Boban Batrićević, istoričar

Kad je veliki Njegoš mogao okrenuti leđa Rusiji, možemo i mi

Istoričar Boban Batrićević priča za Portal Analitika o posljedicima dobijanja međunarodnog koda za crnogorski jezik kao i o otvaranju novih perspektiva za crnogorski identitet. Navodi da je došlo vrijeme da se napravi Vikipedija na crnogorskom jeziku i da će na internetu dinastije Vojislavljevića, Balšića i Crnojevića, konačno, biti predstavljene kao crnogorske. Ističe da Crna Gora ima institucije, ali da u njima nema dovoljno spremnih ljudi da realizuju crnogorske identitetske projekte. Batrićević, koji je nedavno doktorirao na temi o Njegošu, kaže da je najveći crnogorski pjesnik napravio otklon od Rusije i da je, po riječima Matije Bana, želio da posjeti Ameriku, a za naše čitaoce posebno će biti interesantne izjave nekadašnjeg predsjednika Vlade Blaža Jovanovića iz 1951. godine kada je kriza oko Rezolucije Informbiroa bila na vrhuncu.
Objavljeno: 09. 01. 2018 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A
Kad je veliki Njegos mogao okrenuti leda Rusiji, mozemo i mi

„Crnogorske prilike iz XIX vijeka te 1951. godine predstavljane su kao trenutna stvarnost – što se može tumačiti u smislu – kad je veliki Njegoš mogao okrenuti leđa Rusiji, možemo i mi“, kaže Batrićević.

On zapaža da je svaka vlast u Crnoj Gori od Njegoševe smrti do danas, bilo domaća bilo okupatorska, koristila Njegoša u svom promovisanju.

„Nekad je ta upotreba bila simboličnog, nekad neposrednog karaktera, ali konstantna. Crna Gora Danila I (1851-1860) i Nikole I Petrovića (1860-1916) koristila ga je u nekolike ravni – njime je potvrđivala crnogorsku nezavisnost i isticala crnogorski ekskluzivitet među Južnim Slovenima; srpska okupatorska vlast uspostavljena rušenjem crnogorske države 1918. rastočila je Njegošev srpski identitet po novostvorenoj zajednici Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i kanonizovala ga kao nacionalnog pjesnika tih naroda – odnosno jugoslovenskoga naroda nakon 1929. godine“, ističe Batrićević.

Komunisti  su, kako dodaje, nakon 1945. takođe kanonizovali Njegoša, preokrenuvši ključ tumačenja.

„Od 1989. godine, kad je srušena komunistička paradigma te krenuo proces raspada Jugoslavije, Njegoš će u „krnjoj“ Jugoslaviji biti personifikacija srpstva Crne Gore i Srbije. Od obnove nezavisnosti crnogorske države 2006. godine Njegoš će biti interpretiran kao stub crnogorske nacionalne kulture i crnogorskoga nacionalnog identiteta“, navodi  Batrićević.

ANALITIKA: Ujedinjeni savjetodavni komitet Kongresne biblioteke iz Vašingtona odobrio je prošlog mjeseca zahtjev Nacionalne biblioteke Crne Gore za dobijanje međunarodnog koda za crnogorski jezik u okviru ISO međunarodnog standarda. Da li je ova odluka Vašingtona istorijska, i koje su posljedice ovakve odluke?

BATRIĆEVIĆ: Društvu koje svakodnevni sadržaj ispunjava raspravama o istoriji valjda je u mentalitetu da svaku odluku ili događaj proglašava istorijskim. No slučaj s dobijanjem međunarodnoga koda zbilja je po mnogo čemu istorijski jer su se sada otvorile nove perspektive za crnogorski identitet. Počnimo od izdavaštva – do sad se nijedna knjiga prilikom katalogizacije nije mogla tretirati pod odrednicom crnogorski jezik, što više neće biti slučaj. U digitalnom svijetu koji potpuno preuzima uređenje sadašnjice vaša međunarodna prepoznatljivost zavisi i od sadržaja koji proizvodite u toj novoj galaksiji. Do sad ste mogli proizvoditi sadržaj, ali je uz njega morala ići tuđa naljepnica. Na mobilnim telefonima, na raznim aplikacijama, Windows paketima, Vikipediji, nije postojala opcija da izaberete crnogorski jezik što od naredne godine neće biti slučaj.

Zato ova odluka značajno mijenja situaciju, ona je u svijetu jezika i svijetu vidljivosti nacionalnoga identiteta na internetu analogna međunarodnom priznanju crnogorske nezavisnosti. Iako smo svi znali da Crna Gora ima viševjekovnu tradiciju državnosti, sve to do 2006. godine nije imalo većega značaja. Ista je stvar s jezikom – iako su mnogi lingvisti još u XIX vijeku uočili crnogorske jezičke specifičnosti, a montenegristika bogatom literaturom to dokazala, sve do 2017. godine nijesmo imali međunarodni kod. Vašingtonska odluka priznanje je utemeljivačima montenegristike da svoje intelektualne napore nijesu radili uzalud.

Međutim i pored toga ostaje žal što ova velika bitka nije dobijena ranije pošto se u posljednjih nekoliko godina crnogorskome jeziku raznim spinovima i manipulacijama nanijela ogromna šteta. Mnogi pannacionalistički portali i mediji iz komšiluka, potpomognuti nekim našim domaćim „stručnjacima“, „pendrekali“ su crnogorske filologe provocirajući „lov na vještice“, neutemeljeno diskreditujući svaki njihov intelektualni domašaj. Dobar dio javnosti, čak i one koja je primordijarno naklonjena crnogorskome jeziku, naśeo je na petparački i kafansko-doskočivački nivo tih štetnih konstrukcija koje su budile malograđanski senzacionalizam. Valjda su i oni sad shvatili da posrijedi nije nikakvo „nametanje“ no afirmacija sopstva.

0901batricevic2

ANALITIKA: Kako treba implementirati ovu odluku, naročito zbog crnogorske Vikipedije?

BATRIĆEVIĆ: Prije odgovora na pitanje za Vikipediju želio bih nešto naglasiti. Crnogorski jezik Ustavom je definisan kao službeni jezik u Crnoj Gori i to je ključna pretpostavka za dalju njegovu afirmaciju. Ali to do sad nije činjeno pošto se naša politička elita nije dovoljno posvetila zaživljavanju crnogorskoga jezika u administraciji i javnoj upotrebi.

Izuezev pojedinačnih slučajeva, nijesam primijetio da postoji konsenzus u vlasti da treba promovisati crnogorski jezik. Dobar dio članstva vladajućih stranaka na pitanje jezika gleda kao na nešto sekundarno, dok neki jezičko pitanje pretpostavljaju glasovima, a aktuelni predśednik Skupštine svoj je mandat otpočeo neobjašnjivim ukidanjem slova Ś i Ź, odnosno karakteristične crnogorske jotacije. Bojim se da će u budućnosti to ostati jedino po čemu ćemo ga pamtiti.

