Potomci Luke Zečevića, 72 godine pošto je njihov otac napuštio rodnu grudu, posjetili CG

Krv nije voda

Prije 72 godine, po završetku Drugog svjetskog rata, Luka Zečević napustio je Crnu Goru i emigrirao u daleki Peru. Znao je da su male šanse da će više ikada kročiti na tlo svoje rodne zemlje, ali do smrti je u srcu nosio domovinu i nikada svojoj djeci nije prestao govoriti o svom porijeklu, prenoseći im, iako su rođeni u Peruu, crnogorsku tradiciju, kulturu i običaje. Povezivao ih je iz dana u dan sa korijenima, vjerujući da će jednog dana, ako nije mogao on, oni doživjeti ljepotu njegove Veruše i njegove Crne Gore. I bio je u pravu. 
Objavljeno: 22. 05. 2018 - 06:20 Promjenite veličinu teksta: A A A
Krv nije voda
Foto: D. Malidzan

Njegova djeca, sin i dvije kćerke, od kojih jedna sa sinom, prošle sedmice stigli su u Crnu Goru.

– Kao da smo stigli kući – ushićen i vidno uzbuđen, prvo je što je kazao Lukas Zečević (prema dokumentima Zecevic), prilikom susreta sa reporterima Pobjede.

Iako su na oko 12.000 kilometara od rodnog Perua u Južnoj Americi, ne osjećaju da su u tuđini. Kažu, nevjerovatno je biti u zemlji o kojoj su, odrastajući, od oca čuli toliko puno priča.

– Prvi put sam u Crnoj Gori, ali osjećam se kao da sam se vratio kući. Kao da sam ovdje, možda, nekada već bio, u nekom prošlom životu – priča Lukas sa osmijehom na licu koji nije ,,skidao“ tokom cijelog razgovora.

POVEZANOST

Sa Lukasom, njegovim sestrama Elenom i Margaritom i Margaritinim sinom Lukom Bocanegrom upoznali smo se na porodičnom okupljanju, u podgoričkom kvartu Zabjelo, u domu Milića Zečevića. Jezička barijera, posebno kod starije generacije, izgledala je nevažna - razumijevanje se gradi osjećajem, a ne pukim riječima. A da „krv nije voda“ Lukas ilustruje opisom susreta sa bratom od strica Milićem Zečevićem, najbližem članu familije po krvnoj liniji. Nikada prije nijesu se sreli, ali prvi pogled i snažan, dugi zagrljaj, više od riječi bili su jasni da su familija. I suzama su, tog dana, puštili na volju. 

- Kad sam ugledao brata od strica kao da sam se ponovo sreo sa ocem. Nevjerovatno je kako liče. Nikada u životu tako snažan i lijep osjećaj nijesam doživio – kaže Lukas, dodajući da se slična situacija desila prilikom susreta sa njegovom sestrom Lelom Slovinić.

Bujica emocija pogodila je i Milića. Nikada nije upoznao strica Luku, ali njegova djeca nosila su „tu energiju Zečevića“. Emotivan je bio i prvi susret Lukine djece sa rodnom kućom njihovog oca Luke, na Veruši.

- Zagrlio je zidove kuće i toliko plakao da smo ga jedva odvojili od nje – priča Milićev sin Nenad, koji je sa bratom Predragom napravio kontakt sa Lukasom i njegovim sestrama preko Fejsbuka.

Nijesu previše razmišljali kada su dobili poziv od Nenada i Predraga da dođu u zemlju svojih predaka i budu njihovi gosti. Lukas kaže da se u njihovom domu ne osjećaju kao gosti, niti im je utisak da ih prvi put vide.

- Izgleda kao da smo odrasli zajedno. To je zbog toga što nam ista krv teče venama. Rasli smo u različitim mjestima u svijetu, ali nas veže isto prezime i isto porijeklo – ponosno kaže Lukas.

PORIJEKLO

Lukas Zečević obišao je mnogo država u Evropi, Sjevernoj i Južnoj Americi, ali tek u Crnoj Gori osjetio je toplinu, kao da se vratio domu. Njegova sestra Elena dodaje da joj je ovo najljepše iskustvo u životu i da nijedna država u koju je putovala, a i njen spisak je poduži, ne može da se uporedi s Crnom Gorom.

- Jeli smo priganice neko jutro, čiji miris i ukus nijesmo osjetili od djetinjstva. To je vratilo neke predivne uspomene – opisao je Lukas.

