Bajka o “Lovćenskom tajnovidcu” i istine o Radu Tomovu

2405njegosPOCETNA
Pozadina ideje Amfilohija Radovića je strogo politička: pokušavajući da Petra II Petrovića proglasi za sveca, mitropolit SPC u Crnoj Gori – kao i brojni drugi srpski patriotski radnici – da nastave utjerivanje srpstva u svijest crnogorskih građana. Brojni detalji iz istorije ukazuju da je Njegoš bio beskompromisan vladar i da je činio brojna djela koja ga teško mogu svrstati u red svetitelja.

Objavljeno: 23. 05. 2013 - 18:58 Promjenite veličinu teksta: A A A

 

Piše: Miroslav ĆOSOVIĆ

 

Jedan od najvažnijih zadataka koji je vladika Amfilohije Radović sebi odredio je širenje srpstva među Crnogorcima, odnosno - posrbljavanje Crnogoraca. Sve što radi, izgleda da radi u skladu sa tim zadatkom. Umjesto učenje Hrista i pravoslavlja, iskrenim vjernicima je pružio srbovanje promovišući Kosovsku mitomaniju, veličajući Karađorđa, rehabilitujući četnike i Dražu Mihailovića i promociju raznoraznih likova iz srpske istorije koji nikakve veze sa Crnom Gorom nemaju.

Bjesomučno ponavlja - i falsifikovane i prave - izjave: vladike Danila, kralja Nikole, Njegoša, Petra I... Ali, samo ako u tim izjavama ima i samo asocijacija - na ono što on misli da je srpstvo. U posljednjih dvadesetak godina imao je stotine nastupa, što  takozvanih besjeda, što intervjua, konferencija za štampu, predavanja... Ne znam da je ikad pomenuo kraljeve Mihaila i Bodina, dinastije Balšića ili Crnojevića.. S razlogom:  time što ne pominje crnogorske dinastije prije Petrovića on jednostavno -  kao i skoro svi srpski nacionalni radnici - sugeriše da je srpstvo u Crnoj Gori nastalo u 19. vijeku.

Bizarna ideja mitropolita Amfilohija: Prije neki dan Amfilohije je predložio da se veliki pjesnik Petar II Petrović Njegoš proglasi za svetitelja. Jedini razlog zbog kojeg Amfilohije Radović želi da Njegoša promoviše u svetitelja je to što je Njegoš otac Kosovskog mita u Crnoj Gori i Amfilohije računa - ako se Njegoš prihvati kao svetac - onda se kao svetinja mora poštovati i njegova posveta Karađorđu; kao svetinja se mora poštovati bajkoviti Obilić, kao na svetinju ćemo morati gledati i na "nepobjednog mladog Dušana".

Njegoš i njegova verzija istorije (istorija koja se nije desila), koju je Njegoš izmaštao i ispjevao, treba da budu čvrsta kopča koja vezuje Crnogorce sa srpskom istorijom. Istina, ta kopča je ustanovljena odavno: i dan danas bar pola Crnogoraca vjeruje da je "Gorski vijenac" istorijsko djelo. Amfilohije "kopču" koja vezuje Crnogorce sa Kosovskim mitom, sada hoće da učvrsti, jer vidi da je "kopča" sve labavija; želi da Njegoševa verzija istorije iz Gorskog vijenca postane svetinja. Dakle: isključivo zbog političkih potreba želi da Njegoša proizvede u svetitelja i ovim je konačno dokazao da mu je politika ispred Hrista i pravoslavlja.

Koje će biti Njegoševo zvanično svetačko ime? Npr. Justin Popović je sv. Justin Ćelijski jer je živio u manastiru Ćelije. Sveti Simeon Dajbabski je živio u manastiru Dajbabe. Sveti Stefan Piperski je živio u manastiru Ćelija Piperska. Njegošev prethodnik je već zauzeo ime - Cetinjski (Sveti Petar Cetinjski), a pošto je Njegoš živio u Biljardi, onda bi trebao biti - sveti Njegoš Biljardski? Ili. Što bi rekao AmfilohijeLovćenski tajnovidac!?

