Čitavu generaciju Japan je zapetljan u slab rast i deflaciju, korozivni slobodni pad cijena. Nastao je i pojam "japanifikacija", to jest, pad u deflacijsku zamku smanjene potražnje koja se javlja kad potrošači ne žele trošiti, korporacije ne ulažu, a banke sjede na hrpi novca.
Polako se razvija začarani krug koji sam sebe hrani: cijene dalje padaju, smanjuje se broj radnih mjesta, ljudi stežu kaiš, a firme smanjuju potrošnju i odgađaju planove za širenje poslovanja.
Deflacija je ostavila dubok trag na Japance, pothranjujući generacijski jaz i kulturu pesimizma, fatalizma i izgubljenih očekivanja. Iako i dalje napreduje u mnogo stvari, Japan se suočava s izrazito teškom situacijom. Mlađima od 40 godina teško je pojmiti koliko sadašnje stanje nema veze s osamdesetima, kad je snažni i prijeteći div Japan bio spreman pokoriti američku industriju od proizvođača automobila do superračunara.
Danas je japanska privreda kakva je bila i 1991. godine: prema pokazateljima radi se o bruto domaćem proizvodu od 5,7 triliona dolara. Tokom istog razdoblja američka privreda se utrostručila na 14,7 triliona, a čini se da će ove godine Kina preteći Japan i postati druga najveća privreda na svijetu. Firme i privatnici izgubili su na tržištu dionica, koje sada vrijedi tek četvrtinu onoga koliko je vrijedilo 1989. godine, te na tržištu nekretnina gdje su cijene kuća istovjetne onima iz 1983. godine. Kriza samopouzdanja: A budućnost ne djeluje svijetlo za vladu koja se bori s opadajućim brojem stanovnika te rastom stopa siromaštva i samoubistava. Vjerojatno je najočiti uticaj na japansku krizu samopouzdanja. Gotovo arogantan ponos zamijenio je strah od budućnosti i rezigniranost. Japan se, izgleda, zarobio u školjku. Nekad nezasiti proizvođači danas prepuštaju industrijsku proizvodnju gladnim Južnokorejcima i Kinezima.
Japanski potrošači do skora su letjeli do Pariza i Manhetna radi kupovine, a danas sve više ostaju kod kuće. Među mladim Japancima vidljiva je štednja.
Ne kupuju skupocjene stvari kao što su automobili i televizori, a sve manje njih odlazi da studira u inostranstvo. Pesimizam je najočitiji kod mlađih muškaraca koje opisuju kao "biljojede" jer ne dijele spremnost svojih roditelja da dugo i naporno rade, a ne ide im ni u ljubavi.
Klasična priča s deflacijom je ta da pojedinci i firme sve manje troše jer je, u vrijeme kad cijene padaju, razumno čuvati gotovinu, jer dobija na vrijednosti. No, u Japanu je deflacija zahvatila gotovo čitavu generaciju i ostavila znatno dublji uticaj. Posijala je dubok pesimizam oko budućnosti i strah od rizika pa su ljudi sve manje voljni trošiti i ulagati zbog čega se potražnja i cijene sve više smanjuju. "Pojavila se nova vrsta zdravog razuma - potrošači smatraju da je kupnja i zaduživanje nerazuman i nepromišljen potez", kaže Kazuhisa Takemura, profesor na Sveučilištu Waseda u Tokiju i stručnjak za psihologiju deflacije. Privrednici tvrde da deflacija sama sebe hrani jer firme i pojedinci, da bi preživjeli, moraju srezati troškove i prodati svoju imovinu te ne kupuju nove stvari i ne ulažu.
Izgubljeni japanski snovi: Trgovci se služe ekstremnim metodama kako bi začaurene potrošače naveli da ponovno počnu trošiti.
Čak su i vjenčanja na rasprodaji: svadbene sale nude najam za 600 dolara, što je manje od desetine cijene od prije desetak godina. U Osaki, trećem gradu u Japanu po veličini, nedavno je održana rasprodaja s totalno sniženim cijenama, a odziv je bio poražavajući.
"Čini se da Japanci više nemaju ni želju dobro izgledati", kaže Akiko Oka (63), prodavačica u maloj trgovini odjećom. Nakon godina mirovanja Japan se, izgleda, budi i počinje suočavati s problemima. Međutim, za mnoge je Japance možda već prekasno.
Jukari Higaki (24), kaže da štedi tako što kupuje odjeću u diskontnim centrima, sama pravi ručak i ne putuje u inozemstvo. Kaže da njezina generacija relativno ugodno živi, ali da su njezini vršnjaci u obrambenom stavu i spremni na najgore. Hisakazu Matsuda, iz Japanskog instituta za istraživanje potrošačkog tržišta, mlade Japance naziva mrziteljima potrošnje. Procjenjuje da će ta generacija do svoje šezdesete godine štednjom Japan stajati oko 420 milijardi dolara.
"Ne postoji slična generacija ovoj u cijelom svijetu", dodaje.
(poslovni.hr)
