Crnogorski trener izuzetno cijenjen u Turskoj

GRBAVČEVIĆ: Moramo decentralizovati sport i poboljšati uslove za domaće igrače

Proslavljeni crnogorski trener o prethodnim uspjesima, radu i životu u Turskoj.
Objavljeno: 05. 07. 2018 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A

Zdenko Miki Grbavčević je Sportsku akademiju završio 1999. godine u Beogradu, da bi se nakon nesreće u porodici vratio u rodnu Crnu Goru. Njegov prvi klub bio je "Centar" - škola košarke u Sportskom centru Morača koja je okupila preko 500 zainteresovanih igrača i budućih talenata. Zajedno sa najtalentovanijim igračima, nakon toga prelazi u KK "Budućnost" gdje je radio četiri godine a u tom periodu je vodio pionirsku i kadetsku selekciju.

Tu je kako kaže imao privilegiju da trenira u tom trenutku ono što je najbolje bilo u crnogorskoj a i jugoslovenskoj košarci sa talentima kao što su Mijatović, Dašić, Vraneš, Peković, Milošević i mnogi drugi.

Kako sam trenirao Nikolu Pekovića : Nakon toga htio je da se samostalno oproba, te preuzima Mogren iz prve B savezne lige.

''Bio sam u tom momentu najmlađi trener u toj ligi. Sa Mogrenom sam napravio solidan rezultat. Nije bio dobar ali nije bio ni loš, s obzirom da smo imali loše uslove. Osnovni cilj je bio da opstanemo u ligi ali mi smo radili na afirmaciji pojedinih igrača. Konkretno mislim na Marka Ćalića, Nemanju  Ćalasana, Dušana Kašćelana, Rajkovića iz Budve... Uz osnovni cilj koji je bio opstanak, mi smo afirmisali te igrače. Posle te godine sam završio u Podgorici, jedne godine sam bio u KK "Junior" kod mog druga i prijatelja Dejana Vukanovića i Vlatka Vlahovića gdje sam upoznao najveće igrače koje sam trenirao i najveće talente kao što je proslavljeni reprezentativac Nikola Peković", priča crnogorski trener i nastavlja:.

miki2"Ja sam u tom trenutku bio njegov individualni trener. Poslije toga, četiri godine sam bio trener na "Univerzitetu Mediteran" i napravili smo zapažene rezultate - stalno smo bili u vrhu, nadmetali snage sa Teodom, Ljubovićem, Studentskim centrom, Centrom iz Bijelog Polja. Igrali smo dobru košarku'', govori Grbavčević.

Kako dodaje i da su uspjeli da uđu u prvu ligu bilo bi pitanje šta dalje jer je primarni cilj bio rad sa studentskim igračima. Napokon nakon toga stiže poziv od Budućnosti i Grbavčević preuzima ženski košarkaški tim.

Tripla kruna sa KK "Budućnost": ''Oni su podmladili ekipu i doveli mene za trenera. Plan im je bio da se radi na duže staze, i doveli su mene za trenera sa ugovorom na 3-4 godine. Kako je počelo prvenstvo mi smo jako loše startovali čak smo imali nekoliko poraza a radili smo puno, nikada više nijesmo radili nego tada. Bila je to mlada ekipa koja se tek upoznavala i samo nam je trebala jedna utakmica da eksplodiramo. Imao sam maksimalnu podršku od strane rukovodstva kluba i iz te podrška izašla je i ta dugo čekana prva pobjeda, nakon čega smo vezali još 21 pobjedu zaredom. Osvojili smo tri trofeja, iznjedrili Božicu Mujović, Milenu Bajić, sve igračice koje su kasnije postale vrhunske košarkašice. Kada smo svi očekivali da ćemo krenuti u neki veći projekat nakon takvih rezultata mi smo odjednom na njihovo insistiranje prekinuli saradnju. Ne bih sada želio o tome da pričam detaljnije prošlo je puno godina i ja njima želim sve najbolje'', priča Grbavčević.

Nakon 17 godina rada odlazak u Tursku: Nakon rada u ŽKK "Budućnost" naš sagovornik se vratio u bazični klub na Univerzitetu Mediteran gdje je bio na ispomoć da bi kasnije otvorio školu košarke.

