Istina, prašina nije crvena nego obična, ali su ogromne stijene u takvim nijansama da sve izgleda kao da niste na zemlji, nego u nekom snu... Priroda je prepolovila planinu, a onda je voda hiljadama godina spirala i oblikovala te stijene poput kičice Ticijana, da bi napravila toliko nijansi da se se čovek upita: “Bože, da li je moguće da one postoje?”
Sve nijanse crvenog: Zavisno, naravno, od doba dana do ugla gledanja, sunca i oblaka, to crvenilo ide od jarkog i zagasitog do bledog i šarenog. A, onda se shvati da je “slikar” dodao i žutu nijansu, koja je i gore i dolje, i lijevo i desno, stvarajući neko jarko crvenilo, teško za gledanje a lako za uživanje. Petra, u prevodu - kamen, osmo svjetsko čudo, ponos je Jordana.
Nabatejci su je izgradili 1.200 godina prije nove ere. Bila je nepoznata za zapadni svijet sve do 1812. godine kada ju je Švajcarac Johan Ludvig Burghard predstavio u svojoj istinskoj ljepoti. Ružina crvena stijena, ili stijena boje ruže, stara je “kao polovina vremena”, a izabrana je od Bi-Bi-Sija kao jedno od 40 mjesta na kugli zemaljskoj koje obavezno morate da vidite.
Posebno je fascinantan ulaz u kanjon koji je dužine 1.200 metara, širine 3-12 i visine 80-90 metara. Teško je opisasti osjećaj kada vidite samo parče plavog neba i sunce koje se igra, dolazi i odlazi. Čovjek se tada oseća sićušno... Tuda promiču turisti koji jašu konje i magarce ili se voze “čezama”. Ipak, taj kilometar i nešto treba prepješačiti i sačuvati glavu čitavu koja se neprestano pomjera lijevo i desno, kako bi uočila grobnice koje su pravljene odozgo nadolje i gdje su živjeli Nabatejci. I dok hodate po toj prašnjavoj stazi, shvatate da je to, u stvari, rimski put.
Upoznajete se i sa Trajanovim trijumfalnim lukom. I pitate se: “Šta je Petra? Ko je sve kamen stvarao, oblikovao, dotjerivao, rušio i prepravljao, osim prirode?” Naravno, brzo shvatite da je Petra dio rimske kulture, ali da je, ipak, veći bio uticaj Grka i Egipćana. Umor se ne osjeća, a ako ga je i bilo tokom 1.200 metara laganog hoda, sve staje kada iz klanca, uskog oko tri metra, izađete na širok prostor i ugledate Riznicu.Tako se zove najveća i najveličanstvenija grobnica koja praktično otvara vrata - Petre. U Riznicu ne može da se uđe: godinama se mislilo da je tu zakopano faraonovo blago. Nabatejci su imali 10 kraljeva. Najbolji je bio Aretas Četvrti, i pretpostavlja se da je čitava njegova porodica tu sahranjena.
Jedinstveni kalendar: U okolne grobnice može da se uđe, mada unutra nema šta da se vidi. Ostali su samo neki tragovi i neugodan miris, jer su sve do 1985. godine tu živjeli beduini, a onda su ih iselili. Zanimljiv je i sukob kultura koji se ogleda na svakom koraku. Tako se, na primjer, smatra da su 12 stubova u stvari 12 mjeseci. Možete vidjeti i sedam čaša koje predstavljaju sedam dana u nedjelji, dok 31 rozeta (cvijeće) ukazuje na 31 dan u mjesecu. Uistinu, jedinstven helenski kalendar! Malo dalje, nailazite na statuu Izide, egipatske boginje majke, pa naoružane Amazonke, zatim “upoznajete” Kastora i Poluksa ili vodiče duša u pakao i raj...
Da bi se izgradile grobnice u Petri, izvađeno je 6.000 kubnih metara kamena. Za Jordance će i dalje biti posla, jer dosta grobnica još nije iskopano. Grobnice uglavnom imaju tri plus jedno grobno mjesto i grubo su klesane. Grobovi običnog naroda se, naravno, razlikuju. I oni se penju visoko, da bi bili bliži nebu, a do žrtvenika vodi 675 stepenika.
Kraljevska grobnica Urna je druga po popularnosti - 444. godine je bila pretvorena u crkvu. Postoji i Svilena grobnica, koja je raznobojna i presijava se, pa zatim Korintska grobnica, a takozvana Palata podsjeća na Rim. Oko 350 grobnica je raspoređeno na 30 kvadratnih kilometara, a pretpostavlja se da je Petra tada imala između 30.000 i 50.000 stanovnika.
(Jovan Sekulić, Večernje Novosti)
