Dragica Sekulić, ministarka ekonomije

EPCG će graditi nove izvore energije

Budžetom smo uspjeli da obezbijedimo sredstva za otkup dijela akcija od A2A, dok će više od polovine ukupnog iznosa biti pokriveno prihodom od raspodjele dobiti po osnovu vlasničkog kapitala u EPCG i odgovarajućeg poreza, već u ovoj godini. Naredne godine planiran je profit EPCG koji će pokriti ostatak ulaganja, izjavila je ministarka ekonomije Dragica Sekulić pojašnjavajući model po kojem će država otkupiti akcije Elektroprivrede Crne Gore od italijanske kompanije A2A.
Objavljeno: 18. 05. 2018 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A

Ona je naglasila da će se Vlada i ministarstvo na čijem je čelu u narednom periodu fokusirati na dodatnu razradu i realizaciju trogodišnjeg investicionog plana EPCG, sa fokusom na realizaciju projekata u Pljevljima koji se odnose na ekološku rekonstrukciju postojećeg i izgradnju drugog bloka TE Pljevlja, sa posebnim akcentom na obnavljanje interesa za izgradnju velikih hidroelektrana.

„Takođe, ono na šta će se EPCG usredsrediti u narednom periodu jesu značajna ulaganja u distributivnu mrežu, kako bi obezbijedila sigurnije i stabilnije napajanje krajnjih korisnika“, navela je Sekulić u razgovoru za Portal Analitika.

ANALITIKA: Vlada je uplatila prvu tranšu za otkup akcija italijanske kompanije A2A i sada je država vlasnik 70,16% akcija u EPCG. Šta znači povratak najvećeg elektroenergetskog subjekta u vlasništvo države?

SEKULIĆ: Činjenica je da EPCG predstavlja resurs od strateškog značaja, sa izuzetnim prinosnim potencijalom, i da postoji potreba za intenziviranjem investicionog ciklusa u proizvodne objekte EPCG. Povratkom, prije svega, upravljačkih prava, a sada i vlasničkog udjela na skoro dvije trećine stvorili smo potrebne uslove da razvoj elektroenergetskog sektora u potpunosti usmjeravamo u skladu sa razvojnim i investicionim planovima koje je država utvrdila.

Umjesto da narednih sedam godina u EPCG imamo malog, potencijalno nesaglasnog akcionara, mi ćemo trostruko brže, u roku od samo dvije godine, otkupiti akcije italijanske kompanije. Sve realizujemo uz uvažavanje ograničenja postavljenih potrebama fiskalne konsolidacije, uz finansijsku uštedu od oko 20 miliona eura. Najzad, poštovanjem ugovornih obaveza sa investitorom šaljemo jasnu sliku o Crnoj Gori kao pouzdanoj investicionoj destinaciji. Dakle, Crna Gora dosljedno poštuje ugovorne obaveze, čak i kada one mogu izgledati i kao izuzetno veliki finansijski izazov.

18sekulicANALITIKA: Na osnovu čega tvrdite da će isplata skoro 110 miliona eura za oko 16 miliona akcija EPCG biti minimalno fiskalno opterećenje za državu?

SEKULIĆ: Poznato je da je Vlada punu godinu unazad razmatrala mogućnosti što bržeg, a po državu povoljnijeg otkupa akcija od italijanske kompanije. Cilj nam je bio da što prije vratimo vlasništvo u EPCG, a da budžetsko opterećenje bude minimalno. Zato smo razgovarali i sa nekoliko finansijskih institucija kako bismo uz njihovu pomoć na što povoljniji način otkupili akcije u EPCG.

To je bila situacija krajem prošle godine, a 2018. nam je donijela potpuno nova, po državu još povoljnija dešavanja po ovom pitanju: budžetom smo uspjeli da obezbijedimo sredstva za otkup dijela akcija, dok će više od polovine ukupnog iznosa biti pokriveno prihodom od raspodjele dobiti po osnovu vlasničkog kapitala u EPCG i odgovarajućeg poreza.