Dobijanje međunarodnoga koda sad već hrabri one koji promovišu crnogorski jezik unutar institucija dajući im dodatni argument da se o jeziku mora voditi više računa budući da u posljednje vrijeme imamo poplavu anglicizama i ekavizama. Naročito su u Podgorici babu, đeda, posljedicu, ćevanicu, kiśelu vodu, odjeljenje i neđelju zamijenili baka, deka, posledica, cevanica, kisela voda, odelenje i nedelja; dok su tagovanje, kropovanje, čekiranje, hendlovanje i trolovanje riječi koje osobe rođene 1960-ih više ne mogu da isprate. Dakle, kod opominje da se povede računa o onome što se radi u svim zemljama Evrope. Kao primjer tu nam mogu poslužiti i Njemci i Talijani i Francuzi, ali i Srbi i Hrvati.

Kad je crnogorska Vikipedija u pitanju, treba reći da su se konačno stekli uslovi da se pojave crnogorski članci. Tu je potrebna pomoć svih. Administratorima iz Crne Gore treba slati sav materijal, to mora biti sinhronizovana akcija u kojoj nema razmišljanja o zaradi. Svi istoričari i naučnici koji su do sad radili preglede crnogorske istorije, književnosti, kulture i sl. te manje enciklopedije, svoje već napisano štivo trebaju besplatno postaviti na crnogorsku Vikipediju ukoliko se smatraju patriotama.

Svaki pokušaj zarade na ovome projektu ravan je antidržavnome djelovanju. Jer od francuskoga prosvjetiteljstva Enciklopedije imaju ogromnu društvenu ulogu i sam nastanak enciklopedija nije imao primarnu materijalnu svrhu. Crnogorska Vikipedija umnogome će promijeniti sliku o Crnoj Gori u očima stranaca jer će odrednice za Crnu Goru biti pisane iz crnogorskoga rakursa, a ne nekog iz okruženja. Valjda će Vojislavljevići, Balšići, Crnojevići i Petrovići na internetu konačno postati crnogorske dinastije.

ANALITIKA: Da li je međunarodnom kodifikacijom stavljena je tačka na priče oko crnogorskog jezika?

BATRIĆEVIĆ: Pazite, stavljanje tačke ne mora značiti da je priči kraj, tačka je i najava nove rečenice. Ovo je zapravo nova era u istoriji crnogorskoga jezika, ali ne i kraj njegovim osporavanjima. Spartanci su još davno konstatovali da je život borba.

ANALITIKA: Šta je sljedeće po Vama što država i institucije trebaju preduzeti u oblasti kulture i identiteta?Nemamo Nacionalni program, crnogorsku Enciklopediju, a čini se da je crnogorska nacionalna stvar u defanzivi…?

BATRIĆEVIĆ: Na ključna mjesta koja se bave kulturom, prosvjetom i identitetom ne treba dovoditi partijske armejce, već kadar koji je svojim djelom ali i upravljačkim sposobnostima dokazao da na najbolji način afirmiše, razumije i promoviše crnogorsku kulturu i identitet, njihovu multikonfesionalnu slojevitost i višenacionlnu složenost.

Često u javnome diskursu čujemo da Crna Gora nema institucije. Ima ona sve neophodne institucije, no se bojim da nema mnogo ljudi u njima spremnih da se svi ovi projekti koje ste naveli realizuju. Najbolji primjer za to su predśednik Crne Gore koji nema ništa protiv toga „da se skrati himna“ ili krovna kuća nauke s najboljim budžetom – CANU – koja ama baš ničim ne doprinosi tome što ste vi nazvali - crnogorska nacionalna stvar.

 Takvi projekti spadaju na pojedinačne napore ili veoma male timove koji se na svaki način dovijaju da nađu sredstva za svoja izdanja ili manifestacije. Trenutni trend u javnome mnjenju jeste forsiranje tobožnjeg građanskog koncepta koji se ustvari svodi na nacionalnu segregaciju Crne Gore. Neophodno je u što kraćem roku tražiti koncept okupljanja – što je to zajedničko za sve crnogorske građane. Uglavnom treba početi odmah.

3105batricevic

ANALITIKA: Završavate rad na knjizi o zloupotrebi Njegoša. Uzgred, odbranili ste doktorsku tezu “Recepcija, reinterpretiranje i korišćenje Njegoševa lika i djela u propagandi i političkom diskursu vlasti u Crnoj Gori ‎1851-2013.“ Možete li nam reći nešto o tom projektu?

BATRIĆEVIĆ: Tako je, nadam se da bi kroz dva mjeseca ona mogla izaći iz štampe. Kad govorimo o Njegošu moramo istaći da je mnoge umove intrigiralo pitanje – kako je moguće da pjesnička imaginacija artikulisana u stihovnom iskazu stara vijek i po, koja opisuje imaginarni istorijski događaj situiran vijek i po od trenutka nastanka spjeva, ima toliku moć da krajem XX vijeka inspiriše genocidne horde da izvrše egzoduse i pokolje muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini za vrijeme jugoslovenskoga građanskog rata?

Baveći se tim pitanjem slovenački filozof Slavoj Žižek pravi distinkciju između tkača tih stihova i onih koji su te stihove shvatali na način koji je zadovoljavao njihove superego političke motive. Govoreći o Radovanu Karadžiću i njegovu „blizancu“ iz Ruande, Hasanu Ngazeu, autoru djela Kangura koje poziva na genocid protiv Tutsija, Žižek je zapazio da nacionalistički pjesnici stvaraju svojevrsni poetic-military complex. U svakome nacionalističkom programu koji stvaraju i personifikuju loši pjesnici, kakvi su npr. Karadžić i Ngaze, Žižek vidi i uvrštavanje pjesnika i pisaca iz ranijih perioda koje nacionalisti prepoznaju i slave kao „velike“ ili „autentične“.

Za konačnu dehumanizaciju masa i „anesteziranje“ ośećanja o patnji Drugoga, pored religijske identifikacije, nacionalisti svoje sljedbenike nadahnjuju anahronističkim tumačenjem stihova svojih velikih pjesnika – tako borba protiv neistomišljenika dobija oreol „višega cilja“. Nije teško zaključiti da je Radovanu Karadžiću i njegovim saradnicima taj proces omogućavalo frivolno tumačenje djela Petra II Petrovića-Njegoša.

Poistovjećujući svoju stvarnost s vremenom s kojim nema nikakvih dodirnih tačaka, oni su u toku mobilizacije masa za „konačno rješenje srpskih nacionalnih problema“ iskoristili Gorski vijenac, jedno od najznačajnijih djela nastalih na južnoslovenskome prostoru. Na osnovu toga morbidnog primjera otvaramo kapiju mikrokosmosa koji možemo nazvati – upotreba Njegoša.

Pod tim se može podrazumijevati više nivoa, od pukog stavljanja Njegoševa lika ili stihova na priveske i suvenire koje mala privreda nudi turistima koji nam dođu u pośetu do stvaranja paravana-Njegoš iza kojeg se kriju najanimalnije i najprimitivnije ubilačke pobude ksenofobičnoga nazora. Malo je ličnosti u južnoslovenskoj, osobito crnogorskoj i srpskoj istoriji, za koju je vezano više kontradiktornih stavova kao što je slučaj s Njegošem.

