Dr Mališa Radović

Komisija je morala imati bolju saradnju sa savezima

Sport u Crnoj Gori nikada nije do kraja uredjen zakonskim i programskim aktima, više se radilo o improvizaciji i trenutnim opredjeljenjima, često pojedinaca.Za vrijeme Jugoslavije,uglavno se naslanjalo na državnu regulativu uz odredjene republičke dokumente. Od osamostaljenja do danas nijesu definisana dokumenta koja bi uredjivala ovu značajnu društvenu aktivnost, tako da se očekuje da Ministarstvo sporta konačno izradi neophodne normative i smjernice crnogorskog sporta.
Objavljeno: 14. 11. 2017 - 13:23 Promjenite veličinu teksta: A A A
Komisija je morala imati bolju saradnju sa savezima

Piše: prof. dr Mališa RADOVIĆ

U tom pravcu Ministarstvo je već pokrenulo niz aktivnosti izmedju ostalih najznačajniju,Zakon o sportu Crne Gore. Medjutim sva složenost rada, aktivnosti i nagominalih problema,i želja da se sačini jedan novi pristup izradi Zakona o sportu,učinila je da pomenuti Nacrt teško može odgovoriti potrebama i uredjenju stanja u crnogorskom sportu.

I upravo Nacrt je donio burne reakcije i zvanih i nepozvanih, bolje reći i onih koji su najodgovorniji za decenijske propuste, postali su najgrlatiji u svojim primjedbama.

Pojedine institucije svojim doprinosom izradi što boljeg Zakona idu toliko daleko da maltene se pravi Zakon za njih i daju sebi velika prava. Pošto je bilo sveobuhvatnih analiza kako klubova, Saveza,raznih institucija i pojedinaca da se nebi ponavljali(što je nemoguće), osvrnućemo se na neke djelove-članove Zakona u nadi da damo odredjeni doprinos i podršku Ministarstvu sporta za uredjenje ne samo zakona već i svih drugih podzakonskih, stručnih, i drugih dokumenata nužnih za uredjenje sportskih aktivnosti u Crnoj Gori.

Komisija za izradu Nacrta, morala je imati daleko bližu saradnju sa svim subjektima sporta: COK, Savezi, sportske asocijacije, klubovi, društveno-političke strukture, jer bi sigurni smo prijedlog bio daleko objektivniji i realniji za primjenu.

-Zakon o sportu mora da uvaži osnovne smjernice prije svega Medjunarodnih sportskih asocijacija kao i drugih asocijacija kojima se regulišu prava i obaveze

društvene zajednice i pojedinaca.

-Sport mora biti depolitizovan, a Zakonom će se utvrditi prava, obaveze i kontrola u sportu.

-Zakon treba da utvrdi sistem organizovanosti i povezanosti  u sportu jer postojeći prijedlog ne daje odgovor kojim se to uredjuje.

-Crnogorski olimpijski komitet je krovna organizacija olimpijskog i neolimpijskog sporta koji priznaje MOK. COK je organizacija koja obavlja aktivnosti u duhu Povelje MOK-a, Etičkog kodeksa MOK-a, Antidoping kodeksa olimpijskog sporta, zajedničke izjave u Lozani, Zakona Crne Gore i Zakona Ministarstva sporta. Ovim načelima i dokumentima uredjuje se aktivnost COK-a i ne može da se svede u rang jednog strukovnog sportskog saveza.

-Agencija za antidoping kontrolu osniva se na nivo Crne Gore, pod okriljem COK-a, uz saradnju sa Zavodom za sportsku medicinu, Društva sportskih ljeka i slično. Bez ove agencije i strogih pravila ni COK ne može da funkcioniše.

Mjesto i uloga NOK najbolje se vidi u dokumentima država u okruženju,koje su članice EU,a posebno je transparentan prilaz Italije,kada je u pitanju NOK zvani KONI.

-Savjet za sport, koji se bira na dosta čudnim stavovima, jer isti treba da biraju sportske asocijacije a ne političke, preopširno je angažovan tako da proizilazi da je to profesionalno, radno i rukovodno tijelo.

-Nije sramota pogledati kako se sport uredjuje u drugim sredinama-državama, pa neke stvari i preuzeti uz odobrenje, jer kao što je poznato dosta se prepisuje i bez odobrenja. Ne treba zaboraviti ni vrijeme od 50 godina i bitisanje sporta u bivšoj Jugoslaviji, jer dosta je stvari uradjeno i prilagodjeno u sportu koje imaju osnovu u bilo kojem društvenom poretku.

-Odredbe Zakona o sportu i druge usvojene dokumente i materiju treba provoditi i realizovati pa se postavlja pitanje valjanosti postavljene zakonske sistematičnosti. Uvijek do danas postojala je organizacija(SOFK, Savez sportova, Sportski savez) koji su bili glavni nosioci realizacije pomenute regulative i neminovna veza sa svim sportskim subjektima.

SPORTSKI SAVEZ, je jedini put da se pretoče zakonska i operativna načela sporta, koji objedinjuje sve strukovne saveze i druge sportske asocijacije. Ovakvom regulativom bi se rasteretio Savjet za sport, i stvorila normalna komunikacija sa svim sportskim subjektima. 