''Školu sam otvorio sa čovjekom koji mi je mnogo pomogao, Goran Milić, odličan basketaš, napravili smo školu i animirali dosta djece. Međutim ja kao ja uvijek sam imao neku ambiciju, želio sam da probam korak više, da steknem neka nova iskustva. Tako je stigla iznenadna ponuda od Marka Rajovića koji je direktor kluba International za Jugoistočnu Evropu firme koja ima sjedište u Istanbulu. Ja sam otišao u Istanbul i tamo radio mjesec dana, da bi nakon toga stigao poziv iz grada Ordu. Grad na Crnom moru između Samsuna i Trazbona. Grad košarke. Upao sam u školu koja ima pet vlasnika između kojih je i Ilhan Šahin. Sama škola sa profesorima i đacima broji preko 20.000 ljudi'', priča Grbavčević dodajući da omdah po dolasku škola za koju radi bilježi fantastične rezultate.

miki4''Prošle godine naš ženski tim je bio srednjoškolski prvak Turske, a naša ekipa je ušla u prvu tursku ligu žensku. Sa zadnjim transferima naš klub najavljuje ambicije da uđe u prvu tusku super ligu. Mi smo u toj prošlogodišnjoj selekciji imali 12 reprezentativki 2001. godište. Naša muška ekipa bila je prvak Crnog mora i došla je do polufinala većeg takmičenja. Sa tom ekipom nismo imali ambicija za dalje to samo finale je odličan rezultat jer je tamo najveći uspjeh da se prođe Ordu, pa Crno More i nakon toga sve se smatra uspjehom jer Turska je velika. Sam ordo ima preko 700.000 stanovnika uz ostale milionske gradove'', govori on.

Besplatno školovanje za djecu: Kako dodaje naš sagovornik na incijativu Šahina njegov angažman je produžen, a ističe da je pokrenut i projekat kako bi se djeci iz Crne Gore pružila šansa da besplatno uče i treniraju u Turskoj. On dodaje da za ovaj projekat agencije uzimaju veliki novac, a njegova i želja Šahina je da čitav projekat bude besplatan.

''Ja sam želio da pomognem ljudima sa ovih prostora da lakše dođu do Turske i da trenerima pomognem da tamo nađu posao. Organizovali smo ljetnji kamp iz tri dana u tri regije Crne Gore. Mnogo su nam pomogli Saša Vuksanović i Ivan Radović iz Specijalne olimpijade kao i njihovi volonteri. Nakon održanog kampa i tri dana konstantnog rada u notesu Irhana Šaina se našlo dosta imena a osam njih je dobilo stipendiju. Prioritet je bilo 2001. godište i mlađe jer se u Turskoj 2002. smatra već ozbiljnijim transferom koji bi po automatizmu zahtijevao da dijete ostane tamo makar dvije godine, što mu ne odgovara u slučaju da se ne dokaže. Ovdje se ne radi o malim stvarima primjera radi sama školarina košta 6.000 eura godišnje uz ostale troškove ta stipendija ili taj ''transfer'' izađe na oko 30.000 eura po djetetu. Djeca koja bi besplatno učila, sticala bi znanje i u jeziku, turskom, engleskom i španskom. Želio sam nekome besplatno da pomognem. U tu stipendiju je uključeno sve, da roditeljima omogućim da njihova djeca imaju besplatno školovanje, besplatnu stipendiju, hranu, smejštaj, takmičenje, plus besplatnu avionsku kartu u jednom i drugom pravcu i jednom godišnje može roditelj da dođe da ih vidi. Koliko je Šahin posvećen i koliko je ovo ozbiljna priča govori i činjenica da je on lično došao pored 16 trenera koje ima i sam odlučio ko će da ide. On je čuo sva naša mišljenja ali je sam odlučio. Mislim da je to za nas trenere jako dobro jer je on je preuzeo svu odgovornost. Dvije djevojčice je uzeo iz Kolašina a jednu iz Mojkovca.'', priča Grbavčević.

Crnogorsko državljanstvo ostaje: Grbavčević naglašava da ovim školovanjem Crna Gora ne gubi ništa jer djeca neće dobiti tursko državljanstvo. Kako objašnjava djeca koja dobiju stipendiju će igrati isključivo za školu a ne za klub što znači da će uz to i dalje moći da igraju za crnogorsku selekciju.

''Iako zvuči čudno ovo njima svakako ide u korist. U Turskoj se mnogo cijene crnogorski sportisti i pokazuju se kao izuzetni talenti koji donose rezultate. Oni se tamo najviše takmiče u prirodnim naukama i sportu, što bolje rezultate postižete to vam je škola prestižnija i privući ćete više đaka naredne godine'' objašnjava Grbavčević dodajući da se nada da će ovi kampovi postati tradicija svakog ljeta i da će svi koji pođu naći načina da otvore vrata drugim ljudima iz Crne Gore.

miki3Naš sagovornik koji je 17 ljeta radio u domaćem šampionatu i nakon rada u Turskoj ne mijenja mišljenje o crnogorskim sportistima. Ističe da su među najboljima na svijetu.