Na prostoru koji svjetskoj mapi oduzima tek neznatnu površinu Njegoš i njegovo djelo prošli su sve vrste,kanonizacije, beatifikacije, sakralizacije, fanatizacije, fetišizacije, satanizacije; s njima se išlo u rat, slavio mir; mirili i svađali hrišćanstvo i islam, dočekivalo na svijet i pratilo s njega. Njegovi spomenici podizani su širom bivše Jugoslavije, potom rušeni; njegovim imenom imenovane su i preimenovane škole, trgovi, ulice, parkovi, institucije, organizacije, udruženja; njegovi stihovi učeni su napamet i povlačeni iz školskih programa. Sve to meni se činilo beskrajno zanimljivim za proučavanje, ali je mnoštvoizvora (samo Bibliografija Njegoš broji preko 40.000 jedinica)zahtijevalo određenu selekciju i koncentrisanje pažnje na iskustva vlasti u Crnoj Gori.

 Svako doba sa sobom je donosilo „novoga“ Njegoša, Njegoša koji će najčešće biti sušta suprotnost onog izvornog. Ono što je omogućavalo toliku produkciju „Njegoša“ vječna je aktuelnost problema, simbola i motiva koje je konceptualizovao u svojim razmišljanjima.

Njegoš je svojim djelom i djelovanjem dovoljno ambivalentan da je otvoren svakojakim projekcijama te svaka epoha u njemu nalazi ono što želi – za nekoga je Njegoš ženskar i liberal, za druge svetac i duhovnik, Crnogorac, Jugosloven, Srbin, tipičan ili sasvim atipičan Crnogorac svojega vremena. Na njegove postavke domaći mentalitet mogao je kalemiti najrazličitija dalja tumačenja.

ANALITIKA: Koliko je poznato Njegoš nije ostavio neki dokument sa konkretnim planom akcije?

BATRIĆEVIĆ: Upravo tako.Njegoš za sobom nije ostavio dokument s konkretnim planom akcije, programskim načelima i ideološkim okvirom. On je pjesnik-vladar koji koncepciju politike artikuliše pjesničkim jezikom, u njegovim djelima sve je nadahnuto, ništa zazidano – on politički nazor ispoljava stihovima – često je pod različitim uticajima i nestalan je – često mijenja svoja gledišta, ali njegove osnove su uhvatljive, zadiru u prostor koji bi se objasnio efektom pada kamena u vodu i stvaranjem talasa.

Mjesto đe krš upada u vodu, đe se njegova težina i oblik najviše transformišu u stvari je Crna Gora, čija borba predstavlja izvor daljih kretanja. Od te transformacije najizrazitiji i najintenzivniji talas stvara se u neposrednoj blizini – to bi bila Srbija i srpstvo koji su zahvaljujući Njegošu dobili nacionalnu snagu; onaj treći stepen difuzije đe talas nema ubojitu snagu, ali se i dalje emituje i transformiše površinu, bio bi južnoslovenski prostor.

njegosgl

ANALITIKA: U korišćenju, odnosno zloupotrebi, Njegoša postoji kontinuitet?

BATRIĆEVIĆ: Zapažamo da je svaka vlast u Crnoj Gori od Njegoševe smrti do danas, bilo domaća bilo okupatorska, koristila Njegoša u svom promovisanju. Nekad je ta upotreba bila simboličnog, nekad neposrednog karaktera, ali konstantna. Crna Gora Danila I (1851-1860) i Nikole I Petrovića (1860-1916) koristila ga je u nekolike ravni – njime je potvrđivala crnogorsku nezavisnost i isticala crnogorski ekskluzivitet među Južnim Slovenima; srpska okupatorska vlast uspostavljena rušenjem crnogorske države 1918. rastočila je Njegošev srpski identitet po novostvorenoj zajednici Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i kanonizovala ga kao nacionalnog pjesnika tih naroda – odnosno jugoslovenskoga naroda nakon 1929. godine.

Komunisti nakon 1945. takođe su kanonizovali Njegoša, preokrenuvši ključ tumačenja. Od 1989. godine, kad je srušena komunistička paradigma te krenuo proces raspada Jugoslavije, Njegoš će u „krnjoj“ Jugoslaviji biti personifikacija srpstva Crne Gore i Srbije. Od obnove nezavisnosti crnogorske države 2006. godine Njegoš će biti interpretiran kao stub crnogorske nacionalne kulture i crnogorskoga nacionalnog identiteta. Interesantno je da je svaka od navedenih vlasti nastajala na pepelu prethodne, posebno slavila Njegošev borbeni humanizam predstavljajući njegove stihove kao neku vrstu jerihonskih truba čiji ton ambisava zidine tirjanstva prethodne vlasti.

U toku dva svjetska rata okupatorske vlasti i njihovi eksponenti takođe će naći prostora da u svom saobraćanju s crnogorskim stanovništvom preko Njegoša pronađu kontakt. Njegošev i put Crne Gore kroz posljednjih više od vijek i po reflektuje se i u djelima istaknutih promotera zvanične državne ideologije za svaku pomenutu epohu – gotovo svi oni su napisali pozamašan broj tabaka posvećenih Petru II. Da se zaključiti da je svaka vlast u Crnoj Gori iz bogatog i širokog njegoševskog nasljeđa, u svojim programskim načelima, ali i dnevnopolitičkim manevrima otkidala dio koji joj odgovara, a potom ga umetala u svoj sistem vrijednosti i tako ga plasirala javnosti.

ANALITIKA: Zašto je Njegoš toliko značajan ovome narodu, koliko Crnogorci zapravo razumiju Njegoša?

BATRIĆEVIĆ: Slavista Andrew B. Wachtel zapazio je da većina istočnoevropskih nacija u traganju za svojim identitetom, njegovom konstruisanju zapravo, ima nacionalnu književnost i nacionalnog pjesnika, prateći metod koji je u XIX vijeku uspostavio Herder.

Mađari tako imaju Sándora Petőfia, Poljaci Adama Mickiewicza, Rusi Aleksandra Puškina. Kad su Južni Sloveni u pitanju slična je situacija – Franc Prešern kod Slovenaca, Ivan Mažuranić kod Hrvata, Petar II Petrović kod Crnogoraca, stvarali su književne spomenike koji su pomogli proces samoidentifikacije. Njihova najveća snaga, kako zapaža Wachtel, ležala je u sposobnosti da izraze kolektivni identitet.

Niko u tome kod Crnogoraca nije više uspio od Petra II. Iako lapidarna, Vidmarova rečenica „Njegoš je Crna Gora, i Crna Gora je Njegoš“ najbolje opisuje tu vezu između ovoga pjesnika i njegove domovine. On je produkt crnogorskoga mentaliteta, on transponuje njihov način života i poimanja stihovno. Zato niko kao Crnogorci ne razumije Njegoša.

ANALITIKA: Da li je po Vama Njegoš bio toliko blizak Rusiji, budući da mu je Gete bio najomiljeniji pjesnik-pisac?

