Akademik Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske

Različite kulture ne mogu imati isti standardni jezik

Akademik HAZU Stjepan Damjanović, nedavno je povodom 175 godina Matice hrvatske održao predavanje u Kotoru. Tom prilikom komentarisao je brojne slavističke i crnogorske teme. U razgovoru za Pobjedu, koji je rađen u toku njegove posjete Crnoj Gori, Damjanović govori o starim crnogorskim knjigama koje tretira kao dragulj u riznici evropske kulture i aktuelnim nedoumicama u vezi sa standardizacijom južnoslovenskih jezika.
Objavljeno: 25. 02. 2018 - 12:35 Promjenite veličinu teksta: A A A

POBJEDA: O crnogorskim inkunabulama pisali ste veoma pouzdano još početkom devedesetih. Približite nam njihovu osobenost i mjesto u slovenskoj kulturnoj baštini.

DAMJANOVIĆ: Izum tiska velik je trenutak u čovjekovoj povijesti. Marljivi pisari i prepisivači priskrbili su nam dragocjenih tekstova, ali oni su najčešće pisali/prepisivali samo jedan primjerak. Samo u velikim manastirima/samostanima ponekad se odjednom prepisivalo po nekoliko primjeraka iste knjige. A pojavom tiska isti se naslov pojavio u tristo, pa malo kasnije u puno više primjeraka. Možemo, dakle, reći da pojava tiska znači velik korak u demokratizaciji kulture. Prve knjige na europskom prostoru, to su one koje su se pojavile do 1499, dakle do kraja 15. stoljeća, zovemo inkunabulama. Među slavenskim narodima inkunabule imaju četiri: Česi koji su u slavenskom svijetu daleko najbogatiji inkunabulama - imaju ih šezdesetak i sve su latinične; Hrvati koji imaju devet inkunabula, šest glagoljičnih i tri latinične, Ukrajinci i Crnogorci koji imaju po pet inkunabula - i kod jednih i kod drugih sve su ćirilične.

POBJEDA: U čemu je važnost i posebnost crnogorskih inkunabula?

DAMJANOVIĆ: Prvo bih samo upozorio da se ne jako dugo nakon oblikovanja Gutenbergove galaksije u maloljudnoj Crnoj Gori javila potreba za tiskanom knjigom i da se našlo ljudi koji su pothvat tiskanja bili u stanju organizirati, koji su bili dalekovidni i koji su raspolagali materijalnim sredstvima za taj skupi posao. Svi naraštaji crnogorskoga naroda, jučer, danas i sjutra imali su i imat će razloga za veliki po nos jer crnogorske inkunabule su domet koji nadilazi etničke granice i sjaje kao osobita vrijednost europske kulture.

No, crnogorske inkunabule imaju veliku važnost i za istraživanje slavenskih inkunabula. Inkunabule obično imaju kolofon, tj. tekst u kome se nalaze podaci o tiskari, autoru, nakladniku, izdavaču, o datumu i mjestu tiska. Ti kolofoni mogu biti siromašniji i bogatiji. U crnogorskim inkunabulama, Oktoihu – prvoglasniku i u Psaltiru navodi se ime jeromonaha Makarija „ot Črnije Gori“ kao rukovoditelja tiskanja.

 Kaže se na jednom mjestu da je tiskara imala osam ljudi i to je dragocjen podatak ne samo za povijest crnogorskih inkunabula, nego iz njega znamo koliko su po prilici imale ljudi manje tiskare i na drugim prostorima u prvih pola stoljeća tiskarstva, npr. Fiolova u Krakovu, gdje su tiskane ukrajinske inkunabule, ili npr. u Senju gdje su tiskane neke hrvatskoglagoljske inkunabule.

Dalje, knjige iz Crnojevića pečatnje odlikuju se velikim brojem inicijala koji ne samo grade ljepotu tih knjiga, nego pružaju dragocjene podatke kulturološke naravi, o čemu su pisali brojni znanstvenici, npr. Rajko Vujičić, Mihajlo Pavlović, Radoslav Rotković i drugi koji su pokazali što se sve može iščitati iz inicijala, kliširanih naslova poglavlja, zastavica itd.