Takođe, mjere fiskalne konsolidacije u prošloj godini rezultirale su značajnim povećanjem prihoda i stopom ekonomskog rasta koja je među najvećim u Evropi, a pozitivan trend se nastavlja i u ovoj godini. Dodatno, osigurana je likvidnost budžeta, između ostalog, i kroz najuspješniju emisiju euroobeznica do sada, kao i kroz podršku Svjetske banke u vidu garancije zasnovane na razvojnim politikama, što je pokazatelj povjerenja tržišta u kredibilnost fiskalne politike koju sprovodi Vlada Crne Gore.

Dakle, budžetom smo uspjeli da obezbijedimo sredstva za otkup dijela akcija, dok će više od polovine ukupnog iznosa biti pokriveno prihodom od raspodjele dobiti po osnovu vlasničkog kapitala u EPCG i odgovarajućeg poreza, već u ovoj godini. Naredne godine planiran je profit EPCG koji će pokriti ostatak ulaganja.

Stoga, finansijska konstrukcija je u potpunosti zaokružena i ni u kom slučaju ne dovodi u pitanje redovno servisiranje ostalih budžetskih potreba. Isplatu druge i četvrte tranše, planirane za jul ove i naredne godine, realizovaće sama EPCG, dakle, takođe bez uticaja na državni budžet.

ANALITIKA: A2A je aktivirala put opciju nakon što im je odbijen zahtjev da se produži rok važenja njihovih upravljačkih prava u EPCG. Da li je, po Vašem mišljenju, italijanski menadžment doprinio razvoju nacionalne energetske kompanije i u kom segmentu? 

SEKULIĆ: Ponoviću stav, potkrijepljen činjenicama, koji je Vlada i ranija iznosila: EPCG je danas u boljoj poziciji nego što je bila u trenutku ulaska u partnerstvo sa A2A, iako to nije u mjeri u kojoj smo projektovali. Investirano je ukupno 110 miliona eura,  profit za 2013. godinu je 35 miliona eura dok je profit 2009. bio četiri miliona eura. Gubici električne energije u distributivnoj mreži ove godine se očekuju oko 14% a 2009. su bili preko 22%. Stepen naplate u 2016. godini je oko 101%, a bio je 91,5% u godini dokapitalizacije i djelimične privatizacije. 

U ovom trenutku kompanija ima preko 200 miliona eura na svojim računima što predstavlja dobru bazu za investiranje i zarade zaposlenih u periodu 2009-2015 su u prosjeku veće 10 odsto.

Dakle, kompanija jeste u boljoj poziciji nego prije skoro 10 godina i svakako da je italijanski menadžment doprinio njenoj modernizaciji i uspostavljanju evropskih standarda poslovanja, a ono što je nedostajalo, i što je u određenim momentima bila tačka mimoilaženja sa italijanskim partnerom, jesu investicije u veće proizvodne objekte, što svakako planiramo da nadomjestimo u periodu pred nama.

18sekulicbudzetANALITIKA: Dugoročno, da li Vlada planira da EPCG ostane u dominantno državnom vlasništvu ili će se tražiti novi strateški partner?

SEKULIĆ: U ovom trenutku smo fokusirani na isplatu italijanske kompanije A2A i vraćanje EPCG u državno vlasništvo. Svakako ostajemo otvoreni za razgovore sa svakim ko dijeli naša strateška opredjeljenja i vizije po pitanju razvoja ove kompanije, odnosno energetskog sektora u Crnoj Gori.

ANALITIKA: Prema Vašoj ocjeni, ko je bolje prošao u ovom „aranžmanu“- Vlada ili A2A?

SEKULIĆ: Nezahvalno je ocjenjivati ko je prošao bolje ili lošije u čitavoj priči. Mi smo sa A2A imali jedan strateški, partnerski odnos u kojem je, kao u svakom odnosu, bilo i slaganja i neslaganja, i lijepih i teških trenutaka.

Znamo da je ugovor o strateškom partnerstvu produžavan nekoliko puta na obostrani interes. Onog trenutka kad smo shvatili da se naši interesi mimoilaze, donijeta je odluka o izlasku ove kompanije iz EPCG, samim tim i naša odluka da EPCG vratimo u državno vlasništvo. Svakako, mi smo, a vjerujem i naš doskorašnji partner, zadovoljni ostvarenom saradnjom i načinom na koji smo je okončali.

ANALITIKA: Da li smatrate problematičnim što za vrijeme aranžmana sa A2A nije bilo investicija u nove energetske izvore?

