Slučaj Istorijskog muzeja

Bez pisanog traga o nestancima eksponata

Postoje samo usmene informacije o otpisu, poklonu, uništenju zbog poplave ili otuđenju radi ličnih istraživanja predmeta – kazao je upravnik Istorijskog muzeja Branislav Borozan u izjašnjenju Upravi za zaštitu kulturnih dobara.
Objavljeno: 12. 01. 2018 - 18:23 Promjenite veličinu teksta: A A A
Bez pisanog traga o nestancima eksponata

Duh gordog Crnogorca, koji se stoljećima borio sa surovim uslovima krša, goleti i nepristupačnog tla, a istovremeno i za odbranu tog tla od spoljnih sila – najbolje se može osjetiti kroz hronologiju datu u Istorijskom muzeju. Teško bi se moglo odoljeti ovom slatkorječivom opisu na sajtu Turističke organizacije Cetinje, da nema frapantnog podatka da Istorijskom muzeju nedostaje 1.778 eksponata.

Ti predmeti, čiji manjak je konstatovan projektom „Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore“, uglavnom se odnose baš na „odbranu našeg tla od spoljnih sila“, budući da je Muzej NOB-a, krajem osamdesetih inkorporiran u Istorijski muzej, prepoznat kao najranjivija riznica o kojoj decenijama niko nije vodio računa. Štaviše, sve što se događalo sa eksponatima uglavnom su usmenim putem prenosili jedan drugom bivši upravnici. Većina anomalija, kako to u martu 2016. konstatuje upravnik Istorijskog muzeja Branislav Borozan u izjašnjenju Upravi za zaštitu kulturnih dobara, nikada nije zabilježena!  

Nema dokumentacije

Istorijski muzej je zvanično formiran 1989. godine i sastojao se od dva osnovna segmenta - fonda muzeja NOB-a, kojeg je naslijedio i postavke, koja je nastala od pozajmica iz arhiva i ostalih muzeja. Dobro upućen izvor Pobjede u Narodnom muzeju tvrdi da to što se danas vidi u postavci Istorijskog muzeja uglavnom njemu ne pripada.

- Postavka je jedno, a fond drugo. Fondu Istorijskog pripadaju fond NOB-a, kasnijeg Poštanskog muzeja i legata koji su ustupljeni (Veljka Vlahovića i drugih) – ističe izvor Pobjede.

Istorijski muzej, prema tvrdnjama našeg izvora, nikada nije uspostavio pravno-tehničku zaštitu, pa i nema svoju inventarnu knjigu.

- Postoji djelimično inventar za pozajmice, ali to je iz drugih muzeja i kada se radi revizija to se ne uzima u obzir. Pozajmice će se tretirati revizijom muzeja iz kojih potiču. Takođe, ne postoji inventar iz arhivskog odjeljenja za dokumenta, jer nikada nije rađen. Možda postoje samo neki reversi – naglasio je izvor Pobjede.

Podatke o transformaciji i pripajanjima muzeja potvrdio je i Branislav Borozan, u izjašnjenju Upravi za zaštitu kulturnih dobara. Podsjeća da je muzejski materijal iz ovih zbirki nekada pripadao Muzeju NOB-a, koji je nakon rasformiranja krajem 70-ih godina prošlog vijeka inkorporiran u Državni muzej Crne Gore. Od 1989. godine, navodi Borozan, postao je sastavni dio Istorijskog muzeja.

- Kako još uvijek nemamo dokumentaciju koja potvrđuje ove transformacije, informacije koje saopštavamo su na osnovu podataka koje su dostavile starije kolege – naglašava Borozan.

narodni-muzej-cg-2911-2017

Usmeno predanje

Borozan ističe da je projektom revalorizacije 2013. godine obuhvaćena 21 zbirka u okviru Istorijskog muzeja. Sa procesom revalorizacije, kaže, uporedo je tekla i revizija u Istorijskom muzeju, pokrenuta na njegovo insistiranje.

- Revalorizacija i revizija predstavljaju prvi pregled stanja ovih zbirki od njihovog uvođenja u Registar kulturnih dobara 1962. godine. Ovu izjavu iznosimo na osnovu informacija dostavljenih od starijih kolega i raspoložive dokumentacije – ističe Borozan.