BATRIĆEVIĆ: Glasovita studija Michela Aubina (Mišela Obena) „Njegoš i istorija“ poslužiće nam kao osnova za odgovor na ovo pitanje. U Njegoševim pjesmama koje je u svoju zbirku Pjevanija (1833) uvrstio Simo Milutinović slavi se crnogorsko junaštvo s tendencijom osnaživanja jedinstva i borbenosti zemlje – dvije od šest pjesama u svom imenu imaju direktan plemenski predznak - Crmničani i Bjelice, jedna opisuje crnogorsku pobjedu na Martinićima i podvige Bjelopavlića i Pipera, dok Nova pjesna cernogorska o vojni Rusah i Turakah početoj 1828-u godu slavi ruski sukob s Osmanskim Carstvom.

Dakle, jasno je da je mladi Njegoš sabijen u crnogorski vidokrug, okrenut zajednici i narodu kojim upravlja, neopterećen problemima srpstva, već u globalnim crtama okrenut problemima slovenstva. Evidentan je uticaj Petra I na prve Njegoševe pjesme, za kojega Aubin kaže da pravi distiknciju između crnogorske i srpske teritorije: „Često imamo utisak da Petar I jednako gleda na Srbe izvan Crne Gore i na Ruse, kao na braću, kao na Slovene, ali ne kao na sunarodnike. I za jedne i za druge služi se istim stereotipnim kvalifikativom: jednovjerni i jednoplemeni.

On jasno razlikuje srpsku otadžbinu od crnogorske. Jednog Srbina koji je na smetnji on razdražen šalje 'neka ide u Šumadiju da čudesa čini i da s Turcima ratuje'“. Apostrofiranje i glorifikacija ruske uporedo s crnogorskom borbom isticanje je privrženosti Crne Gore Rusiji i otisak njene materijalne vezanosti.

Pozitivne predstave o Rusima s nešto manjim intenzitetom ispoljene su i u nekoliko narednih pjesama, od kojih nam je za uporednu analizu najzanimljivija Glas kamenštaka, koju je Njegoš napisao 1833. pred polazak za Rusiju. No, dvije godine kasnije Njegoš će objaviti spjev Svobodijada, u kojem u potpuno drugačijem ruhu ponavlja pripovijest o bitkama već opjevanim u Glasu kamenštaka. Rusi kako uviđa Aubin nestaju iz njegovih pjesama i umjesto njih se počinju pojavljivati Srbi i motivi iz srpske istorije. Njegoš će nakon početne fascinacije Rusijom sve više iskazivati kriticizam prema njoj. U Gorskome vijencu Rusiju i ne pominje, dok u Lažnome caru Šćepanu Malome Ruse, a posebno Dulgorokova slika u negativnome kontekstu. Najantiruskije Njegoševe stavove nalazimo u zapisima Matije Bana, koje su npr. posebno citirali domaći komunisti u toku Titova razlaza sa Staljinom.

ANALITIKA: Mislite na stav Blaža Jovanovića?

BATRIĆEVIĆ: Radi vaših čitalaca bilo bi zanimljivo prezentovati govor Blaža Jovanovića iz 1951. godine, održan povodom stogodišnjice Njegoševe smrti kada je kriza oko IB-a bila na vrhuncu. Govoreći na proslavi o Njegoševu stavu prema Rusiji, Jovanović taj odnos slika u negativnom kontekstu – navodi da je stav ruske diplomatije uvijek bio utilitaran a pomoć Crnoj Gori uvijek odmjerena i u skladu s ruskim interesima. Za svaki primljeni rubalj iz Rusije, kaže Jovanović, slijedio je veliki prijekor. „Njegoševo raspoloženje zbog svega toga najbolje se vidi, između ostaloga, iz izjave date Matiji Banu, gdje se on žesti na takve Ruske postupke. 'Rusiju volim – kaže Njegoš – ali ne volim da mi se svakom prilikom daje osjećati cijena te pomoći. Ja gospodar Crne Gore pravi sam rob petrogradskih ćudi. To mi je već dodijalo, pa hoću taj jaram da zbacim'“.

Predśedniku crnogorske vlade bilo je veoma stalo da slikovito prikaže Njegoševo razočarenje u Rusiju i iznese pred javnost svaki njegov buntovnički potez prema ruskoj diplomatiji. Citirao je Njegoševe riječi ruskome predstavniku u Beču kojemu je rekao da nije ni ruski, ni turski, ni austrijski, već samostalan i slobodan čovjek. Približavanje Jugoslavije SAD-u u toku raskola sa S­taljinom i primanje vojne i materijalne pomoći sa zapada našlo je refleksije u izlaganju Blaža Jovanovića povodom Njegoša, nešto što je samo četiri godine ranije bilo nezamislivo – isticanje Njegoševe želje da pośeti Ameriku – „Razočaran postupcima Rusije i sit njene 'pomoći', on se, kako je rekao drugom prilikom Matiji Banu, ozbiljno nosi mišlju 'da se preveze preko Atlantika' i da posjeti Ameriku, tada najnapredniju zemlju liberalne demokratije, jer 'slobodnoj Crnoj Gori – kaže on Banu – priliči da samo od slobodne države kao što je Amerika prima pomoć, kad već ne može bez nje biti.'“

Crnogorske prilike iz XIX vijeka te 1951. predstavljane su kao trenutna stvarnost – što se može tumačiti u smislu – kad je veliki Njegoš mogao okrenuti leđa Rusiji, možemo i mi.

Predrag ZEČEVIĆ

Komentari: 76

Dragan

09. 01. 2018 - 00:56

Ne diraj nam Preśednike, tačno ostaće nezapamćeni..To treba znati i učiniti, da budeš beznačajan.
ghfj

09. 01. 2018 - 01:48

Odlican tekst. Ovakvih je sto vise potrebno.
boki

09. 01. 2018 - 10:04

Jes, spektakularan.
Bokiju

09. 01. 2018 - 15:27

Pročitaj pa onda karakteriši kakav je Boki legendo živa!
Djuro Vucinic

09. 01. 2018 - 04:08

Zasluzuje ovaj intervju da se odnese Vladi i Skupstini Crnogorskoj i da se nadje propitivac koji bi sagledao kako je lekcija od strane pojedinaca iz vlasti naucena.Nazalost ,ispostavilo se da je bludnicenje tkzv gradjanskog drustva nad Crnom Gorom ,njena denacionalizacija. Istoricar Batricevic je sve veoma slikovito pojasnio kroz zloupotrebu Njegosa.Aferim
Marko Vucinic

10. 01. 2018 - 11:20

Sve u redu ali Vučiniću brate, moga' si bez ovoga Aferim na kraju, podstičeš naš identitet crnogorski a onda ga na kraju potireš turcizmima, kako turcizmi tako i anglecizmi i sve polako i nesvjesno potkopava zaboravljeni nam jezik crnogorski! Živ mi bio!
brzni

09. 01. 2018 - 07:15

Ljude sa ovakvim znanjem o crnogorskoj istoriji i političkim procesima treba postavljati na jake funkcije, ili im omogućiti šire djelovanje bez obzira iz koje partije dolaze (naravno ne anticrnogorske).
Fisy

