Dr Adnan Prekić, istoričar

Oraščić

Sedamdeset godina nakon sukoba Jugoslavije sa SSSR-om, društva nastala na tradiciji socijalističke Jugoslavije, kao da odbacuju pozitivna politička iskustva 1948. godine. Sukob se i dalje dominantno tretira kroz prizmu Golog otoka i sudbine političkih zatvorenika, dok ideološki i politički zaokret, započeti procesi demokratizacije i emancipacije društva, ostaju u drugom planu, potpuno nepoznati većini stanovništva.
Objavljeno: 12. 07. 2018 - 00:00 Promjenite veličinu teksta: A A A

Piše: Adnan Prekić - istoričar

Sedam decenija od sukoba Jugoslavije sa SSSR-om u Crnoj Gori obilježeno je sa nekoliko medijskih osvrta, jednim intervjuom i par tekstova sa pretencioznim političkim analogijama. Svakako premalo za jedan ovako značajan istorijski događaj. Od samog sjećanja, ipak je zanimljivija percepcija Informbiroa i svođenje priče na Goli otok i sudbinu ljudi koji su se našli na drugoj strani istine. Na sporeći značenje Golog otoka i problem torture političkih neistomišljenika, nejasno je zašto se predstave o 1948. poistovjećuju isključivo sa represijom, hapšenjima i urušavanjem osnovnih ljudskih prava.

Sa druge strane, ostaju neprimjetne pozitivne stvari 1948. godine koja je bila prelomni trenutak u trasiranju jugoslovenskog puta socijalizma u potpuno drugom pravcu, drugačijem od svih zemalja istočnog bloka. U drugom planu su ostali i svi primjeri demokratizacije crnogorskog društva kao i činjenica da je Crnogorac-Milovan Đilas bio jedan od glavnih protagonista cijelog procesa.

Đilas upoznao Staljina: Đilas je jedan od rjetkih jugoslovenskih komunista koji je imao priliku da upozna Velikog Hazjanjina. Tri susreta, opisao je u knjizi Conversations with Stalin (London 1962; Susreti sa Staljinom, London, 1969.), u kojoj spominje i večeru organizovanu u njegovu čast, početkom 1948. godine u Staljinovoj dači u Kuncevu, u blizini Moskve. Večera protiče uz zdravice, neumjerene količine hrane i alkohola, ali i različite političke indiskrecije, od kojih Đilas izdvaja razgovor sovjetskih rukovodioca o Finskoj, koja u tom trenutku redovno isplaćuje ratne reparacije Moskvi. U priču o Finskoj uključuje se Staljin zapažanjem da su 1940. godine napravili grešku, jer u strahu od Amerike, nijesu okupirali cijelu Finsku. U tom trenutku, kaže Đilas, Vjačeslav Molotov prvi čovjek sovjetske diplomatije priču zaključuje dubokim uzdahom i rečenicom Ah, Finska-to je oraščić. Đilas je ove riječi dobro zapamtio jer su to bili posljednji trenuci bliskosti između dva rukovodstva.

Već narednih dana, sa ostatkom jugoslovenske delegacije, suočio se sa optužbama, ultimatumima i prijetnjama Moskve kojoj je bila neprihvatljiva i najmanja autonomnost jugoslovenskog rukovodstva. Tada se sjetio metafore Molotova o Finskoj i zapisao da je za SSSR, Jugoslavija i njeno rukovodstvo bila oraščić. Nešto neveliko, što oni lako mogu uzeti i strpati u džak. Epizoda sa večere u Kuncevu slikovito objašnjava odnos sovjetskog rukovodstva prema svim državama koje su se našle u njihovoj interesnoj zoni. Đilas je to osjetio i kao član delegacije, koja je u februaru 1948. godine u Moskvi pokušavala da objasni, da Jugoslavija ne želi da odbaci socijalizam i ospori ulogu SSSR-a među socijalističkim državama ali da želi pravo da samostalno odlučuje o svojoj sudbini. Bio je zatečen Sovjetskom arogancijom, iako je nekoliko godina ranije imao priliku da se na slučaju ponašanja vojnike Crvene armije u Jugoslaviji, na ličnom primjeru uvjeri u surovost Moskve.

staljin-1

Sastanak u Moskvi početkom 1948. godine biće uvod u sukob koji će istoriju socijalističke Jugoslavije usmjeriti u potpuno drugom pravcu. Na žalost, sedam decenija kasnije, u društvima koja su nastala na naslijeđu ove države, uopšte ne postoji svjest o tome. Sukob se i dalje dominantno doživljava kroz prizmu Golog otoka i sudbine političkih zatvorenika, dok odbacivanje totalitarističkog naslijeđa, demokratizacija i emancipacija društva ostaju u drugom planu. Slična situacija je i u istoriografiji.

