Dijana VUČINIĆ: Projekat rekonstrukcije Doma revolucije među 40 odabranih u Čikagu

Dom revolucije u Nikšiću je jedan od ključnih projekata u okviru postavke Čikaškog arhitektonskog bijenala čija je ovogodišnja tema „Make New History“, a biće otvorena sljedeće nedjelje. Kustosi ovogodišnjeg Bijenala u Čikagu, Mark Li i Šeron Džonston, prepoznali su ovaj projekat kao jedan od 40 ključnih iz svih krajeva svijeta, najavila je ekskluzivno za Portal Analitika arhitektica Dijana Vučinić.
Objavljeno: 09. 09. 2017 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
Dijana VUCINIC: Projekat rekonstrukcije Doma revolucije medu 40 odabranih u Cikagu

Projekat rekonstrukcije Doma revolucije u Nikšiću biće naredne sedmice prezentovan na Čikaškom arhitektonskom bijenalu kroz veliki crtež koji prikazuje princip rekonstrukcije prema formuli 10+20+70, te kroz video materijal koji prikazuje istoriju tog mjesta - od projekta Marka Mušića, preko nedovršene izgradnje, do projekta rekonstrukcije. Riječ je o manifestaciji koja, uz Bijenale arhitekture u Veneciji, okuplja najznačajnija svjetska imena u arhitekturi, a među njima će biti i jedno iz Crne Gore – Dijana Vučinić.

Osnivač arhitektonskog studija DVARP i Ljetnje škole arhitekture KotorAPSS, te nekadašnja rukovoditeljka Odjeljenja za razvojne projekte u urbanizmu i arhitekturi u Ministarstvu održivog razvoja i turizma i komesarka crnogorskog paviljona na Bijenalu arhitekture za naš portal govori o glavnim dometima ovogodišnjeg KotorAPSS-a, koji ove godine nije bio dio programa KotorArta – zbog izostanka podrške Minisarstva kulture.

- Objekti privremenog karaktera, pravljeni od materijala i u skladu sa privremenim pristupom, su zapravo najbolji odgovor za lokacije koje nose određenu težinu, poput onih koje su poput Kotora zaštićene bilo kao kulturna baština, bilo kao prirodno područje. Privremene instalacije daju više mogućnosti za dizajn u skladu sa principima održivog razvoja i svakako mnogo više prostora za očuvanje životne sredine - prirodnih i prostornih resursa uopšte – precizirala je ona.

Riječ je o instalacijama koje su svi zainteresovani tokom mjesec dana mogli vidjeti u prostoru nekadašnjeg austrougarskog Zatvora, inače centralnom prostoru u kome su polaznici i predavači ove škole proteklih šest godina učili i davali rješenja za neke od najaktuelnijih tema iz arhitekture.

- Poslije 2012. godine uradili smo idejno rješenje za multifunkcionalni centar sa rezidencijama u Zatvoru, na osnovu kojeg je nakon toga urađen i glavni projekat, i to kroz tendersku proceduru Ministarstva kulture. Nadam se da će nekad doći do rekonstrukcije ovog Zatvora, jer je to zaista fantastičan prostor i veliki resurs. Propadanje ovakvih objekata je brzo, čak munjevito, a procedure za njihov oporavak su užasno spore i neefikasne - ističe ona.

ANALITIKA: Šesti KotorAPSS otvorio je i za naše okvire aktuelnu temu - što se sve može smatrati privremenim i koliko je, u vremenu kada se teži održivom razvoju, značajan privremeni karakter objekata?

VUČINIĆ: Ako bi baš htjeli da razložimo temu do kraja, ostalo bi pitanje: što se sve može smatrati trajnim? Evidentno je u savremenom arhitektonskom diskursu da je privremeni karakter objekta sve značajniji, i to na više načina. Prije svega, zbog mogućnosti testiranja različitih rješenja u određenom prostoru, čime smo se i mi - odnosno studenti - bavili na KotorAPSS-u. Svojim instalacijama su, zapravo, uveli novi program, novi, veoma savremeni izraz u jednom monumentalnom, istorijskom prostoru. Objekti privremenog karaktera, pravljeni od materijala i u skladu sa ovim pristupom, su zapravo najbolji odgovor za lokacije koje nose određenu težinu, poput onih koje su poput Kotora zaštićene bilo kao kulturna baština, bilo kao prirodno područje. Privremene instalacije daju više mogućnosti za dizajn u skladu sa principima održivog razvoja i svakako mnogo više prostora za očuvanje životne sredine - prirodnih i prostornih resursa uopšte.