09. 01. 2018 - 07:38

Ovo je pokazatelj na kojem je nivou intelektualni i kadrovski potencijal u dijelu CG, tačnije u dijelu ,,elite" koja se mota oko trpeze režima. Žalosno. Srecom, ovo je manjina u CG, većina se nije odrekla suštine i tradicije CG.
Deki

09. 01. 2018 - 08:37

Da je sreće ovo bi trebalo da se nalazi u čitankama za osnovnu školu u CG.
Miroslav

09. 01. 2018 - 08:55

Tvoj "nick" i komentar su pokazatelji tvog nivoa. Lijepiš etikete a argumenata niđe. To je žalosno za tebe jer "većina se nije odrekla suštine i tradicije" Crne Gore. Tvoj odnos prema Crnoj Gori pokazuješ i time što je kratiš na "CG". Ne voliš da napišeš ni puno ime države. Žalosno
MCan

09. 01. 2018 - 07:53

Odlican text,svaka cast gosp.Batricevic.
Svaka čast

09. 01. 2018 - 08:04

Ovo je najbolji tekst koji sam pročitala u posljednje vrijeme. Obavezno štivo za sve ljude koji se nešto pitaju u državi. Svaka čast Zečeviću i Batrićeviću!!!!!
Kad si zadnji put

09. 01. 2018 - 13:29

nešto pročitala, možeš li se sjetit.
Prije tebe

09. 01. 2018 - 14:14

svakako...samo nepismeni pišu "možeš li se sjetit", umjesto sjetiti!
Zanosim

09. 01. 2018 - 15:07

na dalmatinski. Sad bar znamo odkude si - FCJK. Otuda puna usta hvale, kolegijalno.
Daleko si

10. 01. 2018 - 08:24

ti od Dalmacije prelijepe. Mislim da si bliži Ćićevcu ili si najvjerovatnije neka naša posrbica.
kastigulje

09. 01. 2018 - 08:10

Zato je Nikola udao scer koja je rasturila dom Romanbovih nasla i dovela Raspucina sa 30 cm . Sa njom je na dvor usla nesreca vradzbine i razvrat .
Miroslav

09. 01. 2018 - 08:56

Jesu li to one Amfilohijeve vradžine? O čemu ti to? Je li ti to patiš zbog veličine?
prostitucija

09. 01. 2018 - 08:34

jer 'slobodnoj Crnoj Gori – kaže on Banu – priliči da samo od slobodne države kao što je Amerika prima pomoć, kad već ne može bez nje biti.'“ --------------------- Znaci ko vise plati ? Ovom drugom okrecemo ledja .
Pero

09. 01. 2018 - 08:50

Ovdje su vazda molili i kumili okolo pa ko im udijeli, a Njegoš je od onoga što je pristiglo dobro ućario i šetao po svijetu, ka i ovi danas što nas predstavljaju. Ništa se ovđe vjekovima nije promjenilo niti će.
piper dobio kiper

09. 01. 2018 - 11:53

Ta pomoc mu je i dosla glave posto se na tim putovanjima zarazio i mlad umro
Miroslav

09. 01. 2018 - 09:01

Prostitucija da ali si pobrkao državu - to je jedna nama suśedna država. Dokuči sam koja, počinje na "S". Stoga mi nikome ne okrećemo leđa a ova država na "S" stalno to radi. Kod ove države na "S" Rusija nikad ne plaća, dobija sve na izvolte za džabe kao da je Rusija toj državi na "S", ne daj Bože svodnik
Perko

09. 01. 2018 - 08:49

Ustav Crne Gore proklamovao je i prepoznao crnogorski kao službeni jezik. I međunarodna kodifikacija crnogorskog jezika od strane Tehničkog komiteta u Vašingtonu shodno međunarodnim ISO standardima. Brajović nije namjerno povukao crnogorski jezik iz Skupštine, omaklo se. Esad će da vidite, kad se naljuti.
Peaky_blinder

09. 01. 2018 - 09:10

Konačno o Njegošu bez idolopoklonstva. Odlično!
Tanko je to,

09. 01. 2018 - 13:27

šećerna vodica.
Crnogorka

09. 01. 2018 - 10:50

Batricevicu svaka čast,ti si legenda!!!!!
Relja

09. 01. 2018 - 11:59

Svaka čast ovom momku ! ovo su tekstovi bude nadu u neku novu Crnou Goru dje ce se tačno znati ko je stvorio ovu Drzavu ! posrbice moraju znati da je Crna Gora bila i ostala crnogorska !
zelenas

09. 01. 2018 - 12:03

sram vas bilo . poslao sam 2 komentara , sto vam ne odgovara ne objavljujete , sve ovo se salje i institucijama koje su mjerodavne za vas pa cemo vidjeti dokle ce dogurati vas fasizam
Stedim li ja

09. 01. 2018 - 12:35

Kud ce veci fasiti od zeljenasa Sekule Drljevica ?
boki

09. 01. 2018 - 12:46

Isti slučaj, samo objavljuje ove komentare koje njima odgovaraju, kao da ispade da ih ima preko 10 % turbo Crnogoraca. Džaba im sve
Guest_88115

09. 01. 2018 - 12:27

,, KOME ZAKON LEZI U TOPUZI ...... " OMILJENI CITAT 90 tih .KASNIJE CE SE ISPOSTAVITI NAJVECIH ZLOCINACA U BIH .
veliki getsbi

09. 01. 2018 - 12:35

Da je gosp. Batrićević doktorirao u to ne sumnjam, ali sumnjam da je on autor ovog gore napisanog. Mislim da bi najprije moglo biti da je to neko drugi uradio i iza njega se sakrio - što je inače česta praksa na svim portalima. Zašto ovako o ovome? Zato što je ovdje iznešena masa fakata koji su, najblaže rečeno, n e i s t i n i t i ! Da počnem - za početak sažeto, koncizno - kao vojnik na raportu. .....nastaviću....
veliki getsbi

09. 01. 2018 - 12:58

---nastavak 1...1. Njegoš je bio veliki i briljantan um, veliki filozof, pjesnik i mislilac. To je apsolutno nesporno, bez obzira što tu njegovu filozofiju teško mogu shvatiti, prihvatiti i svariti i najbliže naše komšije - Hrvati, Slovenci i drugi. Mi možemo. 2. Kada bi mu se davali plusevi za ovo prvo - bili bi veliki i beskrajni! A kada bi se davali minusi za ovo drugo - i oni bi bili podugački. A baš za ovo drugo nabrojaću nešto - a u stilu "rafalno". Ovako: ....nastaviću----
Deki

09. 01. 2018 - 14:19

...bez obzira što tu njegovu filozofiju teško mogu shvatiti, prihvatiti i svariti i najbliže naše komšije - Hrvati, Slovenci i drugi... nadam se da si pod ovim "drugi" mislio na srbe, jer tek oni ne razumiju ni slova od Gorskog Vijenca. I to ne samo običan srpski narod nego i najveći intelektualci tog naroda u susjednoj državi.
veliki getsbi

