Kako izdriblati sopstveni ego

Mark Kozelek je svjestan kako je jedini način da opstane i ne poludi - da se povremeno poreže po venama i pusti da otrovni, gusti mulj istekne u vidu nekih prelijepih riječi i nota
Objavljeno: 07. 07. 2018 - 09:26 Promjenite veličinu teksta: A A A

Mark Kozelek je majstor da stvori prelijepu poeziju od potpune nemuštosti i nesposobnosti da verbalizuje i jasno uokviri misli i stavove. U toj neodređenosti i nedorečenosti frontmen kultnih bendova Sun Kil Moon i Red House Painters umije da pronađe i upakuje nešto generacijski dragocjeno.

Uvod za Kotor

Nije moglo biti ljepše uvertire za julski koncert grupe Sun Kil Moon (dobila ime po opskurnom korejskom bokseru super-muva kategorije) u Kotoru, od albuma „Mark Kozelek“.

Razlog je dijelom forma: skoro cijeli materijal Mark je odsvirao sam, osim bubnjeva u nekoliko pjesama, uz kompletnu produkciju. Mnogo bitnija za slavnog indi folkera je sama suština, polazna tačka i ishodište albuma, na kom je propisno šamarao i driblao sopstveni ego.

Na aritmične pjesme, žestoke promjene pravca i tempa i albume izuzetno teške za varenje, navikli smo od Kozeleka zahvaljujući projektu Sun Kil Moon. Ovog puta, sve je za nijansu razvodnjenije samokritičnim humorom sa mnogo apsurda.

Kozelek vrlo teatralno i ciljano otvara album pjesmom „This Is My Town“ u kojoj hvali sebe zbog toga što je platio ručak neznancu. Potom postiđeno priča o „boksu sa sjenkama“ udarajući vreću u teretani u numeri „Live in Chicago“ koja je sveukupno mizerno iskustvo.

Dupli mač

Demistifikaciju sebe muzičar dovodi do vrhunca vješto doziranim stihovima o obožavateljkama koje žele da mu se uvuku u krevet, a te gomile odvratluka služe kao perfektna podloga za najbolju pjesmu albuma. To je trinaestominutna „My Love For You Is Undying“, nježna i delikatna gitarska balada o prodavačici u knjižari koja je uspjela da ga potpuno ostavi bez riječi. Momenat kad konačno izgovori „kada prestane da mi bude stalo biću mrtav iznutra“ jedan je od najjačih u Kozelekovoj velikoj karijeri.

„Mark Kozelek“ nije masterpis - već odraz želje pjesnika da demistifikuje sopstvenu hiperaktivnost. Da potpuno otkrije nezajažljivu želju ne samo da stvara, piše i svira - nego i da ga slušaju, da bude prisutan u životima drugih.

Sada smo potpuno svjesni koliko je svaka riječ sa kultnog, epohalnog albuma „Benji“, koji je objavljen prije tri godine, zapravo mač sa dvije oštrice za jednog od najvećih muzičara iz San Franciska. Kozelek je svjestan kako je jedini način da opstane i ne poludi - da se povremeno poreže po venama i pusti da otrovni, gusti mulj istekne u vidu nekih prelijepih riječi i nota. I upravo zbog toga nam je tako veliki i toliko bitan. S. S.

Ocjena: 73/100

FOTO: grantland.com

Komentari: 0

Novi komentar