Tokom pet decenija između valorizacije i revalorizacije zbirki, prema riječima Borozana, materijal je nekoliko puta seljen. Starije kolege su ga, kaže, informisale da je dio materijala stradao u poplavi 1986. godine, dio je uključen u stalnu postavku Istorijskog muzeja, a dio deponovan u više neadekvatnih i nezaštićenih depoa Muzeja.

- Većina ovih promjena nije dokumentovana ili dokumentacija o njima još nije pronađena. Takođe, dokumentacija iz 1962. godine je davala samo zbirno numeričko stanje zbirki, bez detaljnijih parametara za opis samih predmeta, i nije se uvijek poklapala sa muzejskom dokumentacijom, nastalom početkom 1980-ih godina – dodao je Borozan.

Nakon utvrđivanja stanja, popisa i sortiranja cjelokupnog materijala ovih zbirki zaključeno je, ističe Borozan, da većina anomalija nastalih u proteklih pet decenija nije zabilježena.

- Postoje samo usmene informacije o otpisu, poklonu, uništenju zbog poplave ili otuđenju radi ličnih istraživanja predmeta. Takođe, neke zbirke su odavno transformisane u druge i samo će revizija utvrditi njihov položaj – kazao je Borozan.

Upitna revizija

Borozan je dodao da je nakon izrade elaborata za potrebe projekta revalorizacije, tekućom revizijom utvrđeno postojanje određenog muzejskog fonda koji može da pripada ovim zbirkama.

- Konačno stanje, i svi mogući nedostaci, biće utvrđeni tek nakon revizije cjelokupnog fonda Istorijskog muzeja - istakao je Borozan.

Međutim, revizioni izvještaj, koji pominje Borozan, nikada nije napisan. Na konferenciji za novinare u Narodnom muzeju, 30. novembra 2017. godine, nova uprava informisala je novinare da je revizija stopirana zbog promjene legislative.

- Mi sad radimo reviziju po novim pravilinicma. Idemo mnogo temeljnije, osavremenili smo se i dobili određenu podršku nekog novog kadra – kazao je pomoćnik za stručne poslove Miloš Vukanović, odgovarajući na pitanja Pobjede. 

Dobro upućen izvor Pobjede tvrdi da je reviziju u Istorijskom muzeju nemoguće obaviti, jer ne postoje, po svemu sudeći, valjani uporedni podaci, osim Registra kulturnih dobara iz 1962. godine. O periodu nakon 1962. do danas može se, kaže naš izvor, konstatovati samo trenutno stanje u Muzeju, bez sigurnog i pravno valjanog zaključka o tome šta je u Muzej ušlo, šta je pozajmljeno, ukradeno ili uništeno.

Kontrola Ministarstva

Za loše stanje u Istorijskom muzeju, kao i ostalim jedinicama Narodnog muzeja, znalo je i Ministarstvo kulture. To se vidi iz dokumenta „Kontrola izvršenja naređenih mjera“, u kojem se konstatuje da je Ministarstvo kulture u aprilu 2004. godine naložilo Narodnom muzeju da, pored ostalog, preduzme sljedeće radnje i mjere:

1. Da obezbijedi vršenje poslova stručnog nadzora nad radom muzeja i u tom cilju odredi radnike za vršenje stručnog nadzora.

2. Da otkloni nepravilnosti u dokumentacionoj obradi muzejskog materijala i to:

a) da se sa muzejskim zbirkama Istorijskog muzeja i Njegoševog muzeja zaduže stručna lica (kustosi, viši kustosi i muzejski savjetnici)

b) da se formira knjiga inventara za Istorijski muzej

c) da se objedine uporedne knjige inventara za Umjetnički muzej

d) da se nazivi inventarskih knjiga usaglase sa postojećom organizacijom NMCG

e) da se knjige inventara numerišu po stranicama i ovjere potpisom ovlašćenog lica i pečatom Muzeja.

f) da se u Dokumentaciono-matičnoj službi objedine zapisnici o svim izvršenim revizijama muzejskog materijala u organizacionim jedinicama NMCG.

g) da se u Dokumentaciono-matičnoj službi objedini kompletna dokumentacija o kretanju muzejskog materijala i njegovom izlaganju

h) da se u Dokumentaciono-matičnoj službi obezbijede dosjei sa originalima ili ovjerenim kopijama kupoprodajnih ugovora, reversa, pozajmica, primopredaja, poklona, ustupanja i sl.

i) da se formira posebni dosje za nestale i potpuno uništene muzejske predmete.