09. 01. 2018 - 13:10

...nastavak 3...a/..Izgubio je Lesendro i Vranjinu na Jezeru. b/ Bratimio se sa Ali-pašom Stočevićem . velikim krvnikom srpskog naroda. c/ Pogubio je (uglavnom na podao način) 83 najbolja crnogorca. d/ Na vjeru pogubio hercegovačke begove na Bašinoj vodi kada su oni pozvani došli pod Ostrog na dogovore o suradnji sa njim, a protiv sultana. e/ Na sličan način smakao je i Smail-agu Čengijića. f/ Bio je rasipnik kakvog majka nije rađala i uvijek mu je nedostajalo novaca. g/ u očaju i beznađu zbog besparice prodao je Austriji dva pravoslavna manastira ( uzgred: zar i ovi danas ne čine isto i slično?) h/ ustanovio zlatnu medalju Obilića.....nastaviću--
veliki getsbi

09. 01. 2018 - 13:22

....nastavak 4.... O ovoj medalji nemam sud. Neko može protumačiti ovako - neko onako. I/ Testamentom nije ostavio ništa gladnom crnogorskom narodu, ali jeste rodbini. I to poprilično. Srećom testament u tom dijelu nije realizovan, nije izvršen. j/ Umislio je da je nešto kao crnogorski bog Zevs u najmanju ruku i tražio je da bude sahranjen na vrhu Lovćena, da odatle dreždi nad Crnom Gorom, kao pomenuti bog sa Akropolka nad Atinom. On kao svešteno lice najvišeg ranga - da bude sahranjen na nekanonski, paganski način!!!???? Možda se sjetim još ponečega.
Kliff

09. 01. 2018 - 14:55

Bravo Getsbi. Ideološki nijesmo na istoj talasnoj dužini ali se počesto složimo. Oko medalje, ali one prve kovane - srebrne medalje za hrabrost, da napišem dvije. "U doba kada je medalja osnovana kriterijumi za njeno dodjeljivanje bili su neobično strogi. Po Njegoševom kazivanju, mogao je dobiti samo onaj "koji ofanzivno izvrši protiv Turaka neko junačko djelo." Ni najveći podvizi u odbrani nijesu bili dovoljni da se zasluži "hrabra medalja." Poznato je samo nekoliko slučajeva odlikovanja iz Njegoševog vremena, od kojih se jedan odnosi na stranog državljanina." Znaš li kome je i zašto dao ovu medalju? Dao je braći što su sakriveni iza žbunja ubili Markišu Plamenca. Danas bi rekli "čista sačekuša." Ubistvo je naredio Petar II. Eto, takav je bio.
veliki getsbi

09. 01. 2018 - 15:37

....nastavak 5...Ipak je sasvim tačno ono što autor članka navodi kao izvod iz Njegoševog pisma Matiji Banu. Ja bih mogao to pismo ovdje prenijeti u cjelini - od tačke do tačke, nego mislim da nema svrhe. Ima svrhe sada pokušati razjasniti ono što se desilo u odnosima sa Rusijom. Osnovno je: nije Njegoš okrenuo leđa Rusiji, nego baš obrnuto - Rusija je njemu o k r e n u l a - l e đ a !!!Zašto? Njegoš je to fino i iskreno objasnio Matiji Banu u pomenutom pismu......nastaviću....
veliki getsbi

09. 01. 2018 - 15:56

...nastavak 6.... Dakle, Rusija nije htjela da daje novac i izdržava nikakvu Crnu Goru ( a ono mizerije što je davala teško je uslovljavala). Njegoš je tada u očaju i beznađu prodao dva pravoslavna manastira Austriji. Manastir Podmaine (koji su gradili Nemanjići) prodao je za 17000 forinti. Njegoš je takođe Austriji prodao manastir Stanjeviće (kome je ktitor bio Stevan Lazarević). Zbog ove rabote tj prodaje pravoslavnih svetinja latinima, ruski dvor i vrh pravoslavne crkve u Rusiji p r o k l e o je Njegoša.......nastaviću----
veliki getsbi

09. 01. 2018 - 16:08

...nastavak 7...... Sada svemu ovome kada se doda pizma koju su imali na Petra I, Rusi više nisu htjeli da vide niti su mogli da smislecrnogorske vladike. U CG prestaje era teokratije i počinje civilna uprava.Sada samo da se potsjetimo šta se to desilo sa vladikom Petrom I Vladiku Petra I i njegovog sekretara F. Dolcija 1803 oklevetaše imperatoru Aleksandru I za šurovanje sa francuzima i sa Napoleonom ( "kao narodne zlotvore opasne po ruske interese"). Nečasnu ulogu u ovome su imali grof Marko Ivelić i grbaljski rastriženik Stefan Vukotić. Preporuka carskog kolegija inostranih poslova je bila da se vladika uhapsi, strpa na brod i pošalje u Sibir.
Zelenas

09. 01. 2018 - 13:30

Jes , mi smo velika sila pa nam se molze . A sa Rusijom smo saradjivali kada USA nije ni postojala.U prvom ratu kao saveznici su nas prodali posle Srpske okupacije , to talno su nas zaboravili .Usli smo u rat i kao saveznici dobili rat a izasli bez drzave,U drugom ratu prvi smo se pobunili protiv fasizma i nacizma u evropi , Propocionalno broju stanovnika imali smo u svijetu najvise zrtava , da bi nas ti isti saveznici bombardovali 1944 godine kao niko do tada. !999 je vrhunac Americkog licemjerstva kada nas bombardujku ahvaljujuci Milosevicu koji je radio za Amerikance dokle vis enase gluposti ne trebaju nam ni Rusi ali jos manje Ameri , Pa nije Tito bio budala.
Felix

09. 01. 2018 - 13:49

Šta je ovo sada pa vi ste leđa Rusiji davno okrenuli i to pečatirali sa ulaskom u Nato pakt mimo volje 70 % naroda u Crnoj Gori ! Čemu više ovakvi tekstovi na tu temu !
Njegus

09. 01. 2018 - 14:09

Ti govori u svoje ime i par katunjana, a ne u ime Crne Gore.
Nato

09. 01. 2018 - 14:25

Sve vam je džabe crnogorski politički srbi sa nama su : Amerika,Francuska,Turska,Njemačka,Belgija,Danska,Holandiji,Italija,Grčka,Spanija Kanada,Holandija,Portugal,Češka,Hrvatska,Poljska,Velika Britanija,Bugarska,Albanija,Mađarska....................!
Еј,

09. 01. 2018 - 16:04

заборавио си косово !
Pojam

09. 01. 2018 - 14:37

Hvala Vam G-dine Batrićeviću, pravi odmor za umorne intelekte, koji od poplave svakakvih piskarala, bježe u moždane pećine da bi se bar malo sačuvali. Ima nade za Crnu Goru, samo da ne pokleknete i upadnete u komformizam, koji je, zna se, teška bolest za zdravi i kreativni intelekt. Sve najbolje u daljem radu.
aaaooo

09. 01. 2018 - 15:27

sta je batricevic novo rekao? citira vec sto puta citirano? blazo sto je citirao o njegosu? bezveze
Crna Gora ostade dovijeka!