SEKULIĆ: Upravo je nedostatak investicija u nove proizvodne objekte bila glavna tačka mimoilaženja sa italijanskim partnerom. To je razlog iz kojeg su pregovori o produžetku ranijih ugovora trajali duže nego što je očekivano i to je, na kraju, bio razlog donošenja konačne odluke o završetku strateškog partnerstva.

Ono na šta ćemo se u narednom periodu fokusirati jeste dodatna razrada i realizacija trogodišnjeg investicionog plana EPCG, sa fokusom na realizaciju projekata u Pljevljima – ekološka rekonstrukcija postoječeg i izgradnja drugog bloka TE Pljevlja, sa posebnim akcentom i na obnavljanje interesa za izgradnju velikih hidroelektrana.

Takođe, ono na šta će se EPCG usredsrediti u narednom periodu jesu značajna ulaganja u distributivnu mrežu, kako bi obezbijedila sigurnije i stabilnije napajanje krajnjih korisnika.

ANALITIKA: Kakve efekte očekujete od pripajanja Rudnika uglja Pljevlja Elektroprivredi Crne Gore?

SEKULIĆ: Odluka o preuzimanju akcija Rudnika uglja Pljevlja od strane EPCG je u najboljem interesu kako obje kompanije i njenih zaposlenih, tako i Države. Smatram da je to najpovoljniji scenario vlasničkog povezivanja dvije kompanije koji znači ravnopravan tretman svih akcionara i stvaranje formalnih uslova da RUP i EPCG postanu jedna tehnološka cjelina, sto su suštinski morali biti još od 1982. godine.

Ne samo sa tehnološkog, već i sa finansijskog aspekta čvršće vlasničko povezivanje dva preduzeća je najlogičnije rješenje. Dovoljno je navesti da jedna godišnja faktura koju EPCG plaća RUP-u je veća od čitavog iznosa za koji će kompanija kupiti akcije Rudnika. Petogordišnji ugovor između dvije kompanije je vrijedan 175 miliona eura, što znači da EPCG svake godine RUP-u plaća 35 miliona eura za kupovinu uglja, dok će otkupom akcija čitavo preduzeće preuzeti za 30 miliona.

Osim ekonomske računice koja je jasna, u javnosti je postojala dilema da li se u procesu objedinjavanja dva preduzeća trebalo voditi Zakonom o privrednim društvima i restrukturiranjem akcija putem spajanja. Takva dilema pokazuje neznanje onih koji su o tome govorili. Jer da bi se to moglo desiti, kvalifikovana većina akcionara u obje firme je morala sa tim da se složi, što u RUP-u nije bio slučaj. Jedini način na koji je moglo da se uđe u čitav proces jeste korišćenje Zakona o preuzimanju akcionarskih društava, odnosno da akcionari prodaju svoje akcije, što su i preporučili eksperti Deloitt-a. U tom slučaju EPCG je izložena najmanjem riziku, cijena akcija ista je za sve akcionare RUP-a,  postupak najkraće traje.

Najzad, EPCG ima mnogo veći investicioni kapital u odnosu na RUP, samim tim veće su i mogućnosti za investiranje u RUP kada je u vlasništvu EPCG, što dalje vodi  rastu proizvodnje i otvaranju novih radnih mjesta. Inicijativa za ulazak u RUP velika je šansa za EPCG kojoj je najveći proizvodni trošak upravo ugalj, a jedan od glavnih uslova za dodatnu profitabilnost drugog bloka je objedinjavanje termoenergetrskog bloka u Pljevljima jer se time stvaraju pretpostavke za razvoj i investiranje u nove kapacitete, bilo samostalno ili u okviru zajedničkih ulaganja sa ino partnerima.

Komentari: 1

Dark knight

18. 05. 2018 - 12:26

Crnoj Gori fali struje. Ministarka će da revitalizuje TE Pljevlja, što je dobra stvar, ali ne donosi novu struju. Ministarka će da " obnavlja intere"s za nove hidrocentrale, pa će u tom "obnavljanju" i dočekati kraj svog mandata, a onda će problem biti briga nekog drugog. Vrijeme nam curi svima, nekima je loše (Pljevljacima pogotovo), a nekima je dobro jer će s jedne funkcije na drugu i tako dalje - nije ona nikakav izuzetak nego se samo uklapa u opšti trend.
Novi komentar