Sramotno je mali procenat onih koji gaje bilo kakav emotivni impuls prema Milivoju Katniću, čovjeku u godinama, koji utamničen brani svoju čast po svaku cijenu, gledajući opresivnom sistemu pravo u oči dok mu se život polako gasi.
Kakav god ishod da se desi, nema sumnje da prisustvujemo rađanju nacionalnog martira. Crnogorski Asanž, ipak, sa svom silinom njegovog gesta koji često zaliči na one epske, iz minulih vjekova, jednostavno ne dopire do srca najvećeg dijela građana. Naprotiv, najviše je onih koji se slade.
"Pučina je stoka jedna grdna" - to znamo već neko vrijeme.
10
Kameno je bilo i srce građana na svaki veliki čin gaženja Crne Gore, od izbornih četničkih orgija, preko pljačke državnog blaga u vidu Temeljnog ugovora, rasističkog odnosa sistema prema Crnogorcima svih narodnosti, koji su odbili podržati vladajuću kliku. Najveći dio građana, samo je prećutao. "Jedan je život, a vidi što se čini, pušti..."
Ćutali su, i ćute, i onda kad se anticivilizacijski ideološki smrad širio zemljom, kad su mrežama marširali snimci zombija dok se ritualno njišu i pjevaju “Leleču Turci, kukaju bule”. Ako to nije znak za uzbunu, i ako to ne pokazuje stanje uma onih koji bi opet malo klali po komšiluku ako bi dobili priliku, onda ne znam šta je. Popovi su tu, uz njih, a oružje je u crkvama. Kao nekada.
Srca crnogorskih građana ostaju kamena i kad pitanje Srebrenice dođe na dnevni red. Genocid nikad to nije bez nekog "ali". Zamislite građane koji nisu nikad pomislili kako je majkama i očevima kojima su pijani lešinari hladnokrvno palili rafale u njihovu djecu, pa ih bacali u jame. Ko postavi "ali" pored srebreničkih suza taj će ga gest, upamtite ove riječi, pratiti kroz cijeli život kao pečat!
Integracija u sistem vrijednosti Evropske Unije podrazumijeva da bilo kakvu relativizaviju te vrste jednom plaćate, skupo i beskompromisno. Jedno CANCEL javnosti i cijela karijera, pa i državnička, ode niz wc šolju. Jer baš nas TO što državni vrh stavlja sramno "ali" tamo đe ne smije, i pritom lažima pere ruke stranim ambasadama, drži van EU.
Biti dio te Unije, znači imati ljudsku savjest. Biti dio EU podrazumijeva odgovornost, u okviru koga je laganje javnosti od strane državnih funkcionera neoprostivo. Biti dio EU znači platiti cijenu svojih postupaka.
U aktuelnom crnogorskom vrhu ne samo da nisu došli do faze razvijanja odgovornosti, nego se i dalje batrgaju u savlađivanju poštovanja osnovnih ljudskih prava. U kojoj nezgodne svjedoke nećeš "eliminisati" u istražnim postupcima, staviti kompletno tužilaštvo u funkciju političke odmazde i namještati tajminge predmeta u tu svrhu.
Crnogorsko društvo ne samo da se nije naviklo na toliko odsustvo skrupula u zloupotrebi moći, već nikad ranije nije patilo od generalnog odsustva empatije. Društvo kamenog srca i kamenog obraza odavno ne reaguje na građanske inicijative za spas države, na zapaljive govore i emotivne skupove.
Ako Katnićeva golgota, takva kakva jeste – epska, neće upaliti iskru građanske reakcije, onda je došlo vrijeme za ozbiljno preispitivanje ima li aktuelna politička identifikacija odbrane crnogorskih interesa bilo kakav odgovor na tako komplikovanu patološku društvenu realnost?
Ako odgovora nema, ako takvu realnost nije osvijestila i do sad napravila ozbiljan plan u odnosu na nju, da li Crna Gora zaslužuje ozbiljnije političke mastermind igrače, koji će umjesto lamenta ponuditi ozbiljan međunarodni plan i strategiju za nacionalni spas?
Vlada Crne Gore u egzilu je u najvećem studiju na planeti, sa najvećim zvijezdama tog vremena, snimila igrani film sa ciljem skretanja fokusa svjetske javnosti na crnogorski problem. Prije više od jednog vijeka. U poređenju sa takvim gestom, teško da će malo parlamentarne "tenzije" izaći na kraj sa kolektivnim kamenim srcem crnogorske realnosti.