U Peruu su, kako je objasnio, odrasli uz majčinu porodicu, Peruance, ali im je otac uvijek pričao o korijenima, crnogorskoj tradiciji, kulturi, običajima, važnim slavljima, religiji...

- Međutim, biti ovdje i doživjeti sve to o čemu je govorio budi nevjerovatan osjećaj koji se ne može dočarati riječima – duboko ganut opisuje Lukas.

Da li zbog toga što im je otac stalno pričao o Crnoj Gori ili zato „što krv nije voda“, Lukina djeca nemaju osjećaj kao da su prvi put u zemlji svog porijekla. I bliskost koju su osjetili sa svojim, po očevoj liniji, najbližim rođacima, koje prvi put sretaju kao već odrasli ljudi, za njih je dragocjena. Za nekoliko dana koliko su proveli u našoj državi uspjeli su da okuse slasti domaće kuhinje, obiđu više gradova, a Kotor ih je posebno oduševio. Sa Veruše nose osjećaje koji ne mogu stati u riječi.

- Kada se vratim u Peru, neću više biti ista osoba. Sada sam mnogo bogatija i bolja osoba zbog toga što sam upoznao svoju divnu familiju i dobio priliku da postanem njen dio – uzbuđeno priča Lukas.

PRVI KONTAKT

Dok pije „tursku kafu“, čijim ukusom je oduševljen, govori nam kako je zahvalan digitalnoj revoluciji i razvoju društvenih mreža jer u vremenu prije toga bilo je govoto nemoguće zamisliti da će ikada upoznati svoje u Crnoj Gori.

- Prije društvenih mreža bilo je teško da uspostavimo kontakt sa svojom familijom. Sa Nenadom i Predragom upoznao sam se upravo na Fejsbuku, u grupi u kojoj su crnogorski iseljenici u dijaspori. Razgovarali smo o našem prezimenu, pa o imenima roditelja i zaključili da smo u srodstvu – prisjeća se Lukas.

Ubrzo su on i sestre odlučili da dođu u Crnu Goru. Kažu, zaključili su da imaju „zdravlja, vremena i para“ i nijesu imali dilemu da čine pravu stvar. Kupili su karte i preletjeli cijeli okean kako bi upoznali svoju familiju.

- Nevjerovatno je kada na oko 12.000 kilometara od kuće ne doživljavamo razdaljinu na taj način, već kao da smo u svom domu, iako na drugom kontinentu – rekao je Lukas.

Ponosan na svoje crnogorsko porijeklo, u rodnom Peruu se, dodaje, time diči.

- Crnogorci u Peruu obogatili su tu državu. Kada su prvi iseljenici stizali, bilo im je teško. Dolazili su sa različitim političkim i društvenim pozadinama, radili su puno da bi zaradili za opstanak, osnivali porodice... Mi smo ponosni zbog toga što smo pola Peruanci pola Crnogorci, a sada, kada smo upoznali svoju familiju i posjetili Crnu Goru, još smo ponosniji – naglasio je Lukas.

INDUSTRIJA ČOKOLADE

Nenad i Predrag dodaju da se Lukas bavi važnim poslom u industriji čokolade, a čokolada koju proizvode nosi ime jednog planinskog vrha sa Veruše i zove se Crni vrh, a on skromno klima glavom.

Ispijajući još malo kafe, sa osmijehom objašnjava kako nikada nije planirao da se zaposli u ovoj industriji. Vraća se na davne godine, kada se njegov otac Luka bavio poslovima u polju agrikulture – od uzgoja zrna kafe, do avokada, ali i zrna kakaoa - oblasti u kojoj se Lukas neplanirano specijalizovao.

- Nijesam se školovao za ovu oblast, ali život ima čudne puteve, pa sam se približio ovoj industriji. Nakon 10 godina rada postao sam menadžer proizvodnje u jednoj velikoj južnoameričkoj kompaniji koja proizvodi čokoladu – rekao je Lukas.

Peruanska zrna kakaoa su, kako je objasnio, veoma cijenjena na tržištu, jer se od njih proizvodi izvrsna čokolada.

- Industrija proizvodnje čokolade je ogromna u Južnoj Americi. Zapravo, to je treća najveća industrija na ovom kontinentu. Moja kompanija, pored Perua, ima pogone proizvodnje u Meksiku, Kolumbiji i Kostarici – naglasio je Lukas i dodao da je u kompaniji u kojoj radi zaposleno oko 1.000 radnika.

