Lingvistička studija ,,Smrt jezika“ Dejvida Kristala

Narod bez jezika je narod bez srca

Studija „Smrt jezika“ jednog od najpoznatijih britanskih i svjetskih lingvista Dejvida Kristala otkriva dramatične podatke o ugroženosti i nestajanju velikog broja jezika u procesima globalizacije i novim uslovima komuniciranja.
Objavljeno: 23. 04. 2018 - 08:30 Promjenite veličinu teksta: A A A

Veliki broj jezika svijeta nalazi se u kritičnom stanju i prijeti im potpuni nestanak. S obzirom da su jezici izraz identiteta naroda Kristal o ugroženosti jezika govori primarno sa stanovišta identiteta, što je posebno apostrofirao i na predavanju u Podgorici prije nekoliko godina koje je na ovu temu organizovao Institut za crnogorski jezik i književnost, uz podršku Ministarstva nauke. 

Izraz „smrt jezika“ (language death) zvuči dramatično i neopozivo, kao i svaki drugi u kom se ova neugodna riječ javlja, kaže Dejvid Kristal u uvodnom dijelu svoje istoimene studije, predočavajući na samom početku ovog teorijskog istraživanja sav značaj i ozbiljnost alarmantnih rezultata o ugroženosti i nestajanju pojedinih jezika kroz istoriju, s posebnim akcentom na savremene aspekte ugroženosti.

Dejvid Kristal je naučnik, pisac, urednik i dugogodišnji profesor lingvistike na Univerzitetu u Redingu, te počasni profesor lingvistike na Univerzitetu u Bangoru . Č lan je Britanske akademije. Nesumnjivo je jedan od najpoznatijih svjetskih lingvista i jedan od najvećih autoriteta u oblasti jezika. Do danas je napisao i priredio više od 120 knjiga, među kojima i renomirane enciklopedije u izdanju Univerziteta u Kembridžu: Enciklopedija jezika i Enciklopedija engleskog jezika, te naslovi kao što su Enciklopedijski rječnik moderne lingvistike, Smrt jezika, Engleski kao svjetski jezik, Budućnost jezika itd., kao i više stotina naučnih i stručnih radova iz oblasti lingvistike, semantike, fonetike, fonologije, stilistike, leksikografije i internet lingvistike. Danas je jedan od vodećih aktivista međunarodne Fondacije za ugrožene jezike. Studija Smrt jezika prof. Kristala objavljena je u Cambridge University Press, a za poznatu biblioteku „XX vek“, čiji je osnivač i urednik Ivan Čolović sa engleskog je prevela Aleksandra Bajazetov- Vučen.

U studiji Smrt jezika D. Kristal načelno ispituje samu definiciju „smrti jezika“, zatim kretanje svih registrovanih i postojećih jezika svijeta, razmjere problema same ugroženosti i nestajanja jezika u svim značajnim i dominantnim segmentima, uticaje faktora okruženja u izazivanju ili sprečavanju ugroženosti i nestajanja, zatim pitanja jezika kao izraza identiteta naroda i bogatstva različitosti i na kraju centralno pitanje zašto jezici umiru. I na kraju interesovanje same zajednice čiji jezik je ugrožen i šta se može učiniti na očuvanju i zaštiti ugroženih jezika i ugroženih kultura s posebnim naglaskom na ulogu lingvistike, ekspertskih timova i međunarodnih fondacija i foruma.

REALNOST

U prvom poglavlju „Šta je smrt jezika“ Dejvid Kristal smrt jezika definiše kao identifikaciju sa umiranjem samog čovjeka. Jer, ako ste izgubili jezik, izgubili ste sebe, jer jezik je čovjek koji živi jezikom, to je „mrlja krvi“, kako kaže Nikita Stanesku, koja govori. Ako čovjek, ili narod izgube svoj jezik, oni su otkinuti od prošlosti, oni su se stopili s tišinom i vječnim zaboravom. U jeziku, kako kaže Emerson obitava duh nekog naroda . Duh naroda izvodimo iz jezika, to je mozaik u kojem je stoljećima svaki pojedinac nekog naroda ugradio svoj kamen. Jedan od najvećih modrnističkih pjesnika XX stoljeća, Ezra Paund smatrao je da srž ljudske mudrosti nije sadržana u jednom jedinom jeziku, niti jedan jedini jezik može da izrazi sve vidove i sve nijanse ljudskog znanja.

Jezik umire, kaže Kristal, kad njime više nema ko da govori, pojava smrti jezika je naša realnost, i dok pravi arhiv ostaje i kad arhivar umre, arhiv nezabilježenog, ili nesnimljenog jezika nestaje onog trena kad umre poslednji govornik, i to nestaje zauvijek. Kad nestane jezik koji nikad ni na koji način nije dokumentovan, to je kao da nikad nije ni postojao.