Spomenut ću još jednu osobitost crnogorskih prvotisaka: u njima, kao i u drugim slavenskim imamo godine onako kao ih mi danas računamo, ali u crnogorskima usporedo imamo i bizantsko računanje vremena, tj. ono koje polazi od pretpostavke da je od stvaranja svijeta do Kristova rođenja prošlo 5508 godina pa od godine koja je u bizantskom sustavu moramo odbiti 5508 da bismo dobili godinu koja nama nešto znači. Tako npr. u Osmoglasniku - prvoglasniku piše da je otisnut 7002. godine pa kad odbijemo 5508, dobijemo 1494. Tako je u kolofonu, ali u predgovoru piše 7001. godina što je izazvalo puno rasprava zašto ta razlika.

POBJEDA: Vi niste standardolog, ali pratili ste rasprave (a povremeno i pisali ) o tome. Postoji li jedinstveni „srpskohrvatski“ jezik ili postoje četiri standarda izrasla na štokavštini. Kako gledate danas na to pitanje?

DAMJANOVIĆ: Prvo bih htio reći ovo: Kada bi svi jezikoslovci svijeta i svi hrvatski jezikoslovci mislili da postoji „zajednički jezik“, hrvatski bi narod opet imao pravo da svoj jezik zove svojim imenom i da mu u svojoj državi odre­đuje mjesto.

To naravno vrijedi za svaki drugi narod. Svi znamo da to pitanje ima svoje političko i jezikoslovno lice. Mislim da je u ovom slučaju jednostavnije razgovarati o političkoj strani problema jer držim da nema valjane zamjene za stav da svaki narod mora sam imenovati svoj jezik, da mu nitko izvana ne smije propisivati kakav će u društvu biti položaj toga jezika, tko će se i kako brinuti za njegov izgled, tko će određ­ivati njegovu normu.

Jezikoslovci ne bi pristali na to da su austrijski i njemački dva jezika, ali Austrija ima u Bruxellesu svoj ured za prevo­đenje jer hoće imati tekstove u svojoj terminologiji, a ne u njemačkoj.

Bio sam lektor u Grazu i mladi mi je Austrijanac rekao: „Samo jezikoslovci misle da su austrijski i njemački jezik jedan jezik, drugi nitko“.

Jezikoslovno gledano, situacija je zamršenija. Za jedne riječ je o jednom standardnom jeziku („srpskohrvatskom“) koji ima svoje nacionalne inačice, za druge riječ je o četiri standardna jezika koji su oruđ­e četiriju narodnih zajednica, četiriju zasebnih kultura.

Između ta dva postoji i niz drukčijih mišljenja. Htio bih prvo upozoriti da se ni najpouzdaniji i najbolji svjetski leksikoni i enciklopedije ne slažu u broju jezika kojim se ljudi danas na svijetu služe.  To je ne samo zato, ali i zato što jezikoslovlje nema općeprihvaćene kriterije za diobu jezika.

I stoga je važno i potrebno da nas drukčije mišljenje ne uzrujava, pogotovo ne smijemo drukcije mišljenje nastojati onemogućiti politikantskim diskvalifikacijama.

Za nekoga je jezik samo skup fonema, morfema i drugih jezičnih jedinica te njihov međusobni odnos.

Drugi veliku važnost pridaju stavu da različite kulture ne mogu imati isti standardni jezik jer kultura ostavlja jake i prepoznatljive tragove u standardnom jeziku.

Naravno, ne slažemo se ni u tome kolike su razlike dovoljne da govorimo o različitim jezicima. Uvijek se puno toga može nabrojati i nabrojeno - nekom nije, a nekom jest dovoljno.

Jezikoslovci moraju voditi računa o statusu razlike jer one jezikoslovno gledano nisu sve jednako važne. Vrlo se često pozivamo na činjenicu da se razumijemo, ali zaboravljamo da ono što razumijemo ne držimo uvijek svojim.

POBJEDA: Naravno. Razumijemo i kava i kafa i kahva, ali sve ne osjećamo kao svoje...

DAMJANOVIĆ: Lijep primjer. Ne znam koliko govornika hrvatskoga jezika razumije izraz hemijsko jedinjenje, ali i kad razumije, želi da dobiva tekst u kome piše kemijski spoj.

Jezik ne služi samo za sporazumijevanje nego i za identifikaciju.

Mislim da jako griješe oni koji tvrde da su bosanski, crnogorski, hrvatski, srpski, četiri naziva za jedan jezik.

Mnogo puta ste u nekoj ulici vidjeli pet istih nebodera: kažete li da je to jedan neboder? Imaju li isti kućni broj? Kažemo da ih je pet jer su na različitom mjestu i u njima žive različiti ljudi, znači samo su na površan pogled isti.