Dok o Golom otoku i sudbini političkih zatvorenika postoji više stotina publikacija, za procese koji su usmjerili dalji put društvenog razvoja nije bilo previše interesovanja. U takvom doživljaju istorije, za mnoge će ostati nepoznanica da su već sredinom 1949. godine Kardelj, Đilas i Kidrič izložili Titu ideju o samoupravljanju, koja će označiti idejni i simbolički raskid sa sovjetskim modelom socijalizma.

Reforme: Dolazi do reformi u samoj Partiji koja se otvara prema stanovništvu, demokratizuje i formalno zalaže za slobodno suočavanje mišljenja i stavova. Kongresom književnika u oktobru 1952. godine najavljuju se slobode u stvaralaštvu i otklon od rigidnog socrealizma. Konačno, sve promjene dobiće potvrdu na Šestom kongresu u novembru 1952. godine, na kome su ozvaničene reforme, i u politički život uvedene ideje o neophodnosti borbe mišljenja i razvoju ekonomskih i tržišnih odnosa kroz samoupravljanje.

molotov-staljin-tito

Bez obzira na njihov tretman u savremenoj istoriografiji i javnom diskursu, procesi započeti 1948. godine imali su dalekosežne posljedice na razvoj demokratskih procesa u Jugoslaviji. Iako usporene, sve reforme započete početkom pedesetih usmjeriće Jugoslaviju u potpuno drugom pravcu od ostatka istočnog bloka. Ispostavilo se da je komunističkim političkim elitama u tom periodu demokratizacija bila sredstvo borbe a ne konačni cilj.

Te elite su tokom šezdesetih i sedamdesetih godina XX vijeka, bile spremne da ponovo postanu oraščić, zbog čega su umjesto demokratizacije društva, odabrali put nacionalizma. Savremena percepcija i doživljaj 1948. godine ukazuje da još nijesmo spremni da izađemo iz ove perspektive, te da i dalje demokratske procese posmatramo kao sredstvo, a ne konačni cilj političkog djelovanja.

Komentari: 10

Podgoričanin

12. 07. 2018 - 00:46

adnane, preskočio si pomenuti kako je na tom sastanku kod staljina, đilas ....ao ...... .. dok ga andrija hebrang nije upozorio da se više ne ponižava... dalje, ne bi loše bilo da otkriješ javnosti ......nu ulogu đilasa u toku rata, kako je naređivao ............. poraz na pljevljima 1941, njegova lijeva skretanja, .......... ...i onda taj "disident" (nakon što je htio da zamijeni tita i da formira dvije kom. partije koje bi se smjenjivale na vlasti, a on bi naravno bio predsjednik te druge partije, pa ga Tito isprašio..)...i na kraju, da nam objasniš zašto đilas nigdje nema ulicu, trg, spomenik, naziv na bilo kakvom objektu..potrudi se, istražuj malo..
gost

12. 07. 2018 - 12:58

Al to sto ti pricas nema veze sa ovim sto je on pisao... Nije Djilas tema ovog teksta... Stoga, ako ti toliko o tome znas (ko god da si), mogao bi nesto napisati, da ne cekamo Adnana ili nekog drugog... ;-)
PG

12. 07. 2018 - 06:29

Vrlo vrlo zanimljiv osvrt na 1948. Bravo Adnane.
Kotor

12. 07. 2018 - 07:59

Da su Crnogorci imali pameti da ovako razmišljaju ne bi ni stradali tako 1948
Mers

12. 07. 2018 - 10:48

To su bili Crnogorci, a ne sluge zapada poput nekih današnjih
pitam se,pitam

12. 07. 2018 - 12:54

staljen u moskvi, staljin (tito) u beogradu.... koja je razlika???
Guest_54377

12. 07. 2018 - 15:49

HVALA TITU , JER BI U SPROTNOM BILA GOLA YU SVE DO PADA SSSR a
DILAS - Crnogorski Staljin

12. 07. 2018 - 16:03

imala je Crna Gora svog Staljina, pa bi Dr.Prekić mogao da istraži i objavi svoje nalaze...mislim da bi to bilo korisno za CG i objasnilo bi njenim mlađim građanima zašto ovaj nepomenik nema niđe trg, ulicu ili nedajBože spomenik...
Osmogrk

12. 07. 2018 - 19:20

Taj covjek se ubio da ocrni komunizam. Citavu filozofiju napravio oko toga. I usred toga komunizam se na njegove oci srusi i to iz razloga sto je bankrotirao. Kakav je to intelektualac koji ne pojmi da svijet ne funkcionise na idejama nego na novcu. Kakve god ideologije bile prvenstveno se trude da razviju ekonomiju, ukljucujuci i komuniste. Kad je nestalo para u tom sistemu jednostavno se urusio. Djilasov doprinos tome jednak je 0.
Flix

13. 07. 2018 - 09:45

Svijet u napredak upravo vode ideje. Ali ideologije koje njeguju pravdu ne propadaju vec unapredjuju svoje ideje. Pravda je stub stabilne ekonomije, pravda je kljuc stabilne vlasti i daje priliku za nove ideje.
Novi komentar