Profesor Kristal u svojoj studiji navodi najčešće citirane stavove u koje spadaju istraživanja britanskog lingviste Majkla Krausa, koji na osnovu statističkih istraživanja zaključuje da je „uvjerljiva procjena da će, s obzirom na današnje trendove, u XXI vijeku izumrijeti, ili se naći na „ivici smrti“ 90 odsto jezika čovječanstva. To znači da je od ukupnog broja jezika na planeti samo oko 600 jezika „na sigurnom“. Iako su među pojedinim stručnjacima različite procjene ozbiljnosti ovakve situacije iz britanske Fondacije za ugrožene jezike objavljene su dvije sljedeće procjene:

1.) Većina jezika svijeta nalazi se u kritičnom stanju i ne prijeti im samo opadanje, već i potpuno gašenje.

2.) Više od polovine svih jezika svijeta nalazi se na samrti, odnosno ne prenosi se uspješno sljedećoj generaciji.

ČINJENICE

Kao srednju procjenu D. Kristal navodi u svojim istraživanjima gubitak od 50 odsto ukupnog broja jezika tokom sljedećih sto godina. Pedeset posto, dakle, to su tri hiljade jezika. Sto godina to je 1.200 mjeseci, a to znači, zaključuje Kristal, da će otprilike na svake dvije nedjelje umrijeti po jedan jezik, i to nije mnogo daleko od istine. Na ovakve procjene reagovao je UNESKO, novembra 1993. godine usvajanjem „Projekta za ugrožene jezike“ i „Crvene knjige ugroženih jezika“. Dvije godine kasnije na Univerzitetu u Tokiju osnovan je Međunarodni dokumentacioni centar za ugrožene jezike, a iste godine u SAD-u ustanovljen je Fond za ugrožene jezike sa programskom izjavom:Tačno je da su jezici odumirali tokom čitave naše istorije, ali nikad u ovakvim razmjerama. Kao ljudi kojima je jezik struka moramo da se suočimo s neumitnom činjenicom da veliki dio onoga što mi proučavamo danas budućim generacijama uopšte neće biti dostupno.

UZROCI

Mnogobrojni su uzroci i uticaji koji vode ka ugroženosti i nestajanju jezika, ali se oni prema analizama Kristala odvijaju prvenstveno preko faktora koji ljude ugrožavaju fizički i faktora koji utiču na kulturu. U prvom slučaju do ugroženosti, ili izumiranja jezika dolazilo je iz jednostavnih razloga slabljenja, ili izumiranja pojedinih govornih grupacija usljed ekonomskih razloga, ratova, slučaja genocida i sl. A u drugoj grupi faktora prof. Kristal nalazi vrlo složene sociolingvističke razloge vezane za izumiranje pojedinih jezika kao što su kulturna asimilacija, prelaženje iz jednog jezika u drugi. Sami govorniciindigenih jezika u svojim jezicima vide znak zaostalosti, zatim zbog „folklorizacije jezika“, tj. gubljenja diskurzivne matrice i stilskog registra, zatim, govornici jednog jezika često su pokušavali i uspijevali da Salome govornike nekog drugog jezika, kao u mnogim slučajevima istorije kolonijalizma, što je predstavljalo ubistvo jezika ili „lingvicid“.

Dešava se da društveno politički razlozi potisnu čisto lingvističke argumente, pa se onda, navodi Kristal, srijećemo s nastankom jezičkih sistema čiji govornici mogu da razumiju jedni druge, ali ti sistemi ipak važe kao različiti jezici .U tom smislu Kristal navodi primjer statusa koji imaju švedski, danski i norveški; oni se, svi, naravno, računaju kao zasebni jezici, iako pripadnici ovih zajednica mogu da razumiju jedni druige u znatnoj mjeri. Kristal navodi i primjer nekadašnjeg srpskohrvatskog što je “naziv koji se svojevremeno koristio za nekoliko varijeteta na teritoriji bivše Jugoslavije, ali je poslije ratova u SFRJ i nastankom nezavisnih država ovaj naziv zamijenjen imenima hrvatski, crnogorski, bosanski i srpski.

(opširnije u Pobjedi)

Komentari: 14

Filolog

23. 04. 2018 - 11:10

Opštepoznato je da i red riječi utiče na značenje iskaza, da li je Dejvid Kristal upotrijebio ovaj neuki i smiješni niz jezika nastalih iz tzv. srpskohrvatskog: "hrvatski, crnogorski, bosanski i srpski?" Naravno da nije, pogotovo što su se ti srpski jezici koji su se politički odcijepili od jednog srpskoga jezika to učinili na jednom od principa koje Kristal smatra uzročnikom za (od)umiranje jezika: "zbog „folklorizacije jezika“, tj. gubljenja diskurzivne matrice i stilskog registra." Ali, ako volite, igrajte se jezika zajedno sa amaterom Čirgićem.
MNE

23. 04. 2018 - 12:56

Kompleksi su čudo, a najizraženiji su kod posrbica. Šta reći, a ne nasmijati se na lupetanja nekoga ko misli da je filolog. Da je vječno nezavisno Kosovo!
gospod bog