2405njegosPorijeklo imena Njegoš: Moram dati nekoliko napomena u vezi imena Njegoš. Tako Čedomir M. Lučić piše: "Sporiće se istraživači i zašto Petrovići za nadimak uzeše ime planine Njegoš (koje je vlaškog porijekla)? Njegoš se sreta u Egejskoj Makedoniji, a i drugdje gdje je bilo Vlaha." U fusnoti Lučić je napisao: „Riječ ’Njegoš’ u vlaškom jeziku povezuje se sa sezonskim staništem – katunom.” (Čedomir M. Lučić, Sloboda, vjera i nacionalni duh vladajuće loze Petrovića, zbornik radova Dinastija Petrović Njegoš, tom I, CANU, Podgorica, 2002, strana 274)    

Ko može biti proglašen za sveca? Postoje pravila - koga crkva može proglasiti i ko se uopšteno smatra za svetitelja. Svetiteljima može biti pribrojan samo čovjek koji je vodio asketski i neporočan život, savršeno moralna osoba, koja je primjer drugima.

Ali, to nije dovoljno. Jedan od uslova da bi neko bio proglašen za svetitelja je i da ima netruležne mošti. Sa Njegošem to nije slučaj. Ali,  ni to nije dovoljno za beatifikaciju. Da bi neko bio proglašen za sveca potrebno je da se zahvaljujući njemu dešavaju takozvana čuda; ili za života, ili poslije njegove smrti. Na primjer, neophodna su svjedočenja da je tokom svog života svetitelj čudesno iscijeljivao ljude. Znamo za priču kako je svojevremeno niz Ostroške litice majci iz ruku ispala kolijevka sa đetetom, ali se đetetu ništa nije desilo. To je kao čudo pripisano Svetom Vasiliju Ostroškom.

Zašto se - sto šezdeset godina poslije Njegoševe smrti - Amfilohije Radović se dośetio da ga treba kanonizovati? Vjerovatno misli da su njegovi prethodnici bili neznaveni; da  nijesu ni slutili da Njegoš to zaslužuje, nijesu znali da ga treba kanonizovati? Zašto takva ideja nije sinula ni Mitrofanu Banu ni Varnavi Rosiću, Gavrilu Dožiću, Germanu i Pavlu

Svetac mora imati i svoje zvanično žitije (opis života). Moguće je da lično mitropolit Amfilohije napiše Njegoševo svetačko žitije. Valjalo bi mitropolitu SPC u Crnoj Gori pomoći da u to buduće žitije uvrsti i neka istorijska Njegoševa "čuda".

2405lancisvetogpetraPrilog žitiju broj 1: Godine 1851. Srbin Ljubomir Nenadović sreo se sa Petrom II Petrovićem u Italiji; kasnije je svoje susrete sa našim pjesnikom opisao u čuvenoj putopisnoj knjizi "Pisma iz Italije".

U aprilu je sa Njegošem posjetio Baziliku Svetog Petra u Rimu. Tamo im je kaluđer, kao veliku svetinju, pokazao lanac kojim je bio vezan apostol Petar. Kao posebnom gostu iznio je Njegošu lanac iz škrinje. Priča Nenadović: "Kaluđer kad ga pokazuje otmenim putnicima, sa velikom pažljivošću otvara skrinju, vadi lanac iz pamuka i sa osobitom pobožnošću i smirenošču prinosi ga poklonicima, te ga oni, klečeći, sa skrštenim rukama, celivaju. Kad je kaluđer prineo Vladici ove verige, Vladika ih odmah uzeo u svoje ruke, rasteže ih da vidi kolike su, i čudeći se kako su dugačke, reče: 'Ala su ga dobro vezali!'. Zatim ih vrati odmah kaluđeru, koji od čuda jedva je mogao zapitati: 'Zar ih neće Vaša svetlost celivati?' - Vladika mu, polazeći, odgovori: 'Crnogorci ne ljube lance'!" (Ljubomir Nenadović, Pisma iz Italije, knjiga Odabrana dela, Novi Sad, 1971, str. 146).

Čuvena epizoda, koja prija svakom nacionalnom Crnogorcu, no, što se teologije tiče, kako će srpska crkva protumačiti to što budući svetitelj ne poštuje najveće relikvije hrišćanstva - ne poštuje apostola Petra?!!

