Tresla se gora, rodio se Kejdž

Zbog pojedinih dijaloga imate osjećaj da vam neko radi lobotomiju. Plitki i djetinjasti, kao da su pisani za američke tinejdžere, a ne za hardkor fanove supermoćnog harlemskog heroja

Objavljeno: 30. 06. 2018 - 13:42 Promjenite veličinu teksta: A A A

Heroj iz Harlema se konačno vratio. Blago nama. S obzirom na to da izgleda kao da ga je neko kidnapovao i zamijenio dvojnikom u pauzi između sezona – bolje da se nije ni vraćao. Drugi dio serijala „Luke Cage“, skuvan u kuhinji kreatora Šea Hodarija Kokera i dva giganta, Marvela i Netfliksa, ne može da se uporedi ni sa prvim, a kamoli sa prethodnim projektima koji su nastali ovom saradnjom, kao što su „Daredevil“ ili „Jessica Jones“.

02-zvijezda-ulice

Rođena zvijezda
Drugi susret sa Lukom Kejdžom (Majk Kolter) uhvatio je gledaoce nespremne. Naš heroj koji mrzi da ga zovu herojem i dalje nosi prepoznatljivu kapuljaču i duks išaran rupama od metaka, ali od nekadašnjeg momka iz sjenke sa kojim smo se rado družili prošle godine više nema ni traga.
Kejdž je postao velika faca u svakom smislu. Masa je u transu gdje god se pojavi. Blicevi sijevaju na sve strane, pa svaki njegov korak, a kamoli tuča, za sekund odlaze u vječno carstvo interneta.
Ovo je vjerovatno najrealističnija promjena koja se mogla očekivati nakon prve sezone. Ljudi su oduševljeni gromadom iz Harlema sa debelim razlogom, ali teško je prihvatiti novu realnost zbog toga što apsolutno nema veze sa suštinom Kejdžovog karaktera.
Harizmatičan i šarmantan od prve sekunde, Luk je lako nosio ulogu heroja iz komšiluka. No, iako su ga sve vrijeme gurali pod svjetla reflektora, odbijao je da se ogoli pred ljudima. Zbog toga je teško progutati novog Kejdža, koji ne samo da ne odbija da stane ispred kamera već uživa u dobijenoj pažnji i prihvata titulu danonoćnog čuvara Harlema, ne zaboravljajući kako ostatak svijeta doživljava Afroamerikanca otpornog na metke.

03-busmaster

Više je manje
Za to vrijeme, dok se Luk fotka sa fanovima, u mističnom dijelu Menhetna zlo ne spava. Maraja Dilard (Alfre Vudard) je u usponu. Ruku pod ruku sa Šejdsom (fantastični Teo Rosi), pokušava da legalizuje prljavi biznis porodice Stouks i izgradi lažni odnos sa zapostavljenom kćerkom. Paralelno sa njihovom pričom pratimo detektivku Misti koja pokušava da vrati jedinicu na pravi put nakon mračnog vela koji je obmotao harlemsku policiju u prethodnoj sezoni.
Sve u svemu, prva trećina trinaestodjelne sezone ne donosi mnogo dešavanja. Krpe se odnosi među likovima, odvijaju svakodnevne borbice dobra i zla, smjenjuju se ljubav i mržnja... No, od značajnije akcije nema ni „a“.
Iako je grijeh reći da je druga sezona potpuni promašaj, mnoge stvari pošle su po zlu. Prvo i najvažnije – Koker je pogriješio sa formatom od 13 epizoda. U nastavku priče jednostavno nije imao dovoljno materijala da isprati 13 sati, a da fanovima oči ne prokrvare. Dok je stigao do prve naznake poente, vi ste već razmišljali da pođete do obližnje apoteke i kupite kapi za popucale očne kapilare. Čini se da bi Netfliks konačno mogao da usvoji krilaticu „manje je uvijek više“. 

04-povratak-pesnice

Bosiljčićeva škola
Drugi veliki problem, koji postaje sve očigledniji dok priča odmiče, jeste bušni scenario. Zbog pojedinih dijaloga imate osjećaj da vam neko radi lobotomiju. Plitki i djetinjasti, kao da su pisani za američke tinejdžere, a ne za hardkor fanove supermoćnog Kejdža.
Mnogo je nepotrebnih dijaloga i scena koje kradu vrijeme za bolje stvari, a cijela priča je ispraćeno ozbiljno lošom glumom pojedinih likova. Dobar primjer je Nandi - partnerka detektivke Misti, koja pokušava i nikako ne uspijeva da se riješi srednjoškolskih kompleksa. Glumica ostavlja utisak kao da je pohađala školicu Ivana Bosiljčića. Njeni izrazi lica, pokreti i način na koji izgovara riječi predstavljaju ozbiljnu uvredu za ostatak glumačke ekipe, a za gledaoce su neiscrpan izvor sloma živaca. Čak i Alfre Vudard, čiju ulogu Maraje kritičari ozbiljno hvale, na momente djeluje kao da je smorena mukotrpnim snimanjem, pa je pritisnula pauzu za glumu. 
Zaplet u teoriji ne zvuči loše, ali u praksi ga kvari previše nebitnoća. Luk svako malo spašava negativce, klanovi se masakriraju bez predaha, a nikom nije jasno da li je pravi pakao nastupio ili se još čeka. Bitno je da se scene i prebijena tjelesa gomilaju – ma, ko još prati tok priče.

