Pobjeda istražuje

Krađe i pozajmice crna rupa fondova

Ima nekog svevidećeg prsta sudbine u činjenici da su dvije slike Vlaha Bukovca ukradene iz Umjetničkog muzeja 1997. godine. Da je pokojni umjetnik u prilici da danas bira, sigurno bi i on donio odluku da svoju zaostavštinu legalnim putem preseli na neko sigurnije mjesto. 
Objavljeno: 14. 01. 2018 - 15:53 Promjenite veličinu teksta: A A A
Krade i pozajmice crna rupa fondova

Ovako, nakon realizacije projekta „Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore“, kojim je utvrđen manjak od osam predmeta u Umjetničkom muzeju i na hiljade drugih u ostalim muzejskim jedinicama, možemo samo da se sarkastično nadamo da je naša otuđena, oštećena ili uništena baština pronašla boljeg i savjesnijeg vlasnika.

Sudeći po izjašnjenju odgovornih u Umjetničkom muzeju iz marta 2016. godine, glavni uzročnici nestanka predmeta iz Zbirke umjetničkih slika i Zbirke grafika jesu krađe i pozajmice drugim ustanovama, iz kojih radovi nikad nijesu vraćeni. Sa druge strane, Pobjeda saznaje da je jedan od glavnih problema Umjetničkog mazeja i haotična i nesređena dokumentacija, koja je u više navrata, u posljednje tri decenije, onemogućavala da se na zakonski valjan način završi revizija.

Različiti razlozi

Upravnica Umjetničkog muzeja Mirjana Dabović-Pejović u martu 2016. godine piše Upravi za zaštitu kulturnih dobara da su „u pitanju umjetnička djela koja se ne nalaze u fondu iz različitih razloga“. To je, kako ističe, naznačeno i u elaboratima koji su tokom postupka revalorizacije kulturnih dobara dostavljeni Upravi.“ Ona objašnjava da je slika „Cvijeće“ (ulje na platnu) Đorđa Oraovca, koju je Narodnom muzeju poklonilo Izvršno vijeće Crne Gore, nestala još osamdesetih godina 20. vijeka. Od tada je, kaže, nepoznat njen smještaj.

- Posljednje izlaganje bilo je na jubilarnoj izložbi ULUCG u Titogradu, 1986. – ističe Dabović-Pejović.

Dvije slike Vlaha Bukovca – „Predio“ (ulje na platnu) i „Žena sa velom“ (ulje na platnu) – ukradene su 1997. godine. O ovom događaju, naglašava Dabović-Pejović, sačinjen je izvještaj upućen Vladi Republike Crne Gore 4. marta 1997. Izvještaj je potpisao tadašnji direktor Narodnog muzeja Petar Cuković, koji je tokom svih ovih godina izjavljivao da su Bukovčeve slike završile u Hrvatskoj.

Slika „Tezej“ nepoznatog autora (ulje na platnu), prema riječima Dabović-Pejović, dodijeljena je Muzeju rješenjem Predsjedništva Vlade od 1. aprila 1951. godine.

- Po sudskoj presudi vraćena je vlasniku Zuberu iz Kotora – dodaje Dabović-Pejović.

Slika „Predio iz Dubrovnika“ (ulje na kartonu) Vuka Radovića, koju je Muzej otkupio od autora 1955. godine, privremeno je ustupljena za izlaganje bolnici Danilo I na Cetinju 1986. godine, reversom broj 01-673.

- Prilikom nedavnog preuzimanja umjetničkih radova koji su bili ustupljeni Bolnici Danilo I, dopisom od 28. oktobra 2015. godine, obavješteni ste da je utvrđeno da nije poznato gdje se rad nalazi pa samim tim nije bilo moguće ni preuzeti ga – istakla je Dabović-Pejović.

Izjašnjavajući se povodom nestanka i tri rada iz Zbirke grafika, Dabović-Pejović ističe da dvije grafike nijesu identifikovane, dok je treća zapravo crtež, pod nazivom „Predio“ (kreda na papiru), autora Vuka Radovića.