Prilog žitiju broj 2: Bosiljka Čelebić-Mitrović piše: "Austrijski komesar Eduard Grij je došao krajem marta 1842. godine u Crnu Goru da preda Njegošu krst sa brilijantima koji mu je darivao Njegovo Cesarsko i kraljevsko Visočanstvo. O tome je 5. aprila podnio opširan izvještaj. . .  Na Cetinju ga je dočekao Vladika sa senatorima uz paljbu topova. Primio ga je u bilijarskoj sobi sa uobičajenom ljubaznošću. Dodijelili su mu sobu u kojoj je spavao saksonski kralj Fridrih Avgust. Vladika se izvinio što ne može sa njim da ruča jer mu post ne dopušta ni ribe da jede, nego samo pasulj, zelje i slično. Tako je Grij na Cetinju jeo jela sa mesom zajedno sa Vukovićem, Njegoševim učiteljem njemačkog jezika i crtanja topografskih karata, i sa svojim pratiocem Vuletom. Vladika je povremeno dolazio kod njih na nekoliko trenutaka da popije čašu šampanjca ili vina. Kada je Grij napomenuo da bi i on rado postio nekoliko dana Vladika mu je na francuskom rekao: 'Kad već ja moram da činim tu glupost, nije potrebno da i Vi to isto radite'." (Bosiljka Čelebić - Mitrović, Njegoševi inostrani gosti, www.montenegrina.net).

Vidimo da se Njegoš nije baš divio osnovnim pravilima kojih se mora držati jedan episkop, prezire post. Hoće li u Njegoševo žitije ući ovaj podatak, kako je post smatrao za glupost? Jesu li i drugi svetitelji post smatrali za glupost?

U emisiji "Istorijske paralele" emitovanoj 13. maja 2013. na NTV Montena u kojoj je gostovao književnik Milorad Popović, istoričar Novak Adžić je rekao: "Njegoš kaže jednom i Vuku Karadžiću - 'Ti kakav si, ti bi od mene i kaluđera napravio'."

2405gorcakovPrilog žitiju broj 3: Krajem 1836. godine Njegoš se u Beču sreo sa ruskim predstavnikom, knjazom Aleksandrom Gorčakovom. Carskom predstavniku je iznio razne zahtjeve, ali su odgovori uglavnom bili negativni.

Akademik Branko Pavićević nam dalje pojašnjava Njegoševu reakciju: "Razočaran odgovorima ruskog diplomatskog predstavnika, crnogorski vladar je iznio posljednji zahtjev: da se njegovom domu sa još 15 crnogorskih porodica dozvoli preseljenje u Rusiju, pošto drugog izlaza nema. Zaprepašćen ovakvom izjavom, Gorčakov nije želio o tome ni da razgovara, napominjući da imperator ne bi mogao da shvati takvu želju poglavara jedne nezavisne zemlje. Na to je crnogorski vladika dodao: „Mi i sami osjećamo da je to nizko, ali je bijeda velika!” (Branko Pavićević, Sazdanje crnogorske nacionalne države (1796-1878)", www.montenegrina.net).

Potom je Njegoš uputio memorandum Ruskom caru u kojem je iznio raznorazne zahtjeve, i opet, ukoliko mu ne budu ispunjeni zahtjevi, traži da se sa još nekim porodicama preseli u Rusiju i ostavi svoj narod! Ruski vicekancelar Neseljrode: "...o zahtjevu za preseljenje jednog broja crnogorskih porodica, zajedno sa Petrovićima, Neseljrode je iskazao istinsko zaprepašćenje, pitajući se: 'kako povjerovati da arhijerej koji je dao zakletvu Svevišnjemu da pazi svoju pastvu i crkvu Hristovu, može riješiti da ostavi i jedno i drugo na milost i nemilost... naročito sad kad vas svud okružuje samovolja'." (ista knjiga akademika Pavićevića).

Vicekancelar je bio zaprepašćen kad je pročitao što naš genijalni poeta traži, Neseljrodeovim riječima koje je citirao Pavićević, nema se što dodati. Što se tiče ove epizode, vjerujem da će vladika Amfilohije naći birane riječi da opravda to što je Njegoš htio da svoj, ionako izmučeni narod, ostavi na cjedilu.