09. 01. 2018 - 15:30

"No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje, ni za Murate, ni za Bonaparte; svi oni biše pa i preminuše, i mač svoj o Crnogorce đekoji opipaše, pa nestaše a Crna Gora ostade dovijeka i strašnoga suda, u svojoj volji i slobodi..." Iz ove rečenice se vidi koliko je Njegoš bio Srbin, toliko da nikad nije kročio u Srbiju. Njegoš - Simi Milutinoviću
PWS

09. 01. 2018 - 15:44

Idolizacia i cultizacia lika i dela Njegosha je dovela do idealizacie kad nije moguce odvoiti imaginarne od ljudskih realnih dimenzia . Njegoshologia je bolest ljudi skliznulih sa puteva civilizacie u seljobersko filosofiranje a Gorski vijenac je ljaga na licu Njegosha i na licu crnogorskom. Jer toliko divljastva, barbarizma i kanibalizma je u jednoj pjesmici je nezapamceno. Evidentno je da kad se Njegosh otrgao uticaju otaca velikosrpstva tad nastaje njegova humanija i ljudskija faza. I ta.njegova prva velikosrpska faza ne moze koristiti na cadt ni Njegoshu ni Crnogorcima. Ps. O "gradjanskom ratu u Jugoslaviji " drugom prilikom. Izem ti nauku, sto bi rekli braca Srbi svi i svuda
Djordje

09. 01. 2018 - 16:02

Kakvija Doktora, ko li je tebe bio ucitelj i ko je tebe ocjenjiva? Da nisi kod Mila? Ovo je njegov projekat pa me nebi cudilo.
danilo s.

09. 01. 2018 - 16:02

#1 - Dobro je da se o Njegosu raspravlja naucno - bez mitomanskih veljesrpskih ideologija. Mislim da ce se prava diskusija - i to ne samo o Njegosu – vec i o svim Petrovicima, i njihovom odnosu prema Rusiji i Evropi, jos vise pricati kada siroj publici bude dostupna nova knjiga “Crnogorska Teokratija” dr. R. Radonjica (Podgorica 2017). Ova obimna knjiga (523 str.) detaljno i sistematski demistifikuje i dekonstruise mit o Petrovicima. I vraca CG - Crnogorcima. Jer, kako ukazuje autor, nijesu CG-om vladali Petrovici, no Zbor Crnogoraca i Zbor crnogorskih glavara. I ukazuje na ulogu i znacaj guvernadura. Ova knjiga ne ostavlja nikakve sumnje u autenticnost i posebnost crnogorskog naroda i drzave. Da su Crnogorci bili razliciti od Srba i ostalih Turskih podanika po svom drzavno-pravnom statusu, ukazuje i jedan detalj, cinjenica da u Otomanskoj imepriji (i u Srbiji) raja nije smjela nositi oruzje, a Crnogorci se, nijesu od oruzja odvajali ni dok su spavali.
Djordje

09. 01. 2018 - 18:32

Ne laprdaj procitaj miko Gorski Vijenac posebno onaj prefiks Srpski a nauka i ovi danasnji mislioci neidu. Dzaba vam sve Milogorci.
Žorž

09. 01. 2018 - 20:25

Srbogorac, ružno je reći ne laprdaj, nijesi među svoje geake.
Bos

11. 01. 2018 - 21:36

Cuti bravu neslani,bolje je svasta jesti no svasta pricati
danilo s.

09. 01. 2018 - 16:04

# 2 Uostalom, evo sto nasa braca Srbi (citat iz “Serbskih Letopisa” – 1825 god.) pisu o “Cernogorcima” (“Montenegrima”) “Ne samo zbog svoje vrele ljubavi i prema otadzbini i slobodi, i muske hrabrosti; nego i zbog drugih samo sebi svojstvenih obicaja i ponasanja u zivotu, Crnogorci imaju mnogo savrsenija i zaista dostojanstvenija poznanstva, nego sto je to zapisano. Oni (Crnogorci), sami po sebi, cine osoben i uopste od svih drugih naroda u Evropi sasvim drugaciji narod; oni i dan danas svojom neobicnoscu stoje na prvom stepenu estetskog izgleda, imaju razliciti karakter, koji podsjeca na starogrcka vremena. Ali pored ovih vaznih razlicitosti, za nas Srbe je znacajnije da imamo iste obicaje, jedan jezik, jednu Crkvu, i sto mi i pored svega toga nasu rodjenu bracu (Crnogorce) i sad jako malo, uopsteno govoreci, poznajemo, da je nase znanje o njima nikakvo, ili sumnjivo i neizvjesno moglo bi se reci” (Z.Andrijasevic, Citanka iz istorije Crne Gore, knj. IV, Podgorica 2015, str 20).
danilo s.

09. 01. 2018 - 16:05

Sve dok Petrovici (ukljucivsi i Njegosa – koji je, uzgred, bio “fasciniran sa Grasaninom”) nijesu poceli da nas povezuju sa “srpstvom” niko nije nazivao Crnogorce “Srbima”. Vrhunac samonegiranja, odnosno, posrbljivanja CG, dostignut je u doba vladavine knjaza/kralja Nikole. Istorija i geneza tog procesa je vidljiva iz diplomatske prepiske i ugovora sa velikm silama tog doba, pocevsi od Otomanske Imperije, Venecije, Rusije, Austrije, ali i Francuske, UK, itd. prije Njegosa – i poslije njega. Zato, mislim da treba ocekivati zive naucne diskusije ne samo o dinastiji Petrovica, no i o drzavnosti CG u okviru Otomanske imperije. Prava istorija CG tek je pocela da se otkriva. Sinuce istina kada se ociste “augijeve stale” veljesrpskih istorija. Ali i slojevi nasih sopstvenih, politicki i etnicki obojenih, mitova i “drzavnih istorija” o CG i, posebno, o dinastiji Petrovica. Jedan autentican, istorijski, i - istinski - narod zasluzuje da najzad zivi - u istini o sebi.
Dmitar

09. 01. 2018 - 16:31

Crna Gora Crnogorcima (glava glavi) i Brda Brđanima (plećka harambaši), a fukari može i primorje! Kako ste krenuli, neće se dugo putovat u ovom vagonu.
danilo s.

09. 01. 2018 - 17:15

Dmitar - Ne razumijem u cemu je vas problem? Ako ste vi u pravu - eto vam sva CG i Crnogorci. Ali, ako nijeste - a nijeste - zasto se plasite istine? I zasto prijetite? Time samo pokazujete da ni sami ne vjerujete u ono sto pricate?
Crnogorac

09. 01. 2018 - 16:13

Teško može istoričar bit dobar ako mu se svaki tekst vrti oko mržnje prema.srpstvu, slovenstvu, rusiji, amfilohiju...
CG

10. 01. 2018 - 08:27

Pa to što si nabrojao i jeste za mržnju, ili još bolje za prezir!
danilo s.

