“Procesi i obaveze koje se tiču dekarbonizacije zemalja Zapadnog Balkana, EU koordinira upravo kroz Energetsku zajednicu. Međutim, identifikovane su mnoge manjkavosti i strukturni nedostaci u Ugovoru o Energetskoj zajednici koji su doprinjeli nerealizaciji obaveza iz ovog ugovora u svim zemljama regiona”, kazala je ona.
S tim u vezi, dodaje da je jedna od poražavajućih činjenica je da se emisija zagađujućih materija iz većine termoelektrana na ugalj u regionu u posljednjih pet godina nisu smanjile već su se čak i povećale.
“Ugovor o Energetskoj zajednici odnosi se na njegovu ograničenu moć kažnjavanja. Naime, u poređenju sa drugim međunarodnim ugovorima, poput onih unutar Evropske unije, Ugovor o Energetskoj zajednici ne sadrži stroge kaznene mehanizme za zemlje koje ne poštuju njegova pravila. Nedostatak funkcionalnog kaznenog mehanizma u prethodnim godinama ograničio je primjenu Ugovora pa tako danas imamo situaciju da Enegetska zajednicaima otvorene postupke protiv svih zemalja članica. Osim predmeta koje je protiv njih otvorila Energetska zajednica, nije bilo suštinskih posljedica ovih kršenja.“ navodi Milev-Čavor.
Slučaj Crne Gore je takođe još uvijek otvoren s obzirom da Savjetodavni odbor u okviru Energetske zajednice još uvijek nije dostavio pravno mišljenje pa se tako na Ministarskom sastanku održanom krajem 2023. godine u Energetskoj zajednici nije donjela odluka o eventualnim sankcijama za Crnu Goru u vezi sa prekoračenjem broja dozvoljenih radnih sati TE Pljevlja.
Evropska komisija ima važnu ulogu u okviru Ugovora o Energetskoj zajednici. Ona mora pratiti sprovođenje Ugovora o Energetskoj zajednici od strane zemalja članica i drugih ugovornih strana, te dati prijedloge za poboljšanje Ugovora o Energetskoj zajednici kako bi se osiguralo njegovo efikasno sprovođenje.
“Važno je da se Ugovor o Energetskoj zajednici izmijeni kako bi se obezbjedilo poštovanje i ispunjavanje obaveza iz Ugovora, mora postojati odgovornost za preuzete a neispunjene obaveze. Upravo zbog toga moramo biti pažljivi u prihvatanju ugovornih obaveza koje morajubiti i realne i dostižne što do sada nije bio slučaj. Naši ministri su potpisivali sve sto je bilo na stolu za potpisivanje nesvjesni toga šta veliki dio tih obaveza znači, pa je zato i veliki dio tih obaveza ostao nerealizovan”, ističe Diana Milev-Čavor.
Iako Enegetska zajednica nije podnosila izvještaje Evropskoj komisiji o postignutim rezultatima, Evropska komisija je itekako upoznata sa svim problemima u poštovanju ovog Ugovora i nesipunjavanju obaveza iz istog.
“Izmjena Ugovora je jedini realni naredni korak ukoliko Evropska komisija zaista želi da vidi neki progres u zemljama Zapadnog Balkana na putu dekarbonizacije. Taj progres je trenutno nezadovoljavajuć i veoma spor”, zaključuje Milev-Čavor.