23. 04. 2018 - 21:36

Da živi nadolazeća Ruska vojna sila da ti izliječi komplekse
MNE

24. 04. 2018 - 07:46

Kakva ste vi sprdnja od naroda. Što nam vi ne izliječite komplekse? Nemate one rabote? Uvijek ste bježali i uvijek ste tražili nekoga da gine umjesto vas. Jer nemate one rabote. Ako budete čekali na "nadolazeću rusku silu" (smijeh), bojim se da ćete se načekati. A odbraniće vas taman kao što su vas odbranili na Kosovu.
Toto

24. 04. 2018 - 11:31

Да, ми смо познати по томе да не гинемо... а извини, колико је Црногорацах погинуло на Ловћену 1916? Нула?
MNE

24. 04. 2018 - 14:49

Tačno tako. Vi ste poznati po tome da bježite! A što se nas, Crnogoraca, tiče dovoljno će biti samo da ti pomenem GRAHOVAC i MOJKOVAC!
gospod bog

24. 04. 2018 - 19:13

Dok je Nikolica slao telegrame Austriji nudeći predaju naš Janko Vukotić je sa trupama zauzeo položaje na Mojkovcu...izgleda da ga nije mnogo slušao
istinita priča

24. 04. 2018 - 19:16

Kako to da je kod onih koji su po tebi bježali u prvoj vojni jedina slobodna teritorija bila u Toplici a u drugom jedina slobodna teritorija u Užicu.Čudna neka bježanija a kod nas junaka ni pedalj slobodne teritorije
zapamtiću mu

24. 04. 2018 - 19:46

E vala si mu lijepo reka a ono da živi ...to i to zapamtiću mu dam ti riječ...lijepo su naši stari govorili ko neće brata za brata dočekaće tuđina za gosopodara
Stanislav,,,

23. 04. 2018 - 11:21

Britanci politički nameću svoj jezik za globalni i glavni su krivci za umiranje jezika..plašim se da će za50god biti sramota govoriti svojim jezikom i da će mnogo prije i na engl.
Filolog

23. 04. 2018 - 12:37

Dragi prijatelju, niste u pravu, jezik se ne gubi što ti neko nešto nameće nego zato što prihvataš to to drugo. Jezik je, ipak, postao odavno predmetom nauke, pa se i treba držati naučno opravdanog mišljenja, u našem slučaju je ta istina takva da novi srpski jezici ne mogu da funkcionišu kao ponornice - sad ih nema, sad ih ima. Jezik je trajanje, to su Hrvati dobro shvatili, jer su imali kvalitetne lingviste (koji su uverljivo znali neistinu da prikažu kao istinu), kada su preoteli jedno parče srpskoga (štokavskog) jezika, oni su ga stalno proširivali i nanovo ograđivali. Ali to su mogli da učine samo onoliko koliko su Srbi prihvatali, a oni to često jesu prihvatali iz različitih razloga. Onoliko koliko Srbi nisu prihvatili, nisu mogli čak ni Hrvati spremni na otimačinu da uzmu.
za filologa-filozofa

23. 04. 2018 - 15:13

kako svi tako i vi srbijanci znate da to nije srpski jezik nego crnogorsko-hercegovački jezik koji je vuk čopavi pokrao i odnio ga u srbiju i nazvao ga srpskim. u srbiju živi bućkuriš od dvadesetak naroda koji se svi zajedno nazivaju srbijancima-lažovima.
mali veliki jezik

23. 04. 2018 - 14:54

Sjajne opservacije i istraživanja velikog svetskog lingviste Kristala i svaka ćast "Pobjedi" za temu i aktuelizaciju ove studije u kontekstu balkanskih jezika nastalih disolucijom nekadašnjeg "srpskohrvatskog". A braća crnogorci bi mogli iz ovoga da izvuku pouku o ugroženosti svog jezika i identiteta, jer koliko se može videti iz ovog teksta, ugroženost jezika se pre svega odnosi da tzv. male kulture i male jezike....
Oktoih

23. 04. 2018 - 15:34

Odličan terkst i upozoravajuća analiza u svakom pogledu. Naravno da je bitan redosljed jezika. Samo što bi u tom redosljedu “crnogorski” trebalo da je na prvom mjestu, jer je u crnogorskoj Crnojevića štampariji “Makarije ot Črnoj Gori” 1494. godine štampao prvu knjigu kod Južnih slovena “Oktoih”- prvoglasnik. A u to vrijeme Srbi kao poluvjekovni robovi ubrzano su učili turski. A, kasnije, dok je Njegoš pisao “Gorski vijenac” i “Luču Mikrokozma” na crnogorskom jeziku, u Srbiji je, kako u jednom spisu izvještava Vuk Karadžić, u vrijeme “Hatišerifa” prvi učitelj bio “pastir Čole”, koji je čuvao krmad u Rakovici, Bilo bi tužno da u XXI vijeku Crnogorci dozvole da budu asimilovani od jednog takvog entiteta.
Novi komentar