Hodajuća aplikacija
Kejdž je sve vrijeme rastrgnut na više strana – ali ne na dobar način koji može da bude koristan za napredovanje lika. Pokušavajući da sredi sopstvena unutrašanja previranja, odnos sa ocem i novonastali raskol sa voljenom Kler, pretvorio se u hodajuću aplikaciju. No, to mu nije zasmetalo da nausput stigne da premlati gomilu stražnjica i polomi udove svakom ko bi mu se našao na putu. 
Mnoge scene borbe djeluju odveć nepotrebno, sa Lukom koji prima metke kao od šale. Jasno je da od njega ne možemo da očekujemo borbene vještine koje imaju Derdevil ili Dedpul, ali konstantna pucačina u neprobojnog tipa koja se ponavlja kao pokvarena ploča ne može da ne dosadi. Nešto slično važi i za kopi-pejst scene kojima je prožeta cijela sezona. Na primjer, na početku je aktuelna šala o Kejdžovim fanovima koji pucaju na njega iz zabave. Međutim, kako sezona odmiče, ponavljanje iste fore ne da nije smiješno – nego izgleda žalosno.
Naravno, 13 sati je sasvim dovoljno da Koker u priču uvali još jednog junaka sa Menhetna, čuvenog Denija ili Gvozdenu pesnicu. Njegovo ovlapoćenje nije baš najjasnije. Nakon što je pomogao superherojskom drugu da premlati nekoliko Jamajčana i polovično prenese poruku od Kler, Deni boj je ispario brzinom svjetlosti, ostavljajući nas da još jednom prevrćemo očima dok Kejdža ponovo preplavljuje ta silna ljepota medijskih reflektora.

Kaljenje čelika
Kad se sve sabere, nepopravljivi problem sezone bilo je prerano otvaranje karata. Umjesto da ostavi nešto fanovima da zaključe, zapitaju se i poigraju – Koker ih je pretvorio u pasivne posmatrače. To i te kako nervira, iako se mora priznati da je predvidljivi finiš pečatiran dobrim klifhengerom. Lijepa „čekalica“ učinila je finalni utisak manje gorkim i probudila nadu da se nešto može učiniti sa Kejdžom u trećoj sezoni. 
Prvi dio serije „Luke Cage“ priuštio je odličnu vožnju sa nešto blažim krajem. Likovi su bili genijalni - o muzici da ne govorimo. Kejdž je osvojio srca fanova, a Panišer došao kao šlag na torti. Druga je, pak, ostavila bezvezan utisak: u Harlemu se prolilo previše krvi i premalo odgovora. Opet, teški fanovi među nama i dalje se nadaju da će treća sezona uspjeti da kaže i pokaže kako se kali serija vrijedna čeličnog lika kakav je Luk Kejdž.

Anja DROBNJAK

 

Briljantno isklesani hip-hop
Nova sezona ne može da se pohvali britkim dijalozima, ali može muzikom. Kompozitori Ali Šahid Muhamed i Edrijen Jan kreirali su opijajuće hip-hop melodije koje efektno ilustruju glavnu priču. Kompozitori su pronašli inspiraciju u njujorškom hip-hopu iz devedesetih godina, uspjevši da ga ožive i podmlade. Savršeni tonovi, briljantno uklesani u svaki sekund sezone, tjeraju vas da zaplešete čak i dok gledate nesvakidašnji masakr. Paleta melodija nije nas uskratila ni za jednu boju, a kombinacija bluza, modernog džeza, hip-hopa i regea jedna je od onih koje se ne zaboravljaju. 

05-tuce

Opako ubjedljivi negativac sa Jamajke
Za razliku od prethodne sezone, Luk u nastavku gotovo da postaje sporedni lik. Reflektori su podijeljeni između Maraje i novog negativca, Jamajčanina Džona „Bušmastera“ Meklevera (Mustafa Šakir), koji je najsvjetlija tačka sezone i genijalno odglumljen i napisan lik. Nažalost, jedan čovjek ne može da drži sve konce u rukama, ma kako briljantan bio. Jedino što je izgovoreno više puta od uzrečice „Sweet Christmas“, zajedničkog činioca u jednačini Luk i njegov tata, jeste priča o sličnosti karaktera Kejdža i Bušmastera. Iako je tvrdnja donekle istinita i vrlo zanimljiva za razradu, Koker je uspio da je upropasti i učini zamornom konstantnim natrljavanjem na noseve gledalaca.

FOTO: imdb.com

Komentari: 0

Novi komentar