Prilog žitiju broj 4: Kako je kod Njegoša bila razvijena saośećajnost prema pripadnicima svog naroda? U "Gorskom vijencu" kroz lik brata vladike Danila pjeva - 'Nego udri dokle mahat možeš, a ne žali ništa na svijetu!', i znamo da su ga početkom devedesetih neki u našem regionu u potpunosti poslušali, ništa nijesu žalili. Sudeći po ovim stihovima nije bio ni malo saośećajan, no, je li i u stvarnom životu bio ovako surov?

2405njegos1Istoričar Živko Andrijašević je 26. februara 2008. godine u emisiji na TV Crne Gore ispričao Njegošev odnos prema Crnogorcima koji su umirali od gladi: "Njegoš je trošio ogroman novac... na putovanja, nije bio čovjek kojemu je bio stran luksuz. Čovjek, koji recimo, u vrijeme najveće gladi u Crnoj Gori ide u inostranstvo, kaže 'Da ne gledam ovu muku'. . .  Kada je umro u njegovom testamentu tačno se našlo koliko je novca ostalo na Petrogradskim bankama. . . preko 100.000 fiorina. To je naravno državni novac. A znate što je on uradio. On je od tog državnog novca dao penzije svojim sestrama, svojim rođacima, i kad je knjaz Danilo došao, sve je ukinuo to, jer je to privatizovanje državnog novca. Pazite, u vrijeme najveće gladi, on taj novac nije iskoristio da bi kupovao žito. Nego je tražio od Rusije pomoć u žitu, jer je ovaj novac bio stavio pod interes. I to je Njegoš.

Potpuno u skladu sa onim kad je od Ruskog cara tražio da izbjegne u Rusiju, tako i kad Crnogorci umiru od gladi, Njegoš odlazi na - neko turističko putovanje.

Prilog žitiju broj 5: Cetinjanin pop Lazo Popović Jabučanin je u svojim Memoarima ovako zapisao: "Crnogorci pod vladom Svetoga Petra, bijahu se između sebe, bijaše se kuća s kućom, bratstvo s bratstvom, pleme s plemenom, nahija s nahijom, kradijahu se između sebe, paljahu jedan drugome kuće itd. Pa i opet sirotinja živijaše pod Svetijem Petrom bolje, nego pod vladikom Petrom II. . . Kad se predstavi Sveti Petar, Crnogorci ufatiše vjeru na prsi Svetoga Petra da neće više bit zla među Crnogorcima, nego da se sve smiri i da sud između sebe postave. Izabraše za gospodara i vladiku Rada Tomova i nađenuše mu ime Petar II. . . No sudnici bjehu oni isti ljudi kojizi su činili najvišu mutnju i najviše zla u Crnu Goru; prijed ovoga ovi ljudi suđahu sirotinji. A bolji i jači činjaše što hoćaše, a sirotinja ne smijaše da se brani od suda, a bolji i jači koji bjehu, ne marahu za sud, nego kad oćaše skrivit oni bolji, on nešto mitom, nešto hajterom izlazaše vazda prav, a sirotinja plaćaše. Zato sirotinja živjaše grđe pod Petrom II, nego pod Svetim Petrom." (Pop Lazo Popović Jabučanin, Memoari, CID, 2004, strane 71 i 72).

Lazo Popović Jabučanin rođen je 1797. Dobro je zapamtio posljednje decenije Petra I; propratio je i kao neposredni svjedok posmatrao - i Njegoševu vladavinu i vladavinu knjaza Danila, a živio je i u prvo vrijeme vladavine knjaza Nikole. Od ova četiri Petrovića, pored kojih je na Cetinju živio i koje je sve lično poznavao, najlošije mišljenje ima o vladici Radu. O sudovima u Njegoševo vrijeme još negativnije piše serdar Rade Turov Plamenac.

2405manastirstanjeviciPrilog žitiju broj 6: Njegoš je 1837. Austriji prodao manastir Maine, a u maju 1839. za 17.000 srebrnih fiorina i manastir Stanjevići. Što se Stanjevića tiče, nije Njegoš prodao neki nepoznati i nevažni manastir, prodao je rezidenciju svojih predaka: vladike Danila, vladike Save i Petra I. U "Istorijskom leksikonu Crne Gore" urednika Šerba Rastodera i Živka Andrijaševića, na strani 1120. za Stanjeviće se kaže: "Stanjevićku školu pohađao je i Petar I Petrović, za čije vrijeme je manastir i dalje značajan duhovni i politički centar Crne Gore".

