Najveća znamenitost Crkve Rize Bogorodice je stara apsida i freske sačuvane u njenoj unutrašnjosti čiji se nastanak vezuje za preromaniku.
Arhitektonski kompleksna crkva se sastoji od dvije građevine: starije, za koju se pretpostavlja da je nastala u 12. vijeku, i novije, sagrađene iznad ostataka starijeg zdanja godine 1824, sa zvonikom iz 1836. Kao vrijedan primjer sakralne arhitekture iz preromanike proglašena je zaštićenim kulturnim dobrom 1957. godine.
Kompleks ovog kulturnog dobra čine dva kaskadna nivoa, od kojih se na gornjem nalazi Crkva Sv. Vračeva i staro mjesno groblje, a na nižem Crkva Rize Bogorodice sa portom i zgrada nekadašnje škole.
U zemljotresu 1979. godine i ovaj vrijedan sakralni kompleks bio je oštećen tako da je zahtijevao obnovu.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na arhitekturi izvedeni su 1987, a na zidnom slikarstvu 1994-95. godine. Zahvaljujući tim radovima na obnovi ovaj vrijedan primjer sakralne prošlosti crnogorske kulturne baštine ostao je da svjedoči o njoj i danas.
Crkva Rize Bogorodice sastoji se iz dva građevinska dijela, stare apside i novije velike crkve sa zvonikom. Apsida stare crkve ima znatno niži pod od novije građevine u koju je uklopljena. Zasvedena je i spolja oživljena sa šest plitkih lezena. U njenoj unutrašnjosti ugrađene su tri niše i episkopsko sjedište, po čemu se pretpostavlja da je nekad bila katedralna crkva.
Stara crkva je arheološki ispitana. Kako se može pročitati u literaturi čitava je bila živopisana. Po arhitektonskim odlikama pripada ranoj romanici, pa se njen nastanak najčešće vezuje za 12. vijek, mada nije isključeno da bi mogla biti znatno starija. Uz nju je kasnije, tokom 16. ili 17. vijeka, prizidana nešto šira priprata.
Nova crkva, mnogo većih dimenzija od prethodne, podignuta je 1824. godine. Osnova joj je jednobrodna. Nad centralnim dijelom uzdiže se kupola sa oktogonalnim tamburom. Uz zapadnu fasadu je 1836. godine podignut monumentalni zvonik sa otvorenim prizemljem ispred portala.
Kako smo već naveli najveća znamenitost i vrijednost Crkve Rize Bogorodice je stara apsida i freske sačuvane u njenoj unutrašnjosti. U polukaloti je naslikana Bogorodica Orante sa malim Hristom i kompozicija Poklonjenje žrtvi u donjem dijelu.
U centralnoj niši naslikan je portret izvjesnog episkopa Danila „hrišćanina", kojega nauka još nije sa sigurnošću identifikovala. Prema stilskim i ikonografskim karakteristikama, freske pripadaju vizantijskom krugu komninskog perioda, a vrijeme njihovog nastanka se vezuje za kraj 12. ili sami početak 13. vijeka.
Svi originalni natpisi na freskama su na grčkom jeziku, što svjedoči o njihovoj starosti, neobičnosti i raznovrsnosti uticaja na cjelokupni korpus kulturnih dobara kod nas. Sačuvan živopis u njoj predstavlja primjer razvoja vizantijskog slikarstva kod nas.
U literaturi se takođe može pročitati da se pokušaj rasvjetljavanja nastanka Crkve Riza Bogorodice neminovno vezuje za identifikaciju ličnosti episkopa Danila “hrišćanina”, čiji je dopojasni portret naslikan u dnu apside, u niši iznad episkopskog sjedišta.
Bliže analogije sa mjestom na kome je izveden ovaj portret mogu se vezati jedino sa biskupskim portretom iznad episkopskog sjedišta u crkvi u Torčelu, pokraj Venecije, izvedenom u tehnici mozaika (12 v).
Već na prvi pogled je jasno vidljivo da je portret episkopa Danila izveden drugačijim likovnim postupkom u odnosu na likove svetitelja koji se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini.
Naime, lice je modelisano samo okerom, bez zelenkastih sijenki. Dugo vremena se ličnost episkopa Danila neuspjelo pokušavala identifikovati sa srpskim piscem i arhiepiskopom Danilom sa početka 14. vijeka. Međutim, kako se navodi, sigurnijim se čine kasnije izvedene pretpostavke da je u pitanju jedan od bosanskih ili hercegovačkih episkopa koje je proizveo dubrovački nadbiskup krajem 12. i početkom 13. vijeka.
U crkvi se nalazi i bogato ukrašen ikonostas. Ikonostas je rad grčkog slikara Nikole Aspiotija iz druge polovine 19. vijeka. Ima nekoliko vrijednih posebnih ikona ruskog, grčkog i italogrčkog porijekla. Pored ostalih vrijednosti, u crkvi ima i starih štampanih knjiga, među kojima i jedan primjerak Oktoiha prvoglasnika iz štamparije Crnojevića.
Iz gore navedenog može se zaključiti da ovaj značajan živopis zahtijeva aktivni monitoring i stručnu pažnju da se smanje uslovi koji bi dovodili do njegovog propadanja. To bi trebao biti primarni zadatak službi zaštite. Kao i da se smanji dodavanje klima uređaja, mozaika i raznih građevinskih elemenata od strane SPC koji nedvojbeno utiču na istorijski integritet ovog značajnog kulturnog dobra.
