Narodni muzej će u sudskom postupku tražiti od Mitropolije crnogorsko primorske da mu Povelja Ivana Crnojevića iz 1485. godine o osnivanju Cetinjskog manastira bude vraćena - kazao je za Portal Analitika direktor Narodnog muzeja Crne Gore Pavle Pejović. Direktor Muzeja naglašava da ovu instituciju u sporu sa Mitropolijom zastupa Advokatska kancelarija Jovović, i da su se na sudski postupak odlučili jer Mitropolija tokom godina nije odgovorila na dopise Muzeja i vratila Povelju Ivana Crnojevića, koja je ustupljena za otvaranje Manastirskog muzeja.
Tako će tačku na spor oko Povelje staviti sud. U Narodnom muzeju kažu da u suštini nikakvog spora nije trebalo da bude da je Mitropolija crnogorsko –primorska vratila davno ustupljenu Povelju za izložbu.
Da svojevrsna „potraga“ za ovim izuzetno vrijednim istorijskim dokumentom traje nevjerovatno dugo, potvrđuje podatak da je - još daleke 1987. godine čuvena Povelja ustupljena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj!Na reversu iz Narodnog muzeja u koji je Portal Analitika imao uvid - i čiju fotografiju objavljujemo - piše „da na molbu MCP, za otvaranje manastirskog muzeja, “Muzeji Cetinja” daju na pozajmicu Povelju Ivana Crnojevića manastiru roždestva prečiste Bogorodice na Cetinju od 4.1. 1485. godine (zvanična kancelarijska kopija na pergamentu, Cetinjski muzej, broj 5)”. Na reversu je potpis upravnika bibliotečko-arhivskog odjeljenja Muzeja Ljubomira Radulova, a datum je 7. 5. 1987. godine.
Oglušili se na dopise: Povelja osnivača Cetinja i Cetinjskog manastira ustupljena je za izložbu na mjesec dana, kaže direktor Muzeja Pavle Pejović, a zadržala se punih 25 godina, jer Mitropolija nije našla za shodno da vrati ovaj dokument koji pripada Narodnom muzeju i koji se čuva u arhivskom odjeljenju. I za njegovu koleginicu direktoricu Muzeja kralja Nikole Anđu Kapičić, istoričarku umjetnosti koja u ovoj instituciji radi trideset pet godina, nepojmljivo je i krajnje neprihvatljivo, da se i pored brojnih dopisa upućenih od strane Narodnog muzeja, bivših i sadašnjeg direktora, Povelja Ivana Crnojevića još uvijek nalazi u Cetinjskom manastiru.
- Po mom mišljenju Mitropolija se, iz neznanja, nekulture, ili političkog uvjerenja, oglušila o naše molbe za povraćaj eksponata značajnog istorijskog sadržaja, koji svjedoči o kontinuitetu našeg postojanja i trajanja. Da podsjetim da je o nespornoj vrijednosti pomenutog dokumenta još davno prvi skrenuo pažnju Pavle Apolonovič Rovinski, a naš uvaženi istoričar Božidar Šekularac istakao značaj duhovnog, kulturnog i političkog sadržaja. Krajnje je vrijeme da država konačno reaguje i nezakonito uzeti eksponat vrati Muzeju, kaže direktorica Muzeja kralja Nikole Anđe Kapičić.
Portal Analitika se obratio i Mitropoliji crnogorsko primorskoj, želeći da od nje dobije odgovor u vezi sa sporom oko Povelje, ali u Mitropoliji su kazali da “nemaju komentar”.
Dobar poznavalac povelja, istoričar dr Božidar Šekularac, autor knjiga “Dukljansko-zetske povelje” i “Vranjinske povelje” ističe da Povelja Ivana Crnojevića iz 1485. nije samo značajna kao dokument o osnivanju Cetinjskog manastira, već kao potvrda da smo u to vrijeme imali državnu kancelariju za pisanje povelja.
- Povelja je pisana ćirilicom i klasičan je primjerak crnogorskih povelja toga vremena, sa svim elementima koje sadrži jedan takav dokument koji ima koncept i utemeljenje u državnoj kancelariji. Ona je autentičan primjerak dokumenta tog doba i sadrži takve istorijske podatke koji je čine izuzetnim državnim dokumentom, naglašava Šekularac.
Arhiv kralja Nikole: Naš sagovornik podsjeća da Povelja Ivana Crnojevića pripada zbirci Vranjinskih povelja i da je njen neodvojiv dio, a riječ je o poveljama koje su se čuvale na Dvoru u arhivu.