Serdar Rade Turov Plamenac u Memoarima piše: "Vladika Rade dobio je veliku mrzav i nepovjerenje kod naroda što je popuštio od crnogorskog zemljišta Austriji i kad je primio novac za popuštanje zemlje a ne dao ga za naknadu uzetih zemalja onijema čije su zemlje bile, zato je narod uzeo da ih je Vladika proda za svoj lični interes." (Rade T. Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 1997, strana 443).

 

Zaista je ovo čudo, stvar za čuđenje.

Prilog žitiju broj 7:
Postoji nebrojeno mnogo svjedočanstva o velikom gostoprimstvu Crnogoraca kroz istoriju. To i Njegoš prikazuje u "Gorskom vijencu" kroz lik Vuka Mićunovića, koji ovako govori neprijateljskom izaslaniku Ridžal Osmanu: "Da nijesi u kuću došao, znao bih ti odgovorit divno". Za Crnogorce je gostoprimstvo i zadata vjera, ono što Albanci zovu besa, bila svetinja.

Kako je Njegoš iskazivao taj prastari crnogorski običaj? U ljeto 1843. Njegoš je na pregovore u Ostrog zvao 20-ak Nikšićkih i hercegovačkih aga i begova i naravno, dao im je vjeru da im se ništa neće desiti. Kad su Turci došli u Ostrog, Njegoš nije htio da ih primi, već je naredio perjanicima da ih pobiju, kad se budu vraćali. Perjanici su poslušali naređenje, te su na Bašinoj vodi ubili 12 od 20 turskih plemića; preostali su uspjeli da pobjegnu.

Varaju se oni koji danas misle da je ovo bilo moralno prihvatljivo Crnogorcima. Današnji čovjek može lakše da razumije ovaj Njegošev postupak nego čovjek 19. vijeka.  Zato vojvoda Ilija Plamenac (rođen 1821. g.) u svojim Memoarima ovako komentariše događaj na Bašinoj vodi: "Ovi nečovečki događaj u Ostrog bi godine... Iza ovoga nepoštenoga djela veliki ijed ulježe u svu Crnu Goru i učini se Crnogorcima za tu prijevaru i voljeli bi bili da je u bitki kakvoj poginulo pet stotina Crnogoraca, pa makar birania. I na svaki kraj Crne Gore izgubi se riječ poštena i vjera pred svakim. Do ovoga vremena bješe obratio oči svaki prekograničar na Vladiku kao na gospodara Crne Gore. Krajina, Zeta, Arbanija davahu po nekoliko dacije. Bjehu iz Hota dva perjanika kod Vladike. Zvahu se Đeda i Leka i svi drugi kraičnici iđahu kod vladike sasvim veselo, iz srca... Pošto se ovo dogodi u Ostrog vladika ot onda poče gubit zdravlje i počeše se svi krajevi od njega odbijat. Mogu uvjerit čitaoca da je mene sve ovo dobro poznato, i za njekoliko godina hodio po Beču i Italiji poradi zdravlja kod doktora. Ali sve je bilo uzalud." (Vojvoda Ilija Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 2004. strane 45 i 46)

2405ilijaplamenacPrilog žitiju broj 8: Vojvoda Ilija Plamenac je u svojim Memoarima ispričao kako je Njegoš pokušao na prevaru da likvidira Ali-pašu Rizvanbegovića. Priča je jako zanimljva. Njegoš i Ali-paša su trebali da se sastanu u Dubrovniku. Ali-paša je pristigao u blizinu Dubrovnika, na Brgat. U međuvremenu, Njegoš je počeo da nagovara svog perjanika i dobrog junaka Jagoša Milića iz Bjelica da ubije Ali-pašu, riječima: "Bi li ti Jagošu poša da ubiješ Ali-pašu. Učiniću ti čestitu familiju da i' nikad neće majkat ništa, no ću i' kupit zemala koliko gođ hote a tako i para dosta. A tebe ću tvoje ime odugovječiti kai ikome što se je ime spominjalo!"

