Pjesma ili bolje reći naricanje pod nazivom ''Veseli se, srpski rode'' slika je i prilika velikosrpskog projekta znanog kao ''srpski svet''. Nastala je u jeku takozvanih litija i kontrarevolucije u Crnoj Gori, a cilj joj je da transom turbo folka okupi mase za srpsko imperijalno širenje. Može neko navedenu tvrdnju da ne prihvati ili da mi kaže da prećerujem, da je to samo pjesma itd, ali to je tako.
Veoma malo se pisalo o ulozi velikosrpskih pjesama u zbijanju nacionalističkih redova i jačanju mržnje prema svemu što je kontra tog projekta. Pjesme igraju bitnu ulogu u oblikovanju masa. Kroz njihovu opijenost turbo folk melosom taj element krda je još veći, a osjećaj nepobjedivosti i snage na mnogo većem nivou.
U tim trenucima masa bi, da ne trepne, linčovala svakog protivnika ili uradila bilo što što vođa kaže. Od toga bi se mogla napraviti dobra doktorska disertacija.
Ta opijenost izlazi i izvan srpskog etničkog korpusa. Sjetimo se samo masakra na Novom Zelandu, kad je jedan Novozelanđanin ušao u džamiju i redom iz automata kosio vjernike na molitvi. Dok je ubijao muslimane i sve to snimao uporedo je slušao srpske ratne pjesme, koje su ga vjerovatno motivisale da takvo zlo uradi, ili barem doprinijele tome. Ako je tim pjesmama cilj bio da povećaju mržnju prema muslimanima, uspjele su u najgorem mogućem obliku.
26
Srpski vrh odavno zna za značaj pop kulture u ispunjavanju njihove agende. Zbog toga u potonjih nekoliko godina imamo toliko raznih stranica, alternativnih medija, podkasta, mimova, filmova, pjesama i svega ostalog. Na sve strane vrvi od raznih šopova koji prodaju majice sa nacionalističkim motivima, milion raznih organizacija u svim porama, od planinarskih klubova, udruženja studenata, do tzv. humanitarnih organizacija… Sve sa istim ciljem. Da mase okupi, da socijalizuje mlade ljude i kada zatreba da njihovu energiju artikuliše u željenom pravcu. U ovom slučaju put Crne Gore.
I to se i viđelo za vrijeme takozvanih litija. Odma se javila srpska kuka i motika da osudi tadašnji režim i da podršku kontrarevolucionarnim potezima srpske crkve. To nisu bile demokratske promjene, već kontrarevolucija sa željom da se totalno promijeni pravac kojim Crna Gora ide, ali i njene vrijednosti i načela i kompletna bit postojanja.
Tragično je koliko je nacionalistička misao prodrla u sve pore srpskog društva
Između ostalog, to znaju i ti srpski građani koji su takvo nešto podržavali. Na skorašnjem istraživanju koje je sprovedeno u Srbiji, većina njenih građana kazala je da su podržavali tzv. litije u Crnoj Gori, a takođe većina je rekla da takvo nešto ne bi podržali u Srbiji. Eto! Duplih ti aršina. Moj ste dom urnisali na duži vremenski period, a vaš nećete! ''Dok se i vaš ne zapali'', rekao bi Savo Čelebić prije gotovo 100 godina.
Osim svega nabrojanog, veliku ulogu u raspirivanju Vučićeve agende imaju i sportisti, pa i taj Novak Đoković, čije sportske uspjehe niko ne može da spori. Međutim, ti sportski uspjesi se, uz njegov pristanak ili ne, koriste za raspirivanje nacionalizma, mržnje, imperijalizma i destrukcije na Balkanu.
Činjenica je da navedena ''pjesma'' poziva na teritorijalno širenje Srbije na Crnu Goru. Takozvani srpski barjak se nikada nije vijorio na Rumiji. I nikada neće. Svako kome je ta pjesma prihvatljiva, prihvata i Aleksandra Vučića, i njegovu politiku, i srpski svet i sve ostalo što oni personifikuju.
Isto tako, taj koji prihvata takvo djelovanje automatski gubi pravo na žalbu. Jer jednostavno, nemaju pravo na napad, ali mi imamo pravo na odbranu. Pravo na odbranu života, kuće, familije i države jedno je od elementarnih i ljudskih i Božijih prava i zakona. I mi ćemo se braniti. Nemojte da kukate i žalite se kad se branimo. Naša je dužnost da to radimo.
Nažalost, tragično je koliko je nacionalistička misao prodrla u sve pore srpskog društva. Još je tragičnije to što veoma mali procenat ljudi to zapravo vidi. Srpska elita je u potonjih par godina uspjela da totalno izgradi alternativnu realnost za svoje građane. Jednu totalno novu planetu na kojoj su Srbi jedini u pravu, i ugroženi od onih koji tu pravdu žele da satru. Ta elita propagira princip da Srbi moraju da napadaju jer se tako brane.
Sa druge strane, ko se zaista brani od velikosrpskog imperijalističkog pohoda biva targetiran, ponižavan i slično. U njihovom sistemu vrijednosti, takve je sasvim prihvatljivo napasti na ulici ili nešto gore.
Bilo kako bilo, branićemo se. Kako znamo i umijemo. Ne znam kakav će ishod toga biti, ali dozvolite da vam odgovorim parafraziranjem one Šabanove: Nema ništa, ''braćo'', od vašeg veselja.
