment slavi jedan od najvećih datuma u istoriji Crne Gore. Iz kafane su dopirali zvuci pjesme "NE MOŽE NAM NIKO NIŠTA JAČI SMO OD SUDBINE" Mitra Mirića! Skamenio se od užasa i pomislio da li je Crna Gora rođena kao mrtvorođenče!? Na svakom koraku se promoviše folk -kič obrazac,kulturni i nacionalni indetitet izvan politike izvan sistema obrazovanja,skoro privatna stvar raznih mešetara i neznalica!
Sado

11. 08. 2017 - 09:42

Marašu, znaš li onu staru crnogorsku poslovicu: bolje sado-mazo, nego samo-zado?!
Fidelio Kastro

11. 08. 2017 - 11:59

Prevrcem portale . Odabir muzike je fantastican. Svakom prema afinitetu. Sto se tice javnih nastupa marketing cini svoje. Tu par kompozitora i tekstopisaca odradjuju svoj zadatak. Kad se vratite unazad vidite da su to ljudi koji su stvorili velike hitove. Narod ih prihva!tio. I to je to. Stvar je u harizmi i uticaju. Najveci uticaj ima htjeli ili ne da priznamo je Turska. Milozvucni tonovi sa atraktivnim pjevacicama uticu uveliko na nasu muzicku scenu. I rok muzika i bilo koji pravac postaje neatraktivan pri zvucima moderne obradjene turske muzike, pjesme. I vibrato je nekako unijeo svoj pecat. Nema pjesme! bez vibrato pecata. Zivjeli vi nama Marasu. Vi ste kompozitor. Pocnite da komponujete nesto sto privlaci. Imate prostora. Muzika pocinje sa oktavom. Ostalo su utisci. Na vama je da obradite.
Tako to ide?

11. 08. 2017 - 14:07

Prvo morate napraviti razliku izmedju umjetnosti i pop/folk kulture. Za ovo drugo vaze trzisni uslovi i tu kvalitet nije mjerilo. Za ovo prvo, odgovorna je svaka drzava, kao i vlast u toj drzavi. Kod nas, tacnije na balkanskim prostorima, drzave cine upravo suprotno, glorifikujuci ovo drugo, jer se tako lakse vlada. Tako da, nije ovdje tema neko ko se zali sto nema hit, nego sto sistem vrijednosti nije postavljen tako da Karluse i slicne, budu zvijezde periferija, a ne lokacija kojima zelimo da se predstavimo svijetu i animiramo visokoplatezne goste. E u tome je poenta. I da, mozuka ne pocinje oktavom, vec notnim okvirom, linijskim sistemom. U prenesenom smislu, pocinje sistemom vrijednosti.
Fidelio Kastro

11. 08. 2017 - 21:22

Umjetnicka muzika.Pazite ,sta to znaci??Muzika je nesto sto je olicenje ili sastavni dio zivota.Postala je kad i covjekovi osjeti.Zato ne filozofirajmo o muzici.Nije nekulturan onaj koji voli nesto razlicito od klasika.Pa klasicna ili umJetnicka muzika je izasla iz narodne.Uzivajmo ljudi u muzici makar bio akord.Prosao sam mnogo svijeta,naslusao se muzike i uzivao .Grcke,Ruske,Indijske,Japanske,Irske itd.
Nada

13. 08. 2017 - 23:48

A vidiš, meni ovaj Maraš doooosaaaadaaan...
Novi komentar