Jagoš je pristao, ali je rekao da ga neće Turci puštiti kod paše. Njegoš mu je na to odgovorio da će poslati svog ađutanta Filipa Vukovića na preliminarni sastanak sa Ali-pašom, te da Jagoš ide u pratnji Vukovića, kobajagi kao tjelohranitelj. Ličanin Vuković ništa o Njegoševom planiranju atentata nije znao. Vuković i Njegošev perjanik su se potom i sastali sa Ali-pašom u njegovom šatoru, ali Jagoš nije ubio pašu. Kad su se vratili, Njegoš je, da ne čuje Vuković, pitao perjanika: "Što bi, te prevari, te si dao riječ poštenu i junačku?" Perjanik mu je odgovorio: "Bogomi ne smjeh nikako ot straha. Ne bješe mi milo umrijet". (link: http://i42.tinypic.com/33zaeeu.jpg).

 

Tako je Njegoš htio da potroši ova dva svoja čoeka, a poslije niza ovakvih njegovih vjerolomstava on se u Italiji pred Ljubom Nenadovićem iskreno čudio - zašto se Omer-paša Latas sprema da udari na Crnu Goru! Serdar Rade Turov Plamenac je u Memoarima, koje je pisao tokom I svjetskog rata, ovako prokomentarisao ovu Njegoševu zavjeru, za koju je naravno znao: "I tako se ovi dvojica povrate sasvim bez uspjeha Vladičinog za ovu cilj koja bi stidna bila i za razbožnika a kamoli za Mitropolita i Gospodara jednoga naroda u jednoj  državici." (Rade T. Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 1997, strana 446).!

Prilog žitiju broj 9:
Budući svetitelj Njegoš, ubio je, na žalost, puno Crnogoraca, svojih podanika, bez sudske optužbe i bez suđenja. Nije lično ubijao, već je naređivao ubistva koja su izvršavali njegovi perjanici, ali na kraju se svodi na isto: naručiti ubistvo ili lično ubiti, nema velike razlike.

 

Znao je i žestoko da kazni neposlušne. Nije, kao svetac, baš bio oran da oprašta. O tome svjedoči i sljedeći primjer. Vasojević Nikola Milošević Vasojević, imao je plan da napravi državu Vasojevića i okolnih brdskih plemena koja bi se zvala – Holmija. Naš budući svetitelj ga je zbog ovih planova likvidirao. I to kako: pozvao je Miloševića na razgovor na Cetinje i potom ga ubio. Ovako piše Ljubomir Durković-Jakšić, istoričar srpske crkve: Njegoš je pozvao Vasojevića da dođe na Cetinje, i odlučno se rešio da pripremi da se ubije. Na putu za Cetinje, u selu Donji Zagarač, 30. maja 1844, ubili su Vasojevića perjanici Vuko i Todor Toromani i njihov rođak Mića Toroman, svi iz Njeguša. Sahranio ga je Petar Ćupić iz Zagarča. Knez Danilo je naredio 1857. da se Vasojevićev grob poravna, tako da se ne bi više znalo za njega(Ljubomir Durković-Jakšić, Srbijansko-Crnogorska saradnja (1830-1851), SANU, Beograd, 1957, strana 56).

2405perjaniciOvo je bio uobičajen način na koji je Njegoš “odstranjivao” ljude koji mu nijesu bili po volji. Pozove ih na Cetinje, dâ im vjeru, pa zatim naredi perjanicima da ih ubiju, kao što je to uradio i sa agama i begovima u Ostrogu. Serdar Rade  Plamenac koji je još kao dijete bio paž kod knjaza Danila i bezbroj puta bio na dvoru Petrovića, opisuje Njegošev način likvidacije ljudi koji bi mu zasmetali: "... pozovi ih da se povrate sa izrukom njegove zakletve 'da se povrati na Božju vjeru pa ću mu oprostit sve'. Onda ovi svaki kad se povrati na ovu zakletvu budne prevaren i predat na mušketariju, pa njemu taj uspjeh njegove mudre 'pulitike' bješe osobito prijatan i svijem mogućim služaše se i širaše ga kao svoj najviši vladalački uspjeh 'sve na svojoj strani pa ma koim bilo sredstvom'." (Rade T. Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 1997, strana 445). Serdar Plamenac još piše kako je Njegoš naredio da se ubiju Petar Kršikapa, pop Toma Davidović, pa Vukić Popović i Džudžo Čejović iz Kuča, Luka i Andrija Kaluđerović sa Ljubotinja, zatim je serdar prestao da nabraja i kaže: "Mnoge je krivce pozva na vjeru i svoju zakletvu da im neće životima ništa bit, pa kad su se povraćali na njegovu vjeru on ih dao perjanicima da ih mušketaju. On je uživa s krvoprolićem i drža je da se s tijem načinom zemlja steže..." (ista knjiga, strana 455).