0909dijana2

ANALITIKA: Koliko su bili uspješni odgovori studenata na izazove mentora Nikole Radeljkovića i kako je javnost reagovala na njihove instalacije u starom austrougarskom Zatvoru u Kotoru?

VUČINIĆ: Naš cilj je bio da studentima damo mogućnost da kreiraju nešto opipljivo, da realizuju svoj dizajn, da se bave materijalima kojima nijesu imali priliku da se bave ranije, a koji će im ubuduće biti inspiracija. Ovog puta u pitanju je, konkretno, bio konop koji se ovdje proizvodi, u tivatskoj kompaniji UNA. Poučeni iskustvom mentora, studenti su imali priliku da primjene nove mehanizme i novo znanje. Na kraju su kreirali zaista impresivne instalacije koje su privukle pažnju velikog broja posjetilaca, mnogo inostranih i regionalnih medija. Izložba je bila otvorena 30 dana, po tri sata dnevno, i za to vrijeme je vidjelo oko 2.800 posjetilaca. Bilo bi sjajno da smo imali mogućnosti da je držimo otvorenu tokom cijelog dana, ali, kao što znate, finansijski smo bili veoma ograničeni pa, i pored nekoliko sjajnih sponzora, veći dio programa smo sami finansirali. Publika je, konačno, bila veoma zadovoljna rezultatima i njihove reakcije su nam veliki podstrek za dalje aktivnosti.

ANALITIKA: U prvom izdanju KotorAPSS-a 2012. godine posvetili ste se ovom, u tom trenutku, potpuno zapuštenom objektu. Koje sve promjene je Zatvor doživio od tada?

VUČINIĆ: Poslije 2012. godine uradili smo idejno rješenje za multifunkcionalni centar sa rezidencijama u Zatvoru, na osnovu kojeg je nakon toga urađen i glavni projekat, i to kroz tendersku proceduru Ministarstva kulture. Od tada se ništa značajno nije desilo vezano za sam projekat, ali u međuvremenu se urušio krov, propala međuspratna konstrukcija po vertikali, kao i ćelije i drugi prostori, pa zgradu nije moguće korostiti, prije svega iz bezbjednosnih razloga. Nadam se da će nekad doći do rekonstrukcije ovog Zatvora, jer je to zaista fantastičan prostor i veliki resurs. Propadanje ovakvih objekata je brzo, munjevito, a administrativne procedure su užasno spore i neefikasne.

0909dijana1

ANALITIKA: Tokom dvije godine (2013. i 2014.) bavili ste se prostornim potencijalima - prije svega ruiniranim i neiskorištenim - Kotora kao grada velike atraktivnosti za turiste koji je na listi UNESCO-a. Da li su tadašnje ideje i preporuke imale odjeka u javnosti?

VUČINIĆ: Moram da priznam da je u javnosti više odjeka imala ovogodišnja izložba instalacija, nego većina projekata kojima smo se na KotorAPSS-u bavili minulih godina. Tu mislim i na građane Kotora, iako smo jednako bili prisutni u gradu, medijima i javnosti uopšte. Ljudima je bliskije ono što je vizuelno zanimljivo, što se lakše „svari“ nego scenarija i rješenja za probleme koji su čak ključni u Kotoru. Pa, i kada je stručna javnost u pitanju, važi isto pravilo. Ovogodišnja tema nije bila manje značajna, naprotiv, jer smo tražili način da nekako privučemo javnost i podignemo energiju i komunikaciju. Odjeka je svakako bilo. Potrudili smo se, prije svega, da nas čuju nadležne institucije koje bi, zapravo, trebalo da se bave ovim problemima.

Zatvor, hotel „Fjord“, zona tri fabrike bile su ključne teme KotorAPSS-a i za njih smo - zajedno sa studentima, mentorima, konsultantima - dali određene odgovore, koje smo pokušali da artikulišemo do ključnih činilaca.

Ove teme predstavili smo u više navrata i međunaronoj stručnoj, ali i široj javnosti. Znači, ne mogu reći da nema odjeka - naprotiv.

ANALITIKA: Da li, onda, u samoj Crnoj Gori nedostaje volje da se problemi sagledaju na pravi način?

VUČINIĆ: Kada govorimo o statusu crnogorskih oblasti koji su na listi baštine UNESCO-a ili su sa sličnim značajnim međunarodnim referencama, čini mi se da imamo običaj da sve svedemo na jedan izuzetno uzak, lokalni okvir i sa tog nivoa posmatramo stvari u svakom smislu. To je tipičan crnogorski pristup. Onda se gušimo čaršijskim idejama i stavovima, a time gušimo i međunarodne statuse i reference - kakve god da su.