''Mislim da Crna Gora ima mnogo talentovanih igrača i strašne trenere. Sam Ordo ima više stanovnika od Crne Gore, tako da kada uzmete odnos kvantiteta i kvaliteta, cnrogorski sportisti sa ovako malom bazom postižu nezamislive rezultate. Naši uspjesi su čudo. Ovo što su napravili Budućnost i Mornar, mi imamo sada Euroligu i Eurokup. To je čudo za ovako malu zemlju. Turci se dive našim rezultatima a niko neće da pomene u kako teškim uslovima radimo. Mi ovdje imamo tri sale dok je tamo infrastruktura za nas nepojmljiva. Šta više naši igrači imaju tu upornost koja je njima potpuno nepoznata. Tamo igrači neće da ostanu posle treninga. Oni odrade svoje i idu kući. Kod nas igrač ostane i radi prekovremeno i ulaže sve što ima kako bi postigao rezultat. Nama je problem što nismo finansijski propraćena država. Igraču domaćeg prvenstva će i kući da kažu - što se mučiš, što će ti to...'', ističe Grbavčević.

Problemi našeg sporta: Problem je tvrdi u uticaju roditelja, i nedovoljnim finansijama.

''U Turskoj imate Istanbul od 20 miliona ljudi, to su nezamislivi budžeti. Mi sa ovako malom bazom imamo fantastične rezultate. Šta se dešava sa igračima od 17-18 godina. Ako nisu u Budućnost oni ne postoje. Sve druge profesije će im ponuditi više nego što će dobiti za igranje košarke. Njima košarka nije više profesija i onda su momci prinuđeni da rade druge stvari. Ne zato što volim Crnu Goru već pričam realno. Takođe poručio bi trenerima da velikog novca. Mora da se ide korak po korak ne može se odmah doći do vrhunskog tima i vrhunske plate. Vidite Dejana Radonjića njega je zvao Bajern Minhen kada je sa Zvezdom igrao Euroligu. Neće ga zvati odavde niko. Ne možete da očekujete da ako vodite Sutjesku da će vas zvati Fenerbahče ili Efes. Sve to ima svoje, i svoj prirodni tok kretanja. Ali pogotovo mladim trenerima bih poručio da uzmu stvari u svoje ruke i da krenu i da stiču i prenose znanje. Mi ovdje imamo tri sale dok je tamo infrastruktura za nas nepojmljiva. Dalje, u Turskoj je uticaj roditelja jako smanjen. Roditelji su odvojeni od kluba. Kod nas roditelji prave problem treneru, pa klubu. Treba dati i treneru vrijeme i da on odradi svoj posao, kao što su radili Baletić, Vujošević... Taj igrač treba da shvati da mu je trener najbolji prijatelj. Sada je menadžer ispred trenera i to je problem jer će ti menadžer uvijek reći da si dobro igrao dok će trener da te kritikuje i ukaže na greške. Ni jedan menadžer ti neće reći koja je formula da se postane dobar igrač a to je talenat uz vrhunski i neprestan rad. Ja razmišljam da ako drugi trener radi dva sata ja ću raditi dva sata i jedan minut. Samo rad rad i rad može pobijediti suvi talenat'', govori Grbačević.

ordo

Vratiti domaće igrače, decentralizovati sport: Proslavljeni crnogorski trener smatra da se lako odričemo domaćih igrača a da su oni često potrebni. Takođe mišljenja je da jačanje komplente lige se može postići jedino decentralizacijom sporta ukoliko klubovi ne posjeduju vrhunske pojedince i trenere. Gračević se uvijek pitao, što i sada posebno ističe naročito nakon rada u Turskoj, zbog čega u Crnoj Gori prije utakmice samo pojedini pjevaju nacionalnu himnu.

''Prošle godine Dragan Bokan je vratio najperspektivnije crnogorske igrače. Vraćanjem pravimo klub i dobili smo bolje ekipe od sebe jer su imali naše igrače koji su igrali srcem i postigli nevjerovatne rezultate. Nekada su ti potrebni naši igrači. Ja se stalno pitam zašto niko ne pjeva himnu. Tamo pred početak svake utamice pjevaju tursku himnu. Zašto to kod nas nije slučaj. Nije ni tamo sve idealno ali svi je pjevaju. Svi ustaju stave ruku i pjevaju. Ovo što radi Budućnost su neke stvari za poštovanje. Problem je što se sport centralizovao. Treba raditi na decentralizaciji sporta u Crnoj Gori. Treba pronaći način da se nađu finansije i za druge klubove. Da budžet bude sličan kod svih klubova. Pazite nije budžet sve ali pomaže dosta. Ne možete imati jaku ligu ako Budućnost i Mornar imaju astronomske budžete a ostali klubovi jako skromne.  Evo budžet Zvezde i Budućnosti ili Cedevite i Budućnosti nije bio isti ali Budućnost je bila fenomenalno vođena od strane Džikića koji je svojim iskustvom i znanjem iznio finale. On je u najtežim trenucima pokazao da je ispred kolege. Ja o Alimpijeviću mislim sve najbolje ali da li je on bio zreo za finale. Džikić je imao i američko iskustvo i to se vidjelo'', govori on.

