Ilija Pejović, novinar i gitarista benda Neon

Baš čudnog svijeta ima

Ove sedmice za čitaoce Objektiva najbolje i najgore naslove iz svijeta filma, televizije i muzike izdvaja Ilija Pejović, novinar i gitarista benda Neon.
Objavljeno: 07. 04. 2018 - 08:15 Promjenite veličinu teksta: A A A
Bas cudnog svijeta ima

ZGRABI

FILM

Pripadam generaciji koja je estetski osjećaj formirala u vrijeme pažljivo selektovanih medijskih sadržaja. Dok sam bio dječak televizija nam je nudila paletu najboljih svjetskih ostvarenja. Čarli Čaplin i Baster Kiton ili Stanlio i Olio? Ni dan-danas ne mogu da se opredijelim.

Upliv zvuka i boje u film, nije mogao biti istaknut na bolji način nego kroz legendarne mjuzikle „Pjevanje na kiši“, „Čarobnjak iz Oza“, „Sav taj džez“... Hičkokovi filmovi i Kopolin „Kum“ gledali su se nekoliko puta. Znatno kasnije shvatio sam da su moji omiljeni filmovi iz djetinjstva zapravo klasici.

Upravo je Hičkok rekao: „Film je život iz kog su izostavljeni svi dosadni detalji“. Biram što gledam vođen tim principom. U startu tvrdoglavo odbijam naslove koji su oličenje demonstracije moći novih tehnologija, iako cijenim njihov doprinos filmu. Izrazito poštujem dobre glumce, koji najobičnije teme izdižu na nivo remek-djela. Narativ smatram veoma važnim, iako znam da će me prezreti svaki ljubitelj eksperimentalne forme.

Savjetujem svakome da gleda filmove na velikom platnu. Osim redovnog repertoara Sinepleksa valja pratiti i specijalne projekcije koje organizuju KIC „Budo Tomović“, Crnogorska kinoteka i druge kulturne institucije. Upravo zahvaljujući Kinoteci nedavno sam gledao sjajni Grlićev film „Ustav Republike Hrvatske“ u Crnogorskom narodnom pozorištu.

02-ustav

TV

Uvijek se negativno iznenadim kada osjetim gotovo poslovičnu odbojnost prema televiziji. Ako hoćeš da zvučiš dovoljno kul, izjaviš da ne gledaš TV. Ili si ekstremno kul, pa kažeš da uopšte nemaš televizor. Možda zapravo ne umiješ da biraš sadržaje. Ili se stidiš da priznaš što gledaš.

Čak ni internet nije uspio da nadmaši moć koju imaju dobro producirane TV ideje. Smatram da TV BBC predstavlja model savremene, „utegnute“, stručne, vaspitane i pametne medijske kuće.

Proizvodnja kvalitetnog programa veoma je skupa i teško isplativa za naše prilike. Ipak, to nas ne abolira od manjka kreativnosti i zdrave logike. Sada je laka dostupnost TV kanala iz regiona i svijeta učinila vidljivijom našu medijsku površnost. Gledaoci lagano zaobilaze lokalne kanale u koje su odavno izgubili povjerenje.

Iskreno se nadam da ćemo uskoro na nekoj od crnogorskih televizija gledati emisije kao što su„Tri boje zvuka“ (RTS) i „A strana“(HRT).

MUZIKA

Od malena sam sklon različitim oblicima rok muzike (opet ta Britanija). Imao sam sreću zbog toga što sam odrastao u zlatno doba MTV-ja. Početkom devedesetih slušao sam bendove Guns 'n' Roses, Metallica i Nirvana, stare bluzere poput Čaka Berija, Madija Votersa, Bi Bi Kinga i druge, nešto mlađe Led Zeppelin, Pink Floyd, Queen, Deep Purple, Whitesnake i sve ostale u međuprostoru. Nikako ne treba zanemariti eks-Ju velikane poput Ekatarine Velike, Partibrejkersa, Smaka, Haustora, Oktobra 1864, da ne nabrajam...

Iako sam i dan-danas veoma naklonjen herojima iz muzičke prošlosti, ništa manje ne uživam u novim izdanjima bendova kao što su Muse, Arctic Monkeys, Kings of Leon, Kasabian, Franz Ferdinand, Florence & The Machine...

ZAOBIĐI

FILM

Čovjek se često zapita da li je moguće da su neki filmovi uopšte snimljeni, a opet iza njih stoji neka produkcija, školovani režiser, scenarista... Ko sam onda ja da bilo što komentarišem. Pozvao bih se na Balaševićeve stihove: „Ko takve stvari snima, baš čudnog sveta ima...“

TV

Regionalni rijaliti šou programi i pjevačka takmičenja u kojima učestvuju djeca pokazuju gdje se nalazimo kao društvo. Pritom, nemam ništa protiv ovog TV formata. Način na koji se tretira kod nas i krajnosti kojima pribjegavaju učesnici ne bi li se nametnuli, tjeraju me da se zabrinem. Istinski.

MUZIKA

Neki ljudi smišljaju plitke, lako pamtljive tekstualne i melodijske teme zasnovane na najnižim porivima. Vrlo često se kriju iza fraze „ja privatno slušam kvalitetnu muziku, ali ovo narod traži“, čime direktno i bestidno vrijeđaju publiku na čiji se račun enormno bogate. Zvuči li poznato? Liči na politiku. Zapravo, ima značajne veze sa politikom, ali to nije predmet ove priče.

 

FOTO: Marko Ilić / Saša Huzjak / ustavrhfilm.com

Komentari: 0

Novi komentar