Povodom ovakvog Njegoševog načina vladanja Živko Andrijašević piše: "Rade T. Plamenac je u svojim memoarima najprije pokušao da skine pozlatu sa neprikosnovenog ljubimca svih priglupih nacionalnih ideologija - vladike Petra II (Njegoša). Serdar Plamenac tvrdi da je vladika Petar II bio nemaran vladalac, da je bio srebroljubac, prevarant, egoista... Vladika je, kako tvrdi serdar Plamenac, dobijao dio lopovskog plijena koji su Crnogorci ugrabili preko granice, obožavao je spletke, naručivao ubistva, a likovao je kada bi stradao neki od onih koji bi se po bilo čemu isticali. Uvidio je serdar Plamenac i da je u Gorski vijenac upletena žica vladarske ideologije. . . Sva vlast koju je uspostavio bila je provizorij za jednu trgovačko-nasilničku družinu, koja je upravljala Crnom Gorom i koja je kod Crnogoraca stvorila uvjerenje da je pravedniji turski sud u Podgorici, nego crnogorski na Cetinju. Ovaj veliki moralista u poeziji namoravao je Crnogorce da žito i so kupuju samo kod trgovačkih ortaka njegovog brata Pera, a uspio je i da uštedi nekoliko stotina hiljada fiorina! Njegov brat, Pero Tomov koji se bavio trgovinom, i to monopolskom, mogao je izdržavati čitavi crnogorski državni aparat od svog novca..." (Živko Andrijašević, O jednom aspektu Memoara Rada Turova Plamenca, zbornik radova Crmnica - nasljeđe i budućnost, Podgorica, 2002, strane 93 i 94).

2405markomiljanovI vojvoda Marko Miljanov daje prilog saznavanju načina vladavine Petra II Petrovića Njegoša: "U narod se broji da je vladika Rade pobio 83 biranije ljuđi Brđana, Crnogoraca i Primoraca. U prvinu se Kučima prestavljalo koji ne bi sve učinio što mu Vladika reče da će boža kazna panut' na njega i da će ga Vladika proklet', ka što je sv. Petar prokleo one prijed rečene; jer u to je vrijeme narod i kaluđere i popove smatra ka svece, a kamo li ne vladike. No pošto Kuči viđeše kako se Bog razgnjevi na poslušnike Vladičine i ubice Vukićeve i Džudžove, uvjeriše se da nije Bogu ugodno sve ono što Vladika reče" (Marko Miljanov, Pleme Kuči u narodnoj priči i pjesmi II, Titograd, 1967, strane 102 i 103)

Zloupotrebama Njegoša nema kraja: Pobrojani detalji iz života Petra II Petrovića Njegoša ukazuju da je pozadina ideje mitroplita Amfilohija nije duhovne, nego – dnevnopolitičke prirode. Ukoliko, zaista, SPC u dogledno vrijeme kanonizuje Njegoša, velikog crnogorskog pjesnika, moraće da promijene način biranja svetaca.

 

Oni svetitelji što su skrušeno, asketski, bezgrešno i u molitvi proveli život, biće prevrednovani, a njihovo mjesto zauzeće naš svetac koji je: prodavao manastire, javno prezirao neka od osnovnih pravila hrišćanske crkve kao što je post, čovjeka za čije vladavine je mnogo ljudi likvidirano…

Njegoš je, nema u to nikakve sumnje, pjesnik nevjerovatnog talenta. On je i pjesnik i čovjek. Nepobitna je činjenica da je svim srcem za svoj narod želio - slobodu, prosvećenost, civilizovanost, progres. Ali, do te slobode on je bio spreman da dođe ne pitajući ponekad za cijenu, poput surovog makijaveliste. Spreman je bio na svako sredstvo da bi ostvario svoje ciljeve i konačno zbacio turski jaram na Balkanu.