U dijelu Turske plate niže nego u Crnoj Gori: Odlaskom u drugu državu uslijedio i drugačiji stil života. Naš sagovornik priča da su po mentalitetu Crnogorci i Turci dosta slični. Nije mu bilo toliko teško da se navikne jer je naš narod izuzetno poštovan tamo, te smo zbog multinacionalne države mngoo više cijenjeni od ostatka Zapadnog Balkana.

''U Istanbulu su evropske plate, u Ordu gdje sam ja nastanjen su manje nego u Crnoj Gori. Tamo profesor fizičkog ima 350 eura platu. Ja imam možda 3 do 4 puta veću platu od svih njih. Doktor može da izađe do 500 eura. Ali je sve jefitnije. Sve što je ovdje u eurima tamo je u liri. Stan se može naći za 120 eura, četiri osobe mogu dobro pojesi za 10 eura. Istanbul je istočni Njujork. Strašan kapital iz Amerike, i to nosi i veće cijene uz te evropske plate. Oni razlikuju Crnu Goru od ostatka Balkana. Oni su oduševljeni što Crna Gora ima šest ministara muslimanske vjere i i to nas stavlja ispred naših komšija u njihovim očima dajući nam poseban respekt kod njih. Ja za svo vrijeme boravka nikada nisam imao niti jedan problem niti doživio neko negativno iskustvo. Nikada nisam bio ugrožen iako sam pravoslavne vjeroispovijesti. Sve što smo dogovorili je ispoštovano'' priča Grbavčević.

miki

Erdogan izuzetno popularan: Kako dalje navodi, Turska pokazuje snagu i nezavisnost bilo koja sila da joj prijeti, dok je njihov lider koji je nedavno zabilježio novu ubljedljivu pobjedu na izborima, itekako popularan.

''Turski predsjednik Erdogan je mnogo cijenjen u Turskoj. Ja ga volim jer voli naše prostore. Oni o politici ne pričaju previše ali ima veliku popularnost. Jako je hrabar, harizmatičan, ne preza od nikoga, nikome se ne pomjera, u stanju je da kaže ne i Americi i Rusiji. Ima opozicija koja mu zamjera koja kaže da je spreman za rat. On uvijek ima milion i 800 hiljada spremnih ratnika. To nisu plaćenici već su oni turski vojnici. To je ozbiljna vojna sila. Ali Erdogan voli naše sportiste i naše ljude. Baš pozitivna ličnost. Naravno ima i on mana, ali nisam primijetio da se previše revanšira onima koji ne misle kao on. Ipak stalno nalazi način kako da pokaže snagu svoje države. Evo primjera radi bio je okrenut Americi, a onda se okrenuo Putinu koji mu je otkrio šta mu pojedini smjeraju. Kada je to uradio Amerika mu je postala neprijatelj i sada silno želi da spusti njegovu liru. Prošle godine ta lira je bila 4,5 a sada je 5,7 međutim niti jedna cijena u prodavnici nije porasla to je njihova glavna prednost. To govori o snazi države i da oni znaju kako da kontrolišu stvari'', dodaje Grbavčević.

Naučiti od Turaka kako da razvijemo turizam: Osim u sportu, Crna Gora bi mogla da nauči i u polju turizma, naročito jer, kako dodaje naš sagovornik, oni ovakvu ljepotu kakvu Crna Gora ima nikada neće posjedovati.

''Turizam im je doveden do savršenstva i sve je maksimalno sređeno. To što su oni napravili od turizma to je nevjerovatno. Napravili su svjetski brend. Ono što se meni sviđa jer vi uz osnovnu cijenu dobijete kafu i sok i to je sve besplatno. Ja ovdje platim hotel i sve posebno platim svaku kafu i svaki sok. Oni ne žale za te stvari, ne žale da naprave dobar bazen, dobru teretanu, ne žale da se potrude. Ovakvo bogastvo na malom prostoru oni nemaju. Nemaju naše more i našu obalu. U čemu su napredni to je njihova medicina. Imaju svjetsku medicinu i poznati su svuda po tome. Ipak ja mislim da je naše more ljepše, da su naše plaže ljepše. To ne govorim samo zato što svim srcem volim Crnu Goru već zato što stvarno jeste tako. Na ovako maloj teritoriji da imate planine i more to kod njih nije moguće. Kada bi iskoristili neka njihova rješenja i radili po njihovom primjeru napredovali bi munjevitom brzinom'', zaključuje Grbavčević.

Luka ĐURIĆ

Komentari: 0

Novi komentar