Bivši ministar pomorstva i saobraćaja

Mićunović: Bolje da se Podgorica i Zagreb dogovore oko Prevlake

Razgraničenje između Crne Gore i Hrvatske treba riješiti tako što bi se od  mjesta gdje na more izlazi državna granična linija na Prevlaci povukla linija u pravcu otvorenog mora. Oko kopnene državne granice na Prevlaci ne treba da ima nikakvog spora jer je ona avnojevska, a one nijesu mijenjane. Tako bi jedan mali dio mora pripao Hrvatskoj, čime bi ona, siguran sam, bila zadovoljna. Cio ulaz u Bokokotorski zaliv ostao bi Crnoj Gori, a ostrvo Lastavica - Mamula po propisima UN o pravu mora, inače, nikako ne mogu pripasti Hrvatskoj - saopštio je Pobjedi svoj stav mr Vojislav Mićunović, bivši ministar pomorstva i saobraćaja Crne Gore i autor knjige „Primjena propisa Konvencije Ujedinjenih nacija o pravu mora na razgraničenje suverenosti mora i razvoj pomorstva Crne Gore“.
Objavljeno: 12. 02. 2018 - 07:45 Promjenite veličinu teksta: A A A

On kaže da bi to za obje države bio bolji predlog od primjene člana 15. Konvencije UN o pravu mora, koji bi u slučaju da se dvije države ne dogovore vjerovatno primijenio Međunarodni sud za pravo mora. - Po članu 15. nijedna od država nije nadležna da proširi svoju graničnu liniju izvan polazne linije koja se povlači tačno sredinom na ulazu između poluostrva Luštica i Prevlake, a državna granica na kopnu na Prevlaci nije baš na ulazu nego unutra. I taj dio se dijeli na polovinu što ne odgovara ni Crnoj Gori ni Hrvatskoj - kaže Mićunović.

Podsjetimo da je između Crne Gore i Hrvatske na snazi privremeni sporazum iz 2002, koji do sada nijedna zemlja nije kršila.

 - Crna Gora se ne plaši primjene propisa UN o pravu mora, ali je iz više razloga bolje da se dvije države dogovore i ne idu na međunarodni sud ili arbitražu. Za rješavanje međudržavnih sporova na moru nadležan je Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu. Za rješavanje međudržavnih sporova na kopnu Međunarodni sud pravde u Hagu. Ako se zemlje ne mogu dogovoriti, onda je bolje da se ide na Međunarodni sud za pravo mora nego na arbitražu. Zato što u Međunarodnom arbitražnom sudu može biti sudija državljanin države u sporu, a u Međunarodnom sudu za pravo mora ne može - kaže Mićunović i podsjeća da Hrvatska ima stručnjaka za međunarodno pomorstvo i akademika, a Crna Gora, nažalost, nema nikoga.

PRAGMATIČNI RAZLOZI Privremeni sporazum o Prevlaci je potpisan iz pragmatičnih razloga – jer je od koristi i jednoj i drugoj državi, ali on ne smije negativno da utiče na definitivno razgraničenje. - Ako je privremeni sporazum dobar za obje države, one mogu da se dogovore da bude definitivan za razgraničenje teritorijalnog mora između poluostrva Luštice i Prevlake. Ako u razumnom roku ne mogu da se dogovore, obje države imaju pravo da pokrenu postupak kod međunarodnih sudova. Ali bi za obje države bilo mnogo bolje da se dogovore o razgraničenju zbog velikih sudskih troškova zato što se radi o ogromnom prostoru. I ne samo zbog toga. Ako se dvije države ne dogovore, onda će vjerovatno Međunarodni sud za pravo mora primijeniti član 15. Konvencije UN o pravu mora, odnosno povlačenju srednje linije o kojoj sam govorio, što ne odgovara ni Crnoj Gori ni Hrvatskoj – smatra bivši ministar.

Za razgraničenje suverenosti mora Crne Gore ne samo sa Hrvatskom, nego i Italijom i Albanijom, sa kojima nemamo spora nego samo formalno nije završeno, predlažem, kaže Mićunović, primjenu propisa Konvencije UN o pravu mora. To znači da se saglasno razgraničimo. - Potrebno je da se formira međudržavna ekspertska komisija koja će, na osnovu propisa Konvencije UN, da utvrdi pravo mora, pojedine djelove mora, unutrašnje morske vode, teritorijalno more, spoljni pojas mora, epikontinentalni pojas u moru i privredne zone mora Crne Gore. Saglasno razgraničenju suverenosti mora za privredni razvoj i državu znači puno. To znači utvrđivanje, saglasno unutrašnjim morskim vodama, i teritorijalnog mora od 12 morskih milja. Ta spoljna linija na kraju 12 morskih milja, sa stanovišta suverenosti je identična državnoj granici na kopnu. U članu 2. Konvencije o pravu mora stoji da se suverenost pomorske države Crne Gore proteže preko njenog kontinentalnog dijela, unutrašnjih morskih voda, teritorijalnog mora, vazdušnog prostora iznad mora, na morsko dno i podzemlje mora. To znači oko 22 kilometra širine sa stanovišta suverenosti identična kontinentalnom dijelu Crne Gore - objašnjava Mićunović.

SPOLJNA LINIJA Nekadašnja SFRJ je, podsjeća on, razgraničila i odredila spoljnu liniju epikontinentalnog pojasa sa Italijom i odredila granicu tog pojasa u moru na 70 morskih milja i donijela je Zakon o epikontinentalnom pojasu 1972. - Crna Gora treba da se pozove na taj zakon i sa Italijom razgovara i ratifikuje taj zakon. Kad ga ratifikuje, Crna Gora stiče pravo da osnuje isključivu privrednu zonu mora u epikontinentalnom pojasu širine 70 morskih milja - od obale u pravcu otvorenog mora oko 130 kilometara i da ga privredno iskorišćava. To je ogromni prostor od privrednog značaja za Crnu Goru. To mi, nažalost, nemamo razgraničeno sa Italijom. Zakon o moru Crne Gore iz 2007. nije donijet saglasno i on kao takav nije pravno validan. Bitno je da Crna Gora razgovara sa Italijom i veoma lako će da ga ratifikuje - kaže Mićunović i dodaje da su svi ovi djelovi izvan poluostrva Luštica i Prevlake i nema nikakvog međudržavnog konflikta interesa. Ne samo sa Italijom nego i Albanijom nemamo problem, ističe Mićunović, zato što u Konvenciji UN o pravu mora postoji razgraničenost sa državama sa kojima je obala Crne Gore suprotna ili se dodiruje. On podsjeća na član 16. Konvencije UN o pravu mora da Crna Gora pomorsku kartu o suverenom razgraničenju sa Hrvatskom, Italijom i Albanijom, dostavlja na čuvanje generalnom sekretaru UN. - Tada, između ostalog, ne može doći do spora je li neki strani brod uplovio u teritorijalno more ili unutrašnje morske vode jer se to može vidjeti na karti UN - objašnjava Mićunović.

Komentari: 0

Novi komentar