I standardni jezici izrasli na štokavštini služe različitim kulturama i narodima. I ništa ne smeta da imaju razlicita imena.

POBJEDA: Jeste li sarađivali s crnogorskim filolozima u vrijeme SFRJ? Pratite li danas montenegrističke sadržaje?

DAMJANOVIĆ: Još u studentskim danima na zagrebačkom Filozofskom fakultetu upoznao sam se s Miloradom Nikčevićem, osječkim sveučilišnim profesorom, čije je ime postalo simbol za crnogorsko – hrvatsku kulturnu suradnju: nebrojeno smo puta razmjenjivali mišljenje o mnogim i različitim pitanjima, sve do danas.

Njegov brat kojega nazivate utemeljiteljem montenegristike, Vojislav Nikčević često je dolazio u Hrvatsku.

U Zagrebu je vodio duge razgovore sa Stjepanom Babićem, Daliborom Brozovićem, Josipom Silićem i drugim hrvatskim jezikoslovcima koji su se bavili hrvatskim jezičnim standardom.

I sa mnom je vodio nekoliko dugih razgovora, ali ne o standardnim jezicima, nego o povijesnojezičnim pitanjima, posebice o staroslavenskom i njegovim redakcijama i recenzijama.

Bio je neobično uporan i izdržljiv, naši su razgovori znali biti vrlo temperamentni, znali smo se prijateljski dugo prepirati. Recenzirali smo jedan drugom tekstove pišući i one službene i one prijateljske recenzije. Bio sam vrlo tužan kad sam čuo da je umro.

Pamtim iz povremenih susreta i Danila Radojevića i Radoslava Rotkovića. Sada dobivam časopis Lingua Montenegrina i čitam koliko mi snage dopuštaju.

 

Štamparija Crnojevića dragulj je u riznici evropske kulture

POBJEDA: I ubuduće će crnogorski i drugi naučnici imati puno posla u otkrivanju tajni što ih čuva nastanak i funkcionisanje inkunabula...

DAMJANOVIĆ: To je car posla koji zovemo znanošću, koji zovemo filologijom. Vrlo autoritativni crnogorski znanstvenik profesor Dragoje Živković objasnio je zašto te slavne knjige nisu imale veći utjecaj na svoju sredinu i šire, ali je u svojoj Istoriji Crnogorskoga naroda napisao: Uz svu bremenitost, koju je sa sobom nosilo vrijeme, štamparija Crnojevića, kako svojom pojavom tako i svojim izdanjima, svojevrsni je epohalni međaš u kulturnom razvoju Crne Gore, slovenskoga svijeta uopšte, pa i dragulj u riznici evropske kulture.

 

Novica VUJOVIĆ

Komentari: 17

Ranja

25. 02. 2018 - 09:54

A evo coce nijesmo Srbi, neka vam vise ovih strucnjaka i experata , ubijedili ste nas...
Boka

25. 02. 2018 - 17:40

A sto ocekivati od loseg Hrvata?! Samo da se ne vezuje nesto za srpski. U svakom slucaju sve sto vrijedi u nasoj Crnoj Gori napisano je cirilicom i srpskim jeziko, Proglasavati dijalekat jezikoim je glupiranje i sprdnja. Pa zamislite sto treba raditi sa govorom ljudi iz Vlasotinca?! Kompleksi strasni kod Hrvata od Srba. Toliko je primjera u svijetu gdje jednim jezikom govore nekoliko drzava i desetine naroda. Cuvajmo nase, to ce i nas sacuvati.
Milo

26. 02. 2018 - 00:12

Pa onda ne postoji Srpski jezik nego Crnogorski. Inkonabule to dokazuju. Nama odgovara, ukinite Srpski jezik
dzoni

26. 02. 2018 - 05:09

ne budi toliko glup da uporedjujes crnu goru i vlasotince . crnogorci nisu pricali neki drugi jezik pa dosli srbi i naucili ih srpski da bi danas oni svoj jezik kojim pricaju zvali srpskim . toliko si bolestan da ovog covjeka odje koji je dao odlican intervju samo zato sto je hrvat i svoj jezik zove onako kako se vazda zvao nazivas losim hrvatom . cirilica nije srpsko pismo pa da je sve napisano na cirilicu opet srpsko . cirilicu su srbi prihvatili kao sto su prihvatili mnogo toga tudjega vise turcizama u jezik imate nego sami turci pa niste turci .
miloandrov