Nepotreban savez za neolimpijske sportove: -Nepotreban je Savez za neolimpijske sportove, jer iste prepoznaje MOK-COK, jer danas je tolika poplava raznih sportskih aktivnosti (brazilski, korejski, moldavski itd) čak su pojedini i van nekih etičkih, moralnih i zdrastvenih normi,da su u više zemalja i zabranjeni.

-Uz Paraolimpijski komitet, treba ugraditi i Odbor-Savez za sport gluvih i nagluvih lica, jer je to Medjunarodnom poveljom utvrdjeno i velika je aktivnost ove populacije na medjunarodnom planu.

-Zavod za sportsku medicinu je nužan i neizbježan, medjutim Zakonom treba utvrditi da svi centri poregijama osnuju Sportske dispanzere ili bar Komisije koje će se baviti pregledima i zdravljem sportista. Ovo treba bliže urediti sa Ministarstvom zdravlja, kako bi pojedini Dispanzeri imali i drugu aktivnost za gradjanje pored  brige o zdravlju sportista.Kako će to izgledati da svi sportisti Crne Gore idu u Podgoricu za obični sistematski pregled koji je obavezan u svim sportskim aktivnostima.

Potreban Zavod za sport i fizičku kulturu: -Neminovna je potreba ustanovljenja, Zavoda za fizičku kulturu-sport i mogao bi se ukomponovati u Zavod za sportsku medicinu u jednom segmentu.Ova organizacija je nužna po više osnova i zahtjeva sporta,a prije svega kod izrade sportskih normativa,praćenja tehnologije i razvoja sporta,a prije svega radi dijagnostike  i praćenja sportista. Izdvajala su se sredstva godinama radi stvaranja pretpostavki za praćenje i testiranje sportista ali ništa nije uradjeno,tačnije prišlo se vulgarizovanju ove oblasti da bi se opravdala ulagana sredstva.

-Neprihvatljive su odredbe Zakona o sportu, vezane za razne naobrazbe, jer se traži koji profil obrazovanja treba da ima predsjednik Saveza, klub, sekretar, stručni kadrovi itd. Crna Gora je mala zemlja, osamostaljena nedavno i prolazi kroz razne tranzicije i iznalaženja najboljih rješenja za sveukupno  djelovanje kako u državi tako i prema spolja. Po nama treba pojednostaviti uredbe i to prenijeti na Saveze i drugeasocijacije, koje moraju poštovati osnovna načela sportske aktivnosti.

-Način i forma organizovanja sportskih organizacija toliko je komplikovan i nerealan da ako se usvoji pola organizacija treba da se ugasi a o novim da ne govorimo. Prijedlozi da 8 klubova osnivaju Savez i slično prava su utopija.

-Predlažemo da ostane uredba od ranije da tri sportska kluba mogu formirati Savez.

-Nije logično da u Nadzorne odbore, mora biti predstavnik delegiran od Ministarstva jer to je političko miješanje u samostalnost organizacija koje su utvrdjene i drugim državnim aktima.

-Nije prihvatljivo da u sportskim organizacijama ne mogu provoditi svoju aktivnost lica politički angažovana. Svjedoci smo ne samo ovdje već svuda u okruženju da su čelni ljudi iz političkog života na značajnim mjestima u sportu naravno na dobrovoljnoj volonterskoj osnovi.

-Neophodno je izvršiti kategorizaciju sportova i kategorizaciju sportista, jer to su polazišta za mnoge aktivnosti, a prije svega finansiranja i drugih aktivnosti. Na bazi opredjeljenja i načela u sportu, statusa i rezultata tačno će se utvrditi mjesto i uloga kako sportova tako i sportista.

Prosto je zbunjujući prijedlog oko utvrdjivanja  sportova i sportista od amaterskog do profesionalnog, raznih zasnivanja radnih odnosa i slično. Postoji amaterski sport i sportisti, gdje pripadaju(amaterski klubovi, školski, studentski, rekreativni i druge sport.aktivnosti),postoji razvojni-perspektivni, kvalitetni sport, profesionalni sport i posebna kategorija specijalni prof.sport. Amaterske  sportske organizacije uredjuju se posebnim dokumentima zavisno od prirode aktivnosti(školski, studentski, radnički i dr.)

-Postoji kvalitetan sport i sportisti, koji se takmiče na nacionalnom i medjudržavnom nivo ali nemaju status zaposlenih lica u klubovima, već imaju obezbijedjene stipendije, hranarine i nagrade na bazi utvrdjenih pravilnika.

-Profesionalni klubovi koji se takmiče u nacionalnom i medjudržavnom  nivou zasnivaju radne odnose sa svojim takmičarima na bazi utvrdjenih kriterija i pravila.

-Posebna kategorija kako nazvasmo specijalna profesionalna su sportisti koji nastupaju individualno u pojedinim sportovima (boks, karate, kik boks, tenis i dr.),ali isti ne zasnivaju radni odnos sa kjlubovima, već mogu biti jednokratno  materijalno nagradjeni i vrednovani kroz razna društvena priznanja i nagrade.