U svim ovim procesima prilagođavanja standardima, u trci s tranzicijom, donešenjem novih zakona, uspostavljanjem novih strategija - zaboravljamo što je grad, kako da razvijamo grad, čemu služi gradski prostor, kako da ga unaprijedimo... I to svi mi, kao građani, i svi kojima je to posao. Guše nas procedure, tenderi, žalbe i molbe i ne možemo održati korak sa onim što se dešava u prostoru. U međuvremenu, gradovi rastu i nadimaju se, i u većini slučajeva to ne izgleda dobro.

KotorAPSS je platforma koju smo postavili da bismo se bavili tim pitanjima i nastavićemo na tome da insistiramo - ne zato što imamo privatne koristi od toga, naprotiv, već zato što je važno da se bavimo gradom i gradskim prostorom, da postavljamo pitanja i dajemo odgovore, da pitamo druge, da se problemima bavimo u širem međunarodnom kontekstu, ali, prije svega, zato što se bavimo jednom plemenitom, odgovornom i važnom profesijom koja nam to stavlja kao obavezu.

0909dijana4

ANALITIKA: Jedan od objekata čiji su problemi postali vidljiviji zahvaljujući KotorAPSS-u je i Dom revolucije u Nikšiću. Šta je urađeno i ko će biti u prilici da sazna više o ovom specifičnom projektu tako značajnom za novu arhitektonsku scenu u Crnoj Gori?

VUČINIĆ: Dom revolucije postao je veoma aktuelan nakon pomenute izložbe u crnogorskom paviljonu na Bijenalu u Veneciji 2014. godine. No, još više zbog toga što je, konačno, završen projekat njegove rekonstrukcije i adaptacije, a plan realizacije kreće odmah i javnosti će biti detaljno prezentovan u Nikšiću u oktobru.

Ono što je sada aktuelno jeste da će Dom revolucije biti jedan od ključnih projekata u okviru postavke Čikaškog arhitektonskog bijenala čija je ovogodišnja tema „Make New History“, a biće otvorena sljedeće nedjelje. Kustosi ovogodišnjeg Bijenala u Čikagu, Mark Li i Šeron Džonston, prepoznali su ovaj projekat kao jedan od 40 ključnih iz svih krajeva svijeta u odnosu na tu tezu o novoj istoriji. Dom revolucije biće prezentovan kroz veliki crtež koji prikazuje princip rekonstrukcije prema formuli 10+20+70 i kroz video materijal koji prikazuje istoriju tog mjesta - od projekta Marka Mušića, preko nedovršene izgradnje, do projekta rekonstrukcije.

0909dijana5

ANALITIKA: Neizostavno, moramo podsjetiti i na RE-USE koncept ponovnog korištenja, nove funkcije kao završne teme prošlogodišnjeg KotorAPSS-a. Ko će sve i na koji način biti u mogućnosti da se upozna s arhitekturom u Crnoj Gori i njenim akterima kroz najavljenu istoimenu publikaciju, te kada će ona biti zvanično predstavljena?

VUČINIĆ: Knjiga RE-USE-ISM konačno poprima jasniji oblik. U njoj će biti predstavljeni svi projekti kojima smo se bavili u Crnoj Gori u okviru RE-USE pristupa, a tiču se javnog interesa. Objaviće je poznati njemački izdavač „Ruby Press“, a autori su: Simon Hartman, Boštjan Vuga, Luiz Relensman, Miloš Kosec i ja, dok dizjan potpisuje čuveni Jan Anderson i njegov „TDR“. Ovo izdanje biće predstavljeno sljedećeg ljeta na centralnoj konferenciji Internacionalnog komiteta za dokumentaciju i konzervaciju objekata, mjesta i okruženja pokreta moderne - poznatijeg kao Docomomo - u Ljubljani, kao jedan od glavnih projekata. Okosnica diskusije biće upravo Dom revolucije, pristup i problemi koji su pratili ovaj projekat u kontekstu istorije transformacije pokreta moderne. Konferencija nosi naziv „Metamorfoze – kontinuitet promjene“ (Metamorphosis – The Continuity of Change) i dio je niza događaja koji se obilježava 30 godina postojanja Docomomo organizacije.

Kristina JERKOV

Foto: KotorAPSS/L.Bošković, I.Čojbašić

Komentari: 2

Treba

09. 09. 2017 - 08:18

Dobar komad...
Guest_57236

09. 09. 2017 - 09:46

Svaka čast! A gradovi ne mogu doći na red, svima preči privatni projekti...
Novi komentar