26. 02. 2018 - 08:06

Poštovana gospodo što mijenjate ime ,jezik pismo što ste ko pjevac na odžaku ,što se okrećete kako vjetar duva,za nepismene i nedovoljno obrazovane a dovoljno glupe i bezobrazne ,,1617. год. потврђује млетачки дужд JI. Лоредав тестамент Ђурђа Цреојевића на молбу његове жене Јелисавете. У тој се потврди каже, да je Ђурђев тестамеши (ceđula testamentaria) „пнсан његовом властитом руком на српском јвзику“ („manu sua propria in lingua serva scripta“);
miloandrov

26. 02. 2018 - 09:08

Izvinjavam se prenošenjem teksta sa originala došlo je do greške u godini-stoji 1917 a treba 1517..još jednom primite izvinjenje
Goca

25. 02. 2018 - 16:59

A kako to različite kulture u Americi,kojih je veliki broj,imaju isti standardni jezik.Ili ipak različite kulture,Austrije,Njemačke i Švajcarske-isti standardni jezik. Da ne pričam o različitim kulturama Rusije.Ili kulture Španije i Južne Amerike i isti jezik.Kako to ovak quasi stručnjak objašnjava.
danilo s.

25. 02. 2018 - 18:42

Goco, U doba kada su Amerikanci, Australci, Kanadjani, itd. "usvojili" standradni jezik bile su mahom engleske kolonije naselejene Britancima i zato je usvojen Engleski jezik. Uticaj kulture je prisutan i to se ogleda u razlikama izmedju npr.. Engleskog i Americko-Engleskog jezika. Crnogorski jezik je autentican i postojao prije srpsko-hrvatskog, Medjutim, zahvaljujuci 150 indoktrinacije i implementacije i nama je nametnut srpsko-hrvatski - koji se, kasnije, volesebno pretvorio u samo "srpski". Cinjenica je d aje Njegod pisao na crnogorskom jeziku (i na crkveno slavenskom pismu) koji vecina gradjana Srbije ne razumije (otuda i Rjecnik u Beogrdau uz Njegoseva djela). Sve u svenu otrcani argumenti. .
Janko

25. 02. 2018 - 21:19

Kako lupaš moj Danile.....!
Milo

26. 02. 2018 - 00:14

A ti igraš dok Danilo "lupa" moj Janko. Igraš jer nemaš pojma što je napisano
Cetinje

26. 02. 2018 - 07:26

Ne razumiju Njegosev jezik ni Cetinjani.
miloandrov

26. 02. 2018 - 11:00

Riječnik je štampan uz svako izdanje Njegoševih dijela -obod cetinje -prosveta beograd-zajedničko izdanje.....crni Danilo...neobavješteni a zli
Lingua

25. 02. 2018 - 17:34

Čitao sam mu intervju.Kakva konfuzija i skup katastrofalnih grešaka.Ako bi išli njegovom logikom onda se njegov hrvatski jezik nikada ne bi mogao standardizovati jer su ogromne jezičke razlike između Dalmatinaca,Istrana,Zagoraca, Sremaca...Po ovom mozgu oni ne mogu govoriti istim jezikom. Ajme,gospe.....
Srdjan

26. 02. 2018 - 09:40

https://www.youtube.com/watch?v=XaIbXPUjL9M
ЬФклщ

26. 02. 2018 - 10:21

Kažu u Srbiji kad te pozovu da si svat, nemoj srat nego se veseli svadba je. Pa ja tek sada vidim da sam poliglota i molim da se od sada tako i tretira.
Alija

26. 02. 2018 - 10:56

Evo botovi SPC stupaju na duznost
Strahinja

26. 02. 2018 - 16:31

Čovek kaže da su jezik u Bačkoj i u Baranji dva različita, jezik u Bijelom Polju i Prijepolju dva različita jezika, jezik u Trebinju i jezik u Mostaru i jezik u Nikšiću ,opet, tri različita, a onaj u Baranji i onaj u Zagorju - isti, ili onaj u Bačkoj i onaj u Babušnici - opet isti. U dva sata mlaćenja uspeo je da kaže samo jednu tačnu stvar, a to je da svako može svoj jezik da zove kako hoće. Pa ga i svi od Argentine do Meksika zovu kako hoće, bez obzira na vekove samostalnosti, i oni u Kanadi, SAD, Australiji, Novom Zelandu... IliŠvajcarskoj...
Novi komentar