-Kada je u pitanju kategorizacija sportista onda je prijedlog nedorečen i u suprotnosti sa stvarnim stanjem i načelima sportske etike.

-Amaterski sportisti zadovoljavaju svoje potrebe kroz vježbanje i takmičenja bez lične materijalne naknade. Ovoj kategoriji sportista treba obezbijediti opremu, rekvizite i stručni kadar za njihovu nesmetanu aktivnost i pružanje mogućnosti da prerastu u kvalitetne sportiste.

-Kvalitetni sportisti su osvajači raznih rezultata na domaćem i medjunarodnom planu što se utvrdjuje pravilnikom o kategorizaciji. U okviru ove kategorije treba uvesti nivoe (I,II,III ), na bazi ostvarenih rezultata. Oni primaju stipendije, hranarine i druge nagrade, ali nijesu u radnom odnosu.

-Zasluženi majstori sporta su nosioci medalja sa EP,SP i OI i njima pripadaju doživotne naknade prema utvrdjenom pravilu.U ekipnim sportovima oni su već 

u radnom odnosu, a u pojedinačnim sportovima treba urediti status ovih sportista.

Radni odnos traje dok se sportista bavi profesionalno sportom u u odredjenom klubu.

-Smatramo da je prijedlog da sa 35 godina sportisti stiču pravo na penziju je nizak jer mnogi sportisti se takmiče i do 40 godina (Pirlo 38 g. u Italiji još se takmiči).Ovo bi bio atak na Budžet jer priznaćemo ovo su sredstva gradjana, a sportisti ništa ne proizvode, već rade za ugled države, zabavu  i stvaranje zdrave populacije jedne zemlje. Treba da ostane 40 godina, premda smo svjedoci da je u okruženju 45 g.

-Kvalitetni sportisti treba da imaju plaćeno penziono osiguranje, profesionalni to već imaju.

-Svi sportisti moraju biti osigurani kod Osigurajuće kuće, jer se radi o aktivnosti gdje dolazi do raznih povreda koje nose nesagledive posledice.

-Arbitraža je nužna u sportu kao značajnoj društvenoj aktivnosti, znači treba da postoji Komisija za utvrdjivanje činjeničnog stanja. Ova Komisija bi trebala djelovati u okviru COK-a, jeru sportske organizacije i pojedinci uvezani kroz ovu organizaciju.

-Zakonom o sportu treba utvrditi osnove za sufinansiranje sportskih organizacija a na osnovu utvrdjenih dokumenata i kriterija. Sport mora da se finansira od amaterskog do profesionalnog.

-Za amaterski sport treba obezbijediti opremu, prostor za vježbanje i stručni kadar.

-Za perspektivne sportiste treba obezbijediti uslove kao za amaterske klubove, stim da se obezbijede uslovi za njihovo napredovanje kroz pripreme, kampove i takmičenja tog uzrasta.

-Za kvalitetni i profesionalni sport učestvuje se u sufinansiranju dijela sredstava(60%) uz obavezu da u saradnji sa privredom i drugim strukturama obezbijede  dodatna sredstva.

Država je dužna da finansira sportsku djelatnost po svim osnovama u okviru svojih mogućnosti, jer to su sredstva koje narod izdvaja za sport a ne za pojedince.

-Zakonom treba da se uredi raspodjela sredstava od igara na sreću jer tu godinama se rade prljave stvari i sredstva se dijele na bazi veza i vezica odnosno uhodana grupa mešetari po sportu i uzima glavni dio sredstava.

-Izbor sportiste godine nebi trebalo da vrši Sportski savez.Treba da postoji Komisija za izbor sportiste i sportistkinje, sastavljena od sportskih radnika, biv.sportista , sportskih trenera, novinara.

-Ne znamo zašto se mart mjesec predlaže za Dan sporta, zar nije logičnije da to bude kraj decembra mjeseca, jer tada se biraju sportisti i sportske ekipe širom zemaljske kugle.

-Nadzor za sprovodjenjeutvrdjenog zakona i drugih normativa vodi Ministarstvo, preko svojih inspektora za sport.

-Predvidjene kazne za sportske organizacije su velike i nerealne,sve to treba uprostiti i svesti na neke realne tokove,pogotovu što Medjunarodne sportske

strukovne organizacije imaju pravila koja se moraju poštovati i često Saveze i klubove dovode u bezizlaznu situaciju.

-Sva podzakonska akta i dokumenta su sastavni dio Zakonatj.zakonske regulative u crnogorskom sportu.

Na kraju ovo je naš pokušaj da na bazi višegodišnjeg iskustva pojedinaca a u interesu crnogorskog sporta, damo doprinos kako bi Ministarstvo na bazi velikog broja analiza i prijedloga sačinilo Dokumenat koji će biti za dobrobit crnogorskog sporta. Napominjemo što smo već istakli da treba pojednostaviti mnoge odredbe Zakona kako bi se sve strukture mogle prepoznati i organizovati svoju djelatnost.

(Autor je predstavnik Rvačkog saveza)

Komentari: 0

Novi komentar