Govoreći o iskustvu koje je stekao u ovoj industriji, a ocijenivši Crnu Goru kao odličnu državu za investicije, kazao je da nije nemoguće da u godinama koje dolaze baš u našoj državi osnuje kompaniju.

- Naši roditelji uvijek su nam govorili o porodičnom drvetu, tako da je upoznavanje sa ljudima sa kojima smo u krvnom srodstvu veoma važna stvar za nas – kazao je Lukas.

Za dvije godine će se, kako je najavio, vratiti u Crnu Goru sa ženom i djecom, a pridružiče mu se, vjeruje, i njegova dva brata, a možda i prijatelji.

- Naša je obaveza kada se vratimo u Peru da nastavimo širiti crnogorsku tradiciju, kulturu i običaje, a s ovim iskustvom smo svakako postali i ambasadori Crne Gore u Peruu – zaključio je Lukas.

UTAKMICA

Lukas se prisjetio i fudbalske utakmice Crna Gora – Danska, koja je bila odlučujuća za reprezentaciju Crne Gore za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Ustao je u tri ujutro kako bi sa porodicom gledao utakmicu. Svi su, kaže, vatreno navijali za Crnu Goru. Dodaje da su i on i braća i sestre oduvijek osjećali snažnu nacionalnu pripadnost postojbini

Lukas razmišlja o pokretanju biznisa

Kako je opisao Lukas Zečević, ovo putovanje mu je, pored upoznavanja sa familijom, pomoglo da uvidi da je naša država odlična prilika za pokretanje biznisa, između ostalog, i zbog političke stabilnosti.

- Crna Gora je veoma razvijena država. Gdje god smo išli, od Bara, preko Budve, do Kotora, vidjeli smo da niču stambeni objekti, putevi se rekonstruišu... Infrastruktura je generalno odlična. Dodajte u ovaj miks prirodne ljepote i odličnu uslugu i imate savršen recept za uspjeh – smatra Lukas.

Prema njegovom mišljenju, naša država ima dobru političku podlogu koja joj garantuje i društvenu stabilnost, te i mogućnost da razvije turistički potencijal, a u narednim godinama, siguran je, osjetiće se i „ekonomski bum“ od ove grane.

- Nije Crna Gora dobra prilika za investicije samo za nas sa crnogorskim porijeklom, već i za ljude koji nemaju korijena ovdje. Uz to, mislim da je Crna Gora odlična destinacija za razvoj industrije čokolade, a mogu zamisliti i da bi radnja sa belgijanskom čokoladom u Budvi odlično radila – istakao je Lukas.

Ističe da je učlanjenje naše zemlje u NATO bio odličan potez, pored ostalog, jer će dati snažan impuls investitorima. Dodaje da članstvo u Alijansi uliva sigurnost kod investitora, pa i kod njega, za pokretanje biznisa.

Grupa na Fejsbuku

Fejsbuk grupa u kojoj su naši iseljenici, osim što pomaže da se povežu i ostanu u kontaktu, omogućava im da organizuju razne aktivnosti, pa i proslave važnih praznika, održavajući na taj način crnogorsku kulturu i tradiciju.

- Ako neko dolazi u Crnu Goru, mora da postavlja slike, ali i da donese neke nacionalne proizvode nazad u svoju državu, kao što je na primjer njeguška pršuta, kako bi zajednicu upoznao sa važnim proizvodima i obilježjima – opisao je Lukas.

U ovoj grupi je, kako je istakao, više od 2.000 ljudi, a komunikacijom održavaju vezu sa svojim korijenima i ukazuju na važnost te veze.

- Pomaže nam i da budemo u toku sa dešavanjima u Crnoj Gori, kao što su izbori, važne utakmice, ali i da pratimo razvoj Crne Gore na putu ka članstvu u Evropskoj uniji – naveo je Lukas.

Komentari: 3

tres amigos

22. 05. 2018 - 09:17

Sto kaze Lane Gutovic " kad se tako namesti " taman dobro dodje to iskustvo sa cokoladom da pokrene crnogorsku industriju na CT .
Radovan Radenovich

24. 05. 2018 - 07:22

Luka zecevic was a wellknown director profesional in charge of a cooperativa naranjillo a cacao producer industry in the city of Tingo María. Great profesional for many years he mánager this cacao industria
Radovan

24. 05. 2018 - 07:33

Luka Zecevic Executive Director of Cooperative Naranjillo an industrial cacao producer for many periodos in the cita of Tingo María. Wellknown Citizen and father he has a beautiful Wife and Te lo doughters and three sons.
Novi komentar