St. Vincent, album „Masseduction“: Savršena postmoderna diva

Nove pjesme Eni Klark zaogrnute su u ruho euforičnog diska osamdesetih, ali ta prvobitna euforija polako prelazi u manični nihilizam u finišu albuma
Objavljeno: 12. 11. 2017 - 12:13 Promjenite veličinu teksta: A A A
St. Vincent, album „Masseduction“: Savrsena postmoderna diva

Vijest da je Eni Klark, alijas St. Vincent, napravila pop ploču, samo je djelimično istinita. U maniru savršene postmoderne dive, Klark je servirala album „Masseduction“ koji više govori o tome šta pop muzika znači jednoj umjetnici iz indi svijeta. Meta-pop... kako to gordo zvuči!

Albumom „Masseduction“ Klark je još jednom potvrdila da joj apsolutno dobro stoji etiketa „Dejvid Bouvi našeg vremena“. Neobična kameleonka, kao i legendarni Zigi, polako zalazi u domen u kojem je sama predstava o njoj – njeno najveće djelo.

 

01-omot-albumaMeso za paparace

Dama iz Oklahome, koja ima 35 godina, vrlo svjesno i vješto gradi sliku o sebi. „Masseduction“ je, ukratko, pokušaj Eni Klark da odigra igru skrivalice sa paparacima, novinarima, fanovima i svima koje je prethodnih mjeseci njen privatni život interesovao više od muzike. Jer, zamislite, upravo je ona ta koja se drznula da slomi srce Kari Delevinj, britanskoj manekenki i glumici koja je svojevrsno lice generacije!

Klark nudi „meso“ za žutu štampu od samog starta albuma, u pjesmama „Hang on Me“ i „Pills“. Ovdje možda čak i djeluje suviše apologetično, sa željom da se objasni ili opravda. U kovitlacu veza u kojima neko uvijek ostaje povrijeđen, Klark stiže do pjesme „Young Lover“ koja je vjerovatno i najdirektnija referenca na odnos sa Karom Delevinj – uz prilično zloslutnu asocijaciju na heroinsku zavisnost.

U međuvremenu, Eni uspijeva da dotakne mnogo tema u sebi svojstvenom maniru. U pjesmi „Los Ageless“ pjeva o odlasku iz velikog grada i nostalgiji. U „New York“ govori o tome kako ostaje vječito gladna osjećaja ostvarenosti, u gradu koji može sve ali ne i da smiri egzistencijalne nemire. Čak je i pjesma koncipirana tako da servira mnogo u ekspresnih dva i po minuta. Konstantno raste, ali na kraju ostavlja slan ukus na usnama jer nikako ne dostiže najavljeni vrhunac.

 

Euforija i nihilizam

Nove pjesme St. Vincent zaogrnute su u ruho euforičnog, lakog diska osamdesetih, ali ta prvobitna euforija polako prelazi ili, bolje reći, silazi u manični nihilizam u finišu albuma.

Kao Dejvid Bouvi u finišu albuma iz „berlinske trilogije“ (vrhunac njegovog stvaralaštva), Eni Klark u drugom dijelu ploče istovremeno silazi u Had i penje se do raja, igrajući se apstraktnim, višeznačnim asocijacijama rušeći klasične muzičke forme. Ostaje neuhvatljiva, savršena pobjednica u igri žmurke, skrivena na mjestu do kog je sigurno neće pratiti novinari žute štampe - ali fanovi apsolutno hoće.

02-st-vincent

Ploča „Masseduction“ je trijumf Eni Klark. Potpuno ostvarenje može da dosegne ukoliko neka od pjesama poput „Los Ageless“ dostigne status planetarnog hita. Klark je definitivno zaslužila da njen meta-pop zasjeni sve vijesti i žute stupce punjene gorčinom jedne propale veze. Stojan STAMENIĆ

Ocjena: 83/100

 

Link: https://www.youtube.com/watch?v=G8jxAKmojxY&list=PLxKHVMqMZqUQUfFESWyPZjbnFiWYqV9mQ

 

FOTO: hiresaudiomascentral.com

Komentari: 0

Novi komentar