Bebè Na Volè, album „Hate is A Wonderful Thing“: Sveti gral sa Bendkempa

Glas Adama Semijalca vuče na Kornela i Vedera, a balada „Shaped Me“ šarmira kao Mark Nopfler u najintimnijem izdanju... ali zagrebački grandžer ostaje potpuno svoj, spreman da iznenadi novim rifom i neočekivanim skretanjem

Objavljeno: 12. 05. 2018 - 07:41 Promjenite veličinu teksta: A A A

Arheolozi priče o otkriću života često vežu za puku slučajnost i najneuglednije blato u zapećku istorije. Fudbalski skauti zaklinju se u prve ugovore na salveti prčvare od restorana, potpisane polupismenim križanjem oca nekog ljevonogog musavka... No, potraga za muzičkim Eldoradom sa prostora bivše Jugoslavije djeluje kao još opskurnija rabota.
Junak ove priče je zagrebački grandž bluzer Adam Semijalac, čuvar muzičkog svetog grala - sakrivenog, a savršeno lako dostupnog u onlajn prostoru sajta Bendkemp. 

Razuzdana rabota
Album „Hate is A Wonderful Thing“ koji Adam potpisuje pseudonimom Bebè Na Volè, naizgled je neugledan, ali tako plemenit i delikatan pehar sa kojeg valja kušati živu vodu... A zatim uroniti i dugo plivati ka izvoru kuda teče bistra, razuzdana inspiracija virtuoza čiji je život muzika! 
,,Hate is A Wonderful Thing“ dolazi četiri godine nakon debitantskog albuma „Time of Great Depression“ koji će tek sada, nakon izvjesnog uspjeha novog, biti prepoznat na pravi način. 
Adam je poznat zagrebačkoj sceni kao bluzer koji svira sam na improvizovanim „podijumima“ nekoliko kafea, a snima po principu „sam svoj majstor“ sa rudimentalnom opremom iza navučene zavjese sopstvenog doma. Taj šmek uzaludne rabote, zaluđenika koji bez ikakvih očekivanja uspjeha svira i stvara jedino za svoj gušt, daje poseban sjaj ploči ,,Hate is A Wonderful Thing“.

02-omot-ploce

Nepredvidljiva gitara
Da je riječ o nečemu posebnom, bićete svjesni već nakon deset sekundi uvodne pjesme „Never Get Over“. Već poslije dva minuta shvatićete koji je podtekst udarne poruke da je „mržnja divna stvar“, da bi vas Adam vrlo brzo poveo neočekivanim, ali nikad pretjerano udaljenim rukavcima bluza i grandža.
Ono što je bitno, a postaje očigledno već u uvodnom dijelu albuma („Dogs and horses“ i „Shaped Me“) jeste to da je ovaj spoj žanrova posve osobena i lična fascinacija autora. Adamov glas možda vuče na Krisa Kornela i Edija Vedera, a balade kao što su „Shaped Me“ i ranjiva „Community“ šarmiraju kao Mark Nopfler u najintimnijem izdanju... ali Adam uvijek ostaje potpuno svoj, spreman da iznenadi novim rifom, melodijskim skretanjima i savršeno jednostavnim, a nepredvidljivim gitarskim rješenjima! 
Ovako, Adam uzidava nove slojeve u sve kompleksniji materijal, kao vješt postmoderni pisac koji od lake krimi priče neprimjetno crta veliki atlas i presuđuje cijelom svijetu.

Promaja u glavi
Finiš albuma je savršeno bluzerski. Sa pjesmama „Gun“ i „Holy John“, Adam spušta loptu nakon igre žestokog tempa, sa mnogo kontakta i vještih driblinga po blatu i visokoj travi. Dvije bonus pjesme, koje se neće naći na najavljenom vinil izdanju, „Hello Girlfriend“ i „You Don't Love Me“ Semijalac je znalački izbjegao. Obje nose direktniju ljubavnu tematiku i instrumentalno su bogatije, pa bi odudarale od ciljane svedenosti albuma.
Umjesto lamenta o tome da su gitara i pritisnuto dugme za snimanje dovoljni da se stvori nešto dragocjeno onda kad otvorite sve prozore za promaju u glavi i pustite da tuda potekne muzika - valja objasniti što znači ,pseudonim „Bebè Na Volè“. Ništa više od opaske jedne Adamove prijateljice prije nekoliko godina „da toliko ne voli bebe, da bi ih nogom šutirala“ - na što je talentovani Zagrepčanin odgovorio „kao na volej“...

Stojan STAMENIĆ
Ocjena: 95/100

FOTO: ravnododna.com / mixeta.net

Komentari: 0

Novi komentar