- Kralj Nikola, kada je morao da napusti Crnu Goru pod pritiskom, kada je morao da ide za Italiju i dalje, ponio je sa sobom kompletan arhiv u kom je bila i Povelja Ivana Crnojevića, objašnjava Šekularac, naglašavajući da se ovdje radi o državnom, a ne crkvenom arhivu. Naš sagovornik ističe da u tom arhivu imamo povelje i Đurđa Crnojevića i Njemanjića, koje se posvećene Vranjinskom manastiru, kao i povelje o razgraničenjima, što predstavlja klasičan državni arhiv, koji je u vrijeme kralja Nikole bio u sklopu Vranjinskih povelja.
Kada je riječ o Povelji o izgradnji manastira, poznato je, kaže sagovornik Portala Analitika, da je Ivan Crnojević pod naletom Turaka morao da ide u Italiju i da se vidjevši u Loretu manastir, zakleo da će isti takav podići na Cetinju. Napravio je manastir i dvor i prenio kompletnu državnu administraciju sa Oboda na Cetinje 1485. godine, kada je manastir bio završen. To su istorijske činjenice i ne može se jedan dokument izdvojiti iz korpusa ostalih i jednostavno reći ne dam ga - kategoričan je Šekularac.
Na pitanje zašto je Povelja Mitropoliji važna, i na osnovu čega ona može uopšte da misli da joj pripada taj dokument, naš sagovornik kaže da jedino MCP može biti značajno to što se Povelja odnosi na osnivanje manastira, ali ovdje, kaže, imamo vladara koji je odlučio da podigne manastir.
- Ivan Crnojević podiže manastir i to kao instituciju koja u to vrijeme ima ogroman značaj jer je bila temelj državnosti. Vladari su u to vrijeme nastojali da pridobiju crkvu za svoje interese, jer je crkva imala jak uticaj i bila najveći feudalac, naglašava Šekularac.
Dokumenti bili zakopani na Kruševcu: Poznato je da je do nas stigao mali broj povelja jer su to stari dokumenti i njihov istorijski put je dug i turbulentan.
Povelje su najviše stradale kada je kralj Nikola odnio arhivu i ovi dokumenti su jedno vrijeme bili zakopani na Kruševcu u Podgorici. Pored Vranjinskih povelja poznate su i Kotorske povelje, ali su uništene u velikom zemljotresu u 17. vijeku. Tim prije je veći značaj povelja koje su do danas sačuvane, poput Povelje Ivana Crnojevića, i one se s razlogom ubrajaju u bisere naše kulture i rariteti su koji zahtjevaju najveću pažnju. Za mnoge ove istorijske dokumente ne bi ni znali da nijesu sačuvani zahvaljujući starim prepisima onih koji su prepoznali njihov nemjerljiv istorijski i kulturni značaj.
Uostalom, nije slučajno što jedna od najvećih državnih nagrada - priznanje koje prijestonica Cetinje dodjeljuje pojedincima za doprinos kulturi - nosi ime „Povelja Ivana Crnojevića“.
Sama ova činjenica govori da je neshvatljivo, pa i svojevrsan paradoks, da Povelja, kao dokument nemjerljivog značaja, čuvan u državnoj instituciji kakav je Narodni muzej, ni poslije punih dvadeset pet godina od njenog ustupanja Mitropoliji, još uvijek nije vraćena. Da li je tokom svih ovih godina razlog za to bila veća arogancija crkve, ili slabost države, u ovom slučaju manje je važno.
Pouka za Muzej: Nesumnjivo je da je iz svojevrsne “potrage” za Poveljom, naša najveća muzejska institucija izvukla važnu pouku. Sve upućuje na to da će se nakon iskustva sa ovim dokumentom u Narodnom muzeju ubuduće mnogo opreznije ustupati predmeti za izložbe, iako je to ustaljena praksa muzeja širom svijeta.
Taj oprez već se mogao vidjeti i prilikom nedavne molbe da ikona Bogorodice Filermose bude pozajmljena za izložbu u Kremlju. Negativan odgovor Narodnog muzeja, mjere koje su preduzete da se ikona analizira i odluka da ostane na Cetinju, upućuju na to da je ova institucija odlučila da sa mnogo više obazrivosti pristupi ustupanju za izložbe povjerene joj baštine.Muzejskim poslenicima sa strane takvi postupci bi mogli izgledati kao pretjeran oprez. Ipak, u našem slučaju to se pokazalo kao neophodnost, jer ono što se dogodilo sa Poveljom Ivana Crnojevića potvrđuje da predmet pozajmljen na samo jedan mjesec može biti zadržan i čitavih dvadeset pet godina. Da ne govorimo o tome da će na kraju posljednju riječ morati da ima sud.
Suzana KAPETANOVIĆ
