Podgoričanin Stefan

Brutalno sam pretučen zbog seksualnog opredjeljenja

Stefan Kandić je dvadeset trogodišnji momak iz Podgorice. On za Portal Analitika priča o brutalnom napadu na njega, nakon kojeg je morao da potraži azil u Švedskoj.  Te noći, baš kao i svake druge, on je bio na poslu. Bez ikakvog povoda, priča nam Kandić, neki momci su u nekom trenutku počeli da pričaju između sebe, a zatim glasnije prijete i upućuju uvrede. Nakon što on nije reagovao, krvnički su ga napali.  
Objavljeno: 15. 12. 2017 - 11:10 Promjenite veličinu teksta: A A A

 “Samo su u jednom trenutku nasrnuli fizički na mene. Tom prilikom su me gađali staklenom flašom, a kada sam uspio pozvati policiju momci su u tom momentu pobjegli preko vrata. Sjećam se da sam oko sebe vidio krv, a nisam znao odakle to, dok nisam ispod svojih nogu vidio lokvu krvi. Tada sam shvatio da mi je presječena vena lijeve ruke”, prisjeća se Stefan tog dana.

Momke koji su ga istukli nije znao, niti je ikada ranije imao kontakt sa njima, priča nam on. Jedini razlog napada na njega vidi to što je LGBT osoba i što je uvijek branio javno svoje stavove.

„Cilj mi je bio i ostao isti, a to je društveno prihvaćanje LGBT osoba i poštovanja njihovih prava pred svim sferama našeg društva. Mnogi su mi rekli da sve uzalud radim, da još uvijek nismo stigli taj nivo prihvaćenosti , ali smatram da ako ne počnemo i samo čekamo nekog drugoga, da nećemo mnogo postići . Bitno je nekada uzeti stvar u svoje ruke i za svoja prava se boriti”, objašnjava on.

Nasilnici pušteni na slobodu

Nakon ovog dana, kod Stefana su počele da se javljaju nesigurnosti. Kako se zaštititi? Šta će biti sjutra? Šta ako ga opet neko napadne? To su samo neka od pitanja koja su mu se motala u glavi. Strah je počeo da raste onog trenutka kada je čuo presudu od tužiteljke. Nasilnici su odmah pušteni na slobodu.

 “Slučaj je trenutno kvalifikovan kao nasilno ponašanje, znaci kao obična kafanska tuča. Šta to znači to za naše društvo?  Vršite nasilje nad pripadnicima LGBT zajednice i nećemo vas kazniti mnogo”, govori on.

Nakon svega, on je razočaran u institucije, ali i okolinu.

“Moja sigurnost, ali i familije je dovedena u opasnost. Smatram da institucije nisu odradile adekvatno njihov posao. Zamislite vi da idete ulicom a naspram vas ide osoba koja vas je pokušala ubiti, da li biste ste se vi osjećali sigurnim? Mislim da ne. Kako je vijest o mom napadu javno objavljena, počelo je naravno zapitkivanje od strane društva, ali i distanciranje istoga”, dodaje.

U današnjem crnogorskom društvu, prihvatanje različitosti je veća nego nekada, ali su tradicionalna vjerovanja i dalje čvrsto ukorijenjeni u našem društvu. Tako, put ka demokratiji je dug.

“Najbolje govore i činjenice kako se osobe ponašaju u mom slučaju, imate slučaj trans osobe kojoj je bilo zabranjeno da promijeni ime na ličnoj karti,  jer nije promjenila pol, odnos Mitropolita Amfilohija koji je rekao da je Parada u Podgorici zapravo parada srama i stida, i da mi donosimo sramotu familiji”, priča on.

Azil u Švedskoj

Zbog straha za sebe, ali i svoju porodicu, Stefan je otišao u Švedsku da traži azil. On to vidi kao priliku za bolju i sigurniju budućnost.

“Trenutno je sve u proceduri i nadam se pozitivnim ishodom. Imam veliki strah od povratka u Crnoj Gori, strah od daljeg progonjena našeg društva, a i državnih institucija”, priča.

Da li će dobiti azil, još uvijek je neizvjesno, zbog toga što su Balkanske zemlje od strane Evropske Unije prograšene zemljom sigurnog porijekla.

“To svima otežava svima dobijanje azila, ali se nadam  da Evropska Unija neće zatvoriti oci kada je nasilje u pitanju. Ako kažete da je neko lider po pitanju LGBT prava a ovamo imate napade i mržnju po internetu, onda se pitam da li to stvarno ne vidite ili zatvarate oči pred jednim gorućim problemom”.

Teško je odlučiti otići iz zemlje u kojoj živimo u neku čiji jezik ne znamo, a i nemamo nikoga svog. Ali, takva su vremena. I ljudi.

“Još živim pod strahom da ću se morat vratiti u državu iz kojeg sam morao otići. I kada upoznate nekoga pa iako ste u sređenoj državi pitate se da li ja smijem mog partnera ili moju partnerku držati za ruku kada idemo ulicom? Šta će ovdje narod reci? Osoba koja pobjegne zbog straha od progona neće odmah sve prihvatiti i slobodnijim se osjećati, za to treba vremena i naravno podrška drugih ljudi koji ce biti uz tu osobu”, govori.

Stefan zna da ima pravo na slobodan i pravedan život, pa se nada da će ga i ostvariti. Još uvijek ne zna koji su njegovi planovi.

“Pitaju me da li se planiram vratiti u Crnoj Gori, ja često odgovorim da planiram nekada. Ipak, dok god nisam siguran ovdje, to ne bih želio. LGBT zajednica u Crnoj Gori neće od mene nikada biti ostavljena”, zaključuje Stefan priču za Portal Analitika.

Komentari: 2

ovako se ulazi u Europu

15. 12. 2017 - 12:49

A ovi iz Bijelog Polja i Rozaha pokusavaju dobit politicki azil .
da ... oca ocinskoga

15. 12. 2017 - 14:47

Akobogda brzo ce i zet Svedjanin u Titograd doc sa novom lemuzinom duginih boja .
Novi komentar