Poput i prethodne Radovićeve slike, ovaj rad je ustupljen za privremeno izlaganje bolnici Danilo I na Cetinju 1986. godine. Utvrđeno je, takođe, da nije poznato gdje se rad nalazi, pa ga uprava Muzeja, prema riječima Dabović-Pejović, nije mogla ni preuzeti.

Zanimljivo je da je izjašnjenje Upravi poslala i bivša direktorica Umjetničkog muzeja i jedna od članica stručnog tima za revalorizaciju, Ljiljana Zeković. U nešto opširnijem izvještaju, Zeković takođe konstatuje činjeince koje je iznijela Dabović-Pejović, ali navodi sudbinu i još dvije slike Mila Milunovića - „Izgradnja nasipa na Morači“ i „Skadarsko jezero“, iako one nijesu prepoznate kao nedostajuće tokom projekta revalorizacije. „Izgradnja nasipa“, ističe Zeković, nije vraćena sa izložbe u Zagrebu 1956. godine, a „Skadarsko jezero“ je preuzeo Savjet prosvjete NRCG 1958. godine.

- Tako ove slike nijesu mogle ući u Registar kao kulturno dobro „Zbirka umjetničkih slika“ – konstatuje Zeković.

Ona je dodala da Rješenjem o uvođenju u Registar kulturnih dobara iz 1962. godine „Zbirka umjetničkih slika“ obuhvata 327 muzejskih predmeta, dok u

današnjem obimu sadrži 122 predmeta.

Povratak djela

Na konferenciji za novinare u Narodnom muzeju, 30. decembra 2017. godine, Dabović-Pejović se pohvalila kako je, nakon stupanja na dužnost rukovodioca Umjetničkog muzeja u martu 2015, inicirala povratak djela koja su decenijama bila ustupljena pojedinim institucijama u Crnoj Gori.

- Tokom 2015. i 2016. godine u Muzej je vraćeno 28 djela, dok se 50 i dalje nalazi u Rezidenciji predsjednika u Plavom dvorcu – kazala je Dabović-Pejović.

narodni-muzej

Ona je tada novinare obavijestila da je u februaru 2016. godine u Umjetničkom muzeju započeta revizija fonda – prva cjelovita revizija od njegovog osnivanja. Revizija se, kako je istakla 30. novembra, upravo privodi kraju.

- Taj dio posla je praktično okončan a finalni izvještaj revizije će biti zaokružen u sljedećih par mjeseci, kada se izuzetno obiman revizioni materijal obradi. U muzeološkom smislu, ovo je najznačajniji posao koji je u Umjetničkom muzeju obavljen od njegovog osnivanja. Njegovi rezultati će omogućiti da se jasno sagleda stanje fonda, analiziraju anomalije i predlože mjere za dalje postupanje po svim osnovama, na osnovu apsolutno validnih podataka, bez spekulacija i poluinformacija – istakla je Dabović-Pejović.

Međutim, Pobjeda je imala uvid u dokumenta koji pokazuju da je prvo Rješenje o početku revizije fonda Umjetničkog muzeja, u posljednjih desetak godina, napisano i zavedeno u dokumentaciji još 2013. Dvije godine kasnije, donešen je samo aneks prvog Rješenja, zbog personalnih promjena u sastavu komisije. Laičkim rječnikom rečeno, u Umjetničkom muzeju broje, popisuju i pregledaju eksponate već punih pet godina?!

Prividna sređenost

Da nešto ne štima u dokumentaciji Umjetničkog muzeja, koja je uslov svih uslova za valjanu reviziju, bilo je jasno upravi i tokom devedestih godina, pogotovo nakon krađe slika Vlaha Bukovca. U izvještaju tadašnjem direktoru Petru Ćukoviću, šef muzejske dokumentacije i Matične muzejske službe Branislav Borozan 1997. godine ističe da je „odluka da se započne sa revizijom Umjetničkog muzeja donešena na osnovu prividne činjenice da je stanje sređenosti muzejskog materijala (u smislu dokumentacijske obrade) na najvišem nivou upravo u ovoj muzejskoj jedinici.“

- Tačnije, broj muzejskih predmeta evidentiranih u postojećim starim inventarskim knjigama poklapao se sa brojem obrađenih jedinica u novoj (takođe naslijeđenoj) inventarskoj knjizi. Volja i namjera su bile usmjerene tako da se stručnim radnicima ostalih muzejskih jedinica da dovoljno vremena da završe proces obrade njima pripadajućeg muzejskog materijala po novoj metodologiji, dok se obavi revizija Umjetničkog muzeja, čime bi se stvorili uslovi za reviziju sljedeće muzejske jedinice – ističe Borozan.

