Ljubavna priča poznate pjesnikinje

Desanka Maksimović ljubavlju sa ruskim kadetom napisala pravu bajku

Pamtimo svi ono -"Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da"..... Mnogi kažu da je najljepše stihove o ljubavi napisala baš ona - Desanka Maksimović, koju pamtimo kao uglađenu i elegantnu gospođu, kose upletene u punđu, sa šeširom na glavi i osmijehom tajanstvenim poput onog kog je naslikao Da Vinči dovijeka misterioznoj Mona Lizi. Potomkinja srpskog kneza i vojskovođe Jovana Simića Bobovca i plemkinja srpske poezije, Desanka Maksimović pisala je, rekli bi, baš onako kako je i osjećala. Svim svojim srcem davala se pjesmama koje su bile njena djeca. Stihovima nas je učila da se nadamo i da volimo, onako hrabro i bajkovito kako je ona voljela jednog Sergeja.

Objavljeno: 12. 02. 2018 - 08:20 Promjenite veličinu teksta: A A A
Desanka Maksimovic ljubavlju sa ruskim kadetom napisala pravu bajku

Slavna pjesnikinja se prvi put poljubila sa 35 godina

 Pamtimo svi ono - "Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka da volim i želim oka tvoja dva. Jer sreća je lepa samo dok se čeka, dok od sebe samo nagoveštaj da"... Tako je i Desanka čekala svoju sreću i to, rekli bismo po današnjim standardima, predugo.

Priča se da je valjevska gimnazijalka bila zaljubljena u Dragoljuba Obradovića. Međutim, velika Desanka Maksimović očigledno nije priznavala te dječije, školske simpatije. U intervjuima je govorila da je Rus sa kojim je provela cijeli život bio njena prva ljubav.

Poslije slavne valjevske gimnazije i studija književnosti i istorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu, Desanka Maksimović dobija stipendiju francuske vlade i odlazi u Pariz 1923. godine. Bila je profesorka u Prvoj ženskoj gimnaziji, a prvu ljubav - i svog supruga upoznala je kao već poznata pesnikinja.

U jednom intervjuu govorila je o tome kako je upoznala čovjeka sa kojim je provela život.

- Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pjesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Vjerovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav i prvi muškarac s kojim sam se poljubila. Bila sam već zrela djevojka. Kasnije smo se zbližili - pričala je slavna pjesnikinja.

Oboje su dugo čekali na sreću

Varnice koje su prštale između dvoje pjesnika bile su očigledne, ali iako je Sergej Slastikov htio da odvede Desanku pred oltar - ona nije tako lako pristala na njegovu bračnu ponudu. Morao je da čeka da ona ispuni sve svoje dužnosti i obećanja.

Pošto je bila najstarija u roditeljskoj kući Desanka je smatrala da prije udaje mora da izvede na put "djecu" - mlađu braću i sestre. Objasnila je zaljubljenom Rusu zavjet koji je sama sebi dala i slovenske duše su se razumjele.

- Strpljivo je čekao dan kada smo se napokon venčali i zasnovali svoj dom - opisuje Maksimović.

Ljubav zbog koje je ruski kadet ostavio sve

Slastikov je bio ruski emigrant, mladi kadet koga su tokom Prvog svetskog rata zarobili Turci. Dugo mu je trebalo da dopre do Beograda, a onda se 1933. godine oženio Desankom, koju je čekao i strpljivo volio.

Poslije venčanja je završio glumačku školu i ubrzo dobio ponudu da glumi u pozorištu u Skoplju, ali je istom brzinom to i odbio - zbog Desankine službe u Beogradu.

- Zaposlio se u izdavačkoj kući „Prosveta" kao prevodilac ruskog jezika. Za svog života preveo je četrnaest knjiga - govorila je pjesnikinja.

I Sergej je bio poetska duša, dječije pjesme koje je pisao potpisivao je kao "Kalužanin" - u slavu svoje rodne Kaluge, šumovite oblasti blizu Moskve.

"S nježnošću gledah stopa ti trag, trag po snijegu bijelom; i znadoh da ćeš biti mi drag, drag u životu cijelom"

Mnogi su bili iznenađeni Desankinom odlukom da se uda za sirotog ruskog emigranta, govoreći joj da je mogla bolje. Mnogi su je tražili, mnogi su joj se nadali, ali ona ih je dvijema rečenicama zauvijek odbila od sebe, dajući na znanje da je Kalužanin čudo kojem se nadala i ljubav o kojoj je dugo pisala.

- Ja sam se udala za čoveka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan. U njemu sam našla ono što sam željela - odgovarala je Desanka.

Sergej Slastikov Kalužanin preminuo je 1976. godine - skoro dvije decenije prije Desanke koja je dovijeka ostala vjerna njihovoj ljubavi.

Sahranjeni su jedno pored drugog, u njenoj voljenoj Brankovini. U gustoj šumadijskoj šumi položeno je dvoje večno zaljubljenih, a na njihovom grobu nalazi se maketa ruske crkve, kao svojevrstan simbol bajke koju su za života svojom ljubavlju ispisali.

Komentari: 0

Novi komentar