Međutim, po okončanju roka za ispravke brojnih nepravilnosti, Narodni muzej nije realizovao ni jednu od naloženih mjera Ministarstva kulture, a niko zbog toga nije snosio odgovornost.

Shodno tome, fondovi Istorijskog muzeja do danas ostaju velika nepoznanica, misterija i klasičan primjer dugogodišnje nestručnosti, aljkavosti i nebrige. Da su toga svjesni i u Narodnom muzeju simbolično pokazuje i zvanična internet prezentacija ustanove na adresi http://www.mnmuseum.org. Naime, kada se otvori rubrika posvećena Istorijskom muzeju, dočeka vas prazan prostor i obavještenje „under construction“ (U pripremi).

Od početka 80-ih do kraja 90-ih kustosi prestali da izrađuju osnovne listove

 

Izuzetno loše stanje u Istorijskom muzeju, ali i u ostalim jedinicama Narodnog muzeja, Branislav Borozan je potvrdio i 1997. godine, kada je obavljao dužnost šefa muzejske dokumentacije i Matične muzejske službe. U dokumentu, u koji je Pobjeda imala uvid, Borozan obavještava tadašnjeg direktora Narodnog muzeja Petra Ćukovića da je „dinamika prispijevanja osnovnih listova proslijeđenih od strane kustosa jenjava, početkom osamdesetih godina, da bi se gotovo potpuno ugasila i dobila sporadičan karakter umjesto da predstavlja osnovni radni proces stručnih radnika u muzejskim jedinicama, u vrijeme kad navedene indicije ukazuju da još uvijek postoji velika količina neobrađenog muzejskog materijala“. To se, kako ističe Borozan, može smatrati samo neagilnošću, neažurnošću stručnih radnika muzejskih jedinica.

- Podsjećam da je orijentacioni rok za obradu muzejskog predmeta: 24 sata za zavođenje u Knjigu ulaska i 30 dana za izradu osnovnog lista za obradu novoprispjelog materijala. Najekstremniji primjer u ovom pogledu predstavlja situacija u Istorijskom muzeju iz kojeg Služba dokumentacije nije dobila niti jedan osnovni list, uprkos svim insistiranjima – naglasio je Borozan.

Ni nakon devedesetih, tvrdi izvor Pobjede, stanje se nije bitnije popravilo.

Vukanović: Predmeti su u sobi do, sa drugom signaturom

Na konferenciji za novinare u Narodnom muzeju, 30. novembra prošle godine, pomoćnik za stručne poslove Miloš Vukanović kazao je da se „većina predmeta koji nijesu pronađeni u Istorijskom muzeju nalaze u sobi do, sa drugom signaturom“.

- Mi smo od 2016. do danas to saznali. Većina predmeta koji nedostaju su fotografije i dokumenta. Mi smo iste te fotografije i dokumenta u roku od godinu dana pronašli. Samo su imali drugu signaturu, koja nije bila dokumentovana, ali smo istraživačkim radom napokon došli do zaključka – kazao je Vukanović.

Dokumentacija koju je Pobjeda dobila od Uprave za zaštitu kulturnih dobara (vidi tabelu, nap. aut.), međutim, pokazuje da nijesu u pitanju samo „fotografije i dokumenta“. 

 

Jovan NIKITOVIĆ (nastavlja se)

 

 

Komentari: 4

Dolina bogova

12. 01. 2018 - 19:37

Što je čudno što nedastaje toliko eksponata? Čitajte Rovinskog, najvećeg prijatelja kojega je CG imala, i sve će vam biti jasno. I on piše o uništavanju dokumenata i spomenika kulture, koji su donošeni u Cetinje ili su iz Cetinja i okoline.
Pero

12. 01. 2018 - 21:35

Dobro je da je ostalo i ovo što ima. Tuga i čemer. Sve nam je ovako
Nikica

12. 01. 2018 - 21:54

Nijesam ja, bez majke, a, da, vjeujem ti čovječe...... E, ovako se kod nas razdužuju ako ti nešto fali u popisu.Šta reći dalje, već sramota. Možda od toga veći dio nađemo u muzejima nama bratske države. A ko je poklanjao, zna se...
Ogledalce

13. 01. 2018 - 13:20

I onda direktori pricaju da im niko nista nije prijavio. Znali i oni ministarstvo samo se prave blesavi. Ako to moze da se proda onda nema toga sto ne moze.
Novi komentar