PODGORIČARENJE: Muzejska skrivalica

To da se na Bećir-begovom trgu nalazi muzej, znaju većinom samo namjernici koje tuda navede put, a onog koji zapuca hodnikom starinske zgrade sa visokim, drvenim vratima, ka nekoj od kancelarija, sačekaće instant razočaranje
Objavljeno: 08. 10. 2017 - 08:43 Promjenite veličinu teksta: A A A
PODGORICARENJE: Muzejska skrivalica

Prostorom, koji sjenka Sahat-kule obiđe tokom dana, dominira dugačka, visoka zgrada crvenog crijepa i lijepih, starinskih bijelih škura. Širinu Bećir-begovog trga, u koji se ulivaju starovaroške ulice prije spajanja sa modernim titogradskim i podgoričkim, čuva Prirodnjački muzej.

To da se na Bećir-begovom trgu nalazi muzej, znaju većinom samo namjernici koje tuda navede put, i to ako im pažnju privuku istaknuta državna zastava i informativna tabla.

Onog koji zapuca hodnikom starinske zgrade sa visokim, drvenim vratima, ka nekoj od kancelarija, sačekaće instant razočaranje. Ili, prosto, objašnjenje kako je redovna izložba u procesu preseljenja na novu lokaciju.

Skromna računica

Sudbinu Prirodnjačkog muzeja odredila je nezainteresovanost javnosti i stanovnika glavnog grada u kom funkcioniše ili bolje rečeno preživljava pet muzeja. Ta računica je čak i zbirno skromnija ako smo svjesni da, pored Prirodnjačkog, opstaju još JU Muzeji i galerije grada Podgorice (ključna arheološka, kulturno-istorijska, etnografska i istorijska zbirka) i Centar savremene umjetnosti na Kruševcu. Kuslevova kuća, nekada dom Muzeja grada, sada je njegov galerijski prostor. Muzej Marka Miljanova je van grada - na Medunu u Kučima.

Naravno, suština nije u brojkama - podgorički muzeji apsolutno imaju šta da pokažu i čime da se podiče. Prirodnjački muzej je prije tri godine zablistao punim sjajem nakon što je otvoren izložbeni prostor u Tološima, u Ulici Vlada Ćetkovića, nedaleko od ambasade Hrvatske.

Nažalost, to je lokacija mnogo teža za pronalaženje čak i onom najupornijem namjerniku. Onaj koji je ipak pronađe, osjetiće se kao srećnik koji je neočekivano pronašao skriveno blago – pećine, more i Skadarsko, „visoke planine“, svijet šuma i jezera... Dakle, ne probrane i najljepše dragulje Crne Gore, nego realnu sliku bogatstva naše prirode. Bogatstva koje naša priroda jeste - i dalje.

Velika obećanja

Na putu od stare zgrade na Trgu Bećir-bega Osmanagića, do izložbenog prostora u Tološima, zanimljivo je pratiti put opstanka i borbe Prirodnjačkog muzeja za svoje mjesto pod suncem. Od 1996. kada je prepoznata potreba da se Prirodnjačka zbirka, već oštećena u zemljotresu 1979. godine, pretvori u Muzej – ovo je ostala priča velikih snova i još većih neostvarenih obećanja.

Zaboravljena je ideja da se park na Kruševcu pretvori u mjestašce kulture. Nakon priređivanja likovne galerije, Perjaničkog doma, muzičke i dramske scene, Prirodnjački muzej ostao je zaboravljen. Ideja da se iskoristi jedno krilo bolnice u parku takođe je brzo zaboravljena, kao i korišćenje barake Kliničkog centra u iste svrhe...

Ključna odrednica

Plan o botaničkoj bašti i muzeju na brdu Lješkopoljska gorica, na putu ka Cetinju, bila je fantastična – i opet je prerano zaboravljena. Privremeni smještaj u staroj kasarni „Morača“ nije realizovan. Isto se dogodilo i sa kasarnom u Maslinama. A prije dvije godine, izmjenom Detaljnog urbanističkog plana „Nova Varoš 2“, Muzej je ucrtan na mjestu rasadnika Zelenila ispod Stadiona malih sportova.

Botaničari mogu najbolje da vam objasne da ljepota prirode može da bude surova – i sve u njoj je beskrajna borba za opstanak. Suština je u tome da opstaju oni koji su najsposobniji da se prilagode. Prirodnjački muzej naizgled nema ključnu odrednicu – lokaciju. Naizgled nema. Ključna odrednica je ipak stručnost njegovih kustosa. Predanost ljudi koji čine da opstane. Do sljedeće se vidimo, ko zna na kojoj lokaciji... Stojan STAMENIĆ

FOTO: podgorica.travel

Komentari: 0

Novi komentar