On napominje da je reviziju, kao dio stalne djelatnosti, sprovodila Služba dokumentacije. Ističe da je komisija naišla na „izvjestan broj muzejskih predmeta čiji se identitet nije mogao potvrditi ni u jednoj od postojećih inventarskih knjiga (na osnovu nijednog podatka), odnosno u dokumentima koji su pohranjeni u Službi dokumentacije.“

- Pored ovoga, pojavio se izvjestan broj umjetničkih predmeta na koje je bio unešen neki inventarski broj, ali koji se takođe nije mogao identifikovati u postojećim inventarskim knjigama. To je indiciralo na postojanje još neke relevantne dokumentacije koja u datom trenutku nije bila u našem posjedu. U datoj situaciji zaključeno je da Služba dokumentacije nema na osnovu čega da sprovede reviziju fondova Umjetničkog muzeja na svrsishodan način – naglasio je Branislav Borozan.

Sve ovo upućuje da je dokumentacija Umjetničkog muzeja i danas nepotpuna, neobjedinjena i nesređena, što navodi na zaključak da je reviziju nemoguće obaviti na valjan način, već samo konstatovati trenutno stanje u fondovima Muzeja. Tačnije, ne može se utvrditi ona razlika koja je nastala na osnovu ulaska ili iznošenja predmeta, o čemu ne postoje nikakvi pisani tragovi. Samim tim, revizija samo parcijalno (ne potpuno) može da konstatuje neko stanje. To je više puta javno izjavljivao i muzejski tehničar Aleksandar Berkuljan, koji je Tužilaštvu na Cetinju u novembru prošle godine predao krivičnu prijavu zbog nestanka više od 2.900 predmeta i brojnih neregularnosti u Narodnom muzeju. Jovan NIKITOVIĆ (nastavlja se)

Haos u inventarnim knjigama

U izvještaju nekadašnjem direktoru Narodnog muzeja Petru Ćukoviću, šef muzejske dokumentacije i Matične muzejske službe Branislav Borozan 1997. godine ističe da odgovorni u svim muzejskim jedinicama često nijesu bili voljni da njegovoj službi predaju „kod sebe zadržane stare knjige“. Na to su bili prinuđeni, kako ističe, tek na insistiranje Republičke komisije. U odnosu na tadašnju započetu reviziju Umjetničkog muzeja, Borozan direktora obavještava da je „višekratno ispostavljen zahtjev rukovodećim ličnostima u kući da se nađe modus i pribavi pravno valjana dokumentacija Umjetničkog muzeja.“

- Zaključeno je da Umjetnički muzej kompletira dokumentaciju, na osnovu nje obradi neidentifikovan materijal, proslijedi informacije Službi dokumentacije, nakon čega bi se nastavio revizioni postupak – naglašava Borozan.

Uprkos tim zahtjevima, bitan pomak u prikupljanju relevantne dokumentacije nije obavljen, pa Služba dokumentacije, prema riječima Borozana, nije u stanju da sprovede redovan revizioni postupak.

Nepravilnosti u dokumentaciji Umjetničkog muzeja konstatovala je 1997. godine i komisija za reviziju Umjetničkog muzeja. U izvještaju se navode brojne anomalije inventarnih knjiga, u vidu prepravljanih brojeva ili nedostajućih opisa i drugih parametara.

Takvo stanje trajalo je i godinama kasnije, što je i konstatovalo Ministarstvo kulture koje je 2004. godine, nakon kontrole Narodnog muzeja, između ostalog naredilo „da da se objedine uporedne knjige inventara za Umjetnički muzej“.

Komentari: 0

Novi komentar