Staša Koprivica, rediteljka

Epoha se može tretirati i na moderan način

Nova predstava Gradskog pozorišta „Modro blago“ u režiji Staše Koprivice zaživjela je u petak veče na sceni KIC-a „Budo Tomović“ kao uzbudljiva pustolovina o potrazi za blagom grupe tinejdžera smještena u ambijent Herceg Novog šezdesetih godina 20. vijeka. Moderno ispričana, magijom obojena, predstava je bazirana na klasiku Dušana Kostića, a tekst potpisuje Stevan Koprivica.
Objavljeno: 18. 12. 2017 - 03:44 Promjenite veličinu teksta: A A A
Epoha se moze tretirati i na moderan nacin

Uoči premijere, sa rediteljkom Stašom Koprivicom razgovarali smo o načinu na koji je čitala ovu priču, premijernoj saradnji sa Gradskim pozorištem, iskustvu u radu sa djecom....

POBJEDA: Vaš otac Stevan Koprivica je na osnovama romana Dušana Kostića „izgradio“ potpuno novu priču namijenjenu svim generacijama. Koliko je zahtjevno postaviti jedan ovakav komad na način da se u njemu mogu identifikovati i djeca i odrasli?

KOPRIVICA: Dva motiva su tu bitna. Jedan je to što je predstavnik zla u ovoj priči nacista. U momentu dešavanja radnje romana, tj. 1967. godine, ta je problematika bila još svježa ljudima, a sada opet, čini se, postaje aktuelna. I to ne kod nas nego svuda u svijetu. Predstava je zato i zanimljiv put da neke nove generacije, koje nemaju toliko razvijenu svijest šta je to Drugi svjetski rat, podsjetimo kako izgleda iskonsko zlo.

S druge strane, pošto su naši glavni junaci četrnaestogodišnjaci bilo mi je interesantno da se pozabavim sličnostima i razlikama između tinejdžera nekad i sad. Zaključak do kojeg smo u tom kontekstu svi zajedno došli jeste da suštinske razlike i nema. Možda tinejdžeri u šezdesetim godinama prošlog vijeka nijesu imali mobilne telefone, ali duh i želja za otkrivanjem novih stvari, istraživanje nepoznatog, težnja da se bude buntovan po svaku cijenu – ostali su isti. Stvarno vjerujem u to.

POBJEDA: Ne bi se svi saglasili sa Vama u ovoj konstataciji...

KOPRIVICA: Imam sreću da u Beogradu radim sa grupom djece, uzrasta od 12 do 18 godina, koja se takmiče u besjedništvu. Radeći sa njima primijetila sam, u stvari, da nijesu na mjestu konstatacije o tome kako su djeca danas „vanzemaljci“.

Oni samo brže razmišljaju nego mi. Pametniji su jednostavno, a uz pravu vrstu angažmana i pristupa izuzetni su. Kada im date temu koja ih zaista zanima, a ne ono što mi mislimo da ih zanima, prijatno ćete biti iznenađeni koliko ta djeca nijesu uopšte onakva kakvim ih predstavljaju.

Činjenica je i da tehnologiji pribjegavaju onda kada im roditelji i bliska okolina ne posvećuju dovoljno pažnje. U trenutku kada im se pruži nešto sa čime mogu lijepo da se zanimaju to su izuzetna djeca, pa i te kako umiju da uzvrate.

Jedan od razloga zašto volim da radim u pozorištu za djecu jeste upravo moj način da im ukažem pažnju, koja će im možda značiti.

Opširnije u Pobjedi

Komentari: 1

boki

19. 12. 2017 - 12:39

Slatka je skroz.
Novi komentar