11. 01. 2018 - 08:18

A ako istoricar mrzi slobodnu i nezavisnu CG, negira Crnogorce, mrzi NATO i EU, itd... - onda je to dobar istoricar?
Adminu

09. 01. 2018 - 16:19

Objevljujete psovačke komentare, a moj od jutros nijeste objavili. Zašto? Zato što se odnosio na autora i njegovo "Njegoševsko" okretanje leđa URA-i i primicanje DPS-u. Kad može Njegoš, može i Boban. Naškijem jezikom: Skinujo je radničku bluzu O/C, metnujo naočare i primaka se gazdi i DPS-u i evo ga na Vakultet i svako malo u "Pobjedu" ili "Portal analitika" (to ti je isto, još kad se dodaju CDM i Dnevne novine).
miloandrov

09. 01. 2018 - 20:36

Poštovani i on je jedan od elite sa istorisko.komunalnog vakulteta(rad.rotković .ćosović,adžić).ZATO ŠTO SMO TOLIKO PISMENI 90%IDE NA LIJEČENJE U BIOGRAD,90% ROBE NAM STIŽE IZ BIOGRADA A NAŠI STIDLJIVI NE VOLE NADZEMLJE VIŠE IM LEŽI PODZEMLJE
Тото

09. 01. 2018 - 17:52

A zasto je onda Njegos trazio od ruskog konzula u Dubrovniku dozvolu od cara da se preseli u Rusiju?
danilo s.

11. 01. 2018 - 08:20

Koliko znam, on je ceznuo da ode za Ameriku. I to posebno od kada su Rusi poceli da ga motaju i ucjenjuju u pogledu para?
Objektivno

09. 01. 2018 - 20:01

Prije XIX vijeka ne postoji nijedan jedini dokument od hiljada dokumenata Austrijskih mletackih ruskih turskih a da u njemu stoji da u Crnoj Gori zive Srbi ! Ne postoji jedan narod, a dvije istorije. Srbi i Crnogorci imaju razlicite istorije. Ne postoji jedan narod a dva potpuno drugacija uredjenja drustva. Crnogorci imaju plemensku organizaciju drustva - kao Skoti klanove. Srbi nemaju plemensku organizaciju drustva - kao Englezi. Skoti i Englezi su dva naroda. Srbi i Crnogorci su dva naroda. Ako jedan dio jednog naroda, ima potpuno drugacije uredjenje drustva od ostatka tog naroda tokom istorije, onda to nije jedan narod. Onda su to, naravno, dva naroda ! Skoti i Englezi su dva naroda. Srbi i Crnogorci su dva naroda. Nikada se niko iz 3 dinastije crnogorske Vojislavljevica Balsica Crnojevica nije potpisao i deklarisao kao Srbin
miloandrov

09. 01. 2018 - 21:18

1517god.potvđuje mletački dužd L loredan testament Đurđa Crnojevića na molbu njegove žene Jelisavete.Đurđev testament(cedula testamentaria)je pisan njegovom vlastitom rukom na Srpskom jeziku(MANU SUE PROPRIA IN LINGU SERVE SKRIPTA).Ako vam je ovo malo obiđite stare grobove i oni su pisani naškim Srpskim jezikom
veliki getsbi

10. 01. 2018 - 13:56

Pazi Milo, Đurađ je umro 1514 god u Anadoliji, u azilu i groba mu se ne zna. Po svoj prilici umro je u islamskoj vjeri. Sve je OK što kažeš, ali kada pomenu Jelisavetu, Đurđevu drugu ženu (od 1490 god.), a rođenu kao Lisbeta Erico (mlečanka), moramo reći da je bila maligno tkivo na dvoru Crnojevića, velika krvosmutnica i uzrok svađe među braćom. Bitno je uticala na Đurđevu hudu sudbinu i učinila je da njihovo potomstvo ni u čemu ne budu crnogorci. da u njima ne ostane traga crnogorskog......nastaviću....
veliki getsbi

10. 01. 2018 - 14:06

...nastavljam...Pazi, ni ostala djeca Ivanove djece više nisu bila crnogorci - loza se izrodila u drugom koljenu. A sigurno je pod ženinim uticajem Đurađ učinio ono što je učinio, pa je uhvaćen i dovučen pred sultana u Stambol To što na tom Divanu nije mu poletjala glava sa ramena imao je da zahvali svome bratu (tj polubratu) Staniši - Skender- begu i očevom šuraku Ahmet-begu Hercegoviću, bliskim carevim saradnicima.
Krsto zrnov

09. 01. 2018 - 22:26

Uživam da čitam kako ovaj Batrićević piše.Svaka vam čast profesore,čovjek od vas ima što i da nauči.
dr. who

11. 01. 2018 - 08:12

Ovaj, mali je odista jedan neoboriv primjer koji govori koliko je Crna Gora propala.
75703

11. 01. 2018 - 10:19

Who says (ko to kaze?) - dr. who? Pozivate se na primjer, a ne navodite u cemu se taj vas "primjer" ogleda? U cemu su mane ovog teksta. Odnosno sto se vama licno ne dopada? Ostaje nam zagonetno puno toga, sem vaseg imena. Na primjer, kako je to, po vama, CG "propala". I zasto?
CiNick

11. 01. 2018 - 21:26

Crna gora ne bi bila što jest kad joj vlastiti glavari ne bi o glavu radili. Tako su uspjeli pod crnogorsko ime ugurat srbskohrvatski jezik radi vlastitoga inferiornoga komoditeta, što podržavaju i ostale intelektualne pokondijerene tikve, a nama ponosnijem nasljednicima svojijeh predaka ostavili su slobodu zbora crnogorskijem jezikom, samo bez šanse da ga upotrijebimo kroz institucije države, Cinizam je što je za međunarodno priznanje zaslužan naš, a ne njin crnogorski jezik, a oni će to opet zloupotrijebit i osigurat da cg wikipedia ne bude pisana "jotovano" već s/h surogatom, a ne bi me čudilo da se i preko cg wiki nastavi veljesrbska propaganda. Nebriga režima za crnogorsko nasljeđe ravna je zločinu, pa i nacionalnoj izdaji. Neko bi trebao odgovarat za to.
danilo s.

12. 01. 2018 - 19:06

CiNick - Plasim se da ste u pravu. Tesko se odreci starih mitova i predrasuda. Projekat wikipedia se mora pazljivo izvesti i odrzavati. Mnogi stranci vjereuju onome sto procitaju jer rijetko ko provjerava cinjenice. Zato je sasvim moguce da se infiltriraju veljsrpski istoricari i ostali "strucnjaci". Ako je u Rjecniku CANU napravljen onakav haos - sto se tek moze ucinjeti na wikipediji? Za to treba formirati strucan tim. Mada bi prethodno morali da rascistimo sto je istina u nasim "crnogorskim" istorijama.
Мирослав Ђукић

15. 01. 2018 - 11:28

Бобан је мој омиљени SF писац из Подгорице! И најкомичнији! Ала он има машту, такво нешто што он смисли и напише не могу да измаштају Кинг, Мартин и Прачет заједно!
CiNick

18. 01. 2018 - 12:32

Tipično veljesrbski: Nedostaju činjenice, pa ajde da pobijemo one koji ih imaju.
Novi komentar