2405amfilohijeibeckovicPred smrt, Njegoš svoju vladavinu nije ocijenio vrijednom; ovako je govorio Matiji Banu: "Prijatelju moj, duša mi ubija tijelo. Ne žalim što ću umrijeti, ali žalim što u mome životu ništa znamenito nijesam učinio.” (Matija Ban, Poslednje viđenje sa vladikom Radom, "Politika", broj 6251, 19. IX 1925).

Prevario se: njegova uloga u proćerivanju Turske sa zapadnog Balkana je ogromna. Njegovi stihovi bili su na umu pobjednicima Grahovca, Vučjeg Dola, Fundine... Svi učesnici balkanskih ratova i u Srbiji i u Crnoj Gori prije 100 godina znali su bar neke stihove iz Gorskog vijenca. Balkanski narodi, nošeni ogromnom mržnjom koju je generisao Njegoš, napravili su - ne mali podvig i sami se oslobodili od Turaka.

Poslije balkanskih ratova Njegoševo djelo je mnogo puta zloupotrebljavano i njegovo sjajno pjesničko umijeće je korišćeno kao opravdanje za mnoge zločine. Amfilohiju Radoviću, Matiji Bećkoviću i sličnima Njegoš je i dalje potrebani kao novovjerni svetac - za zloupotrebe u budućnosti.

Komentari: 60

Ceklinjanin

23. 05. 2013 - 22:42

Knjaz Danilo, 12. novembra 1852, na Rijeci: - Znate li, Ceklinjani, što bih ovđe sad najradiji? -Ne, gospodare. - Najradiji bih da mi je među vama oživjeti Śalu Đurišina Strugara, kojega je moj veliki stric na božju pravdu izgubio..."

23. 05. 2013 - 23:21

Čedomir M. Lučić piše: "Sporiće se istraživači i zašto Petrovići za nadimak uzeše ime planine Njegoš (koje je vlaškog porijekla)? Njegoš se sreta u Egejskoj Makedoniji, a i drugdje gdje je bilo Vlaha." U fusnoti Lučić je napisao: „Riječ ’Njegoš’ u vlaškom jeziku povezuje se sa sezonskim staništem – katunom.” (Čedomir M. Lučić, Sloboda, vjera i nacionalni duh vladajuće loze Petrovića, zbornik radova Dinastija Petrović Njegoš, tom I, CANU, Podgorica, 2002, strana 274)
MNE

24. 05. 2013 - 00:14

Njegos je bio sjajan pisac, svetovni vladar, legenda svog vremena, a i ovoga, ali je bio i .ebac,

24. 05. 2013 - 01:03

Zar ima neko ko moze ovoliki tekst procitati?Umjesto ovolike mozgalice, u tri rijeci je trebalo opisati .......
Libero

24. 05. 2013 - 08:53

Evo ja procitah sve. Sa zadovoljstvom.
Časlav

24. 05. 2013 - 18:33

Dugačko ali, što ćemo, kad nas o ovome u školi nijesu učili
Bojan

24. 05. 2013 - 01:49

Pozadina ideje Amfilohija Radovića je strogo politička: proglasiti Njegoša za sveca, kako bi Filip Vujanović mogao da kaže: "Kad može Njegoš da bude svetac, mogu i ja pjedsjednik, jej je Cjna Goja zemlja čuda, a u zemlji čuda sve je moguće."

24. 05. 2013 - 01:49

Ovo ne treba da cudi . Pa Amfilohije je jednog KLASICNOG masovnog ubicu , cuvenig koljaca popa Macu iz Pljevalja proglasio za sveca pa sto ne bi i Njegosa . Pop maca je ovicno volio da ubija zene . Ili klanjem ili udarcima "mace" . Po cemu je i dobio slavni nadimak .Danas u Pljevljima zivew desetine porodica kojima je Maca ubio najblize . I savrseno su upoznati sa svetackim " vrlinama " cuvenog popa . Zalili su se i tzv. Sv . Sinodu SPC , ali nikad nijesu dobili odgovor . A Amfilohije o tom ... cinu cuti . Ima li iko u Crnoj Gori ( naprimjer Filip Vujanovic ) da ga priupita nesto o tome ??????

24. 05. 2013 - 08:26

To veze nema sa Amfilohijem. Pljevlja nikada nisu pripadala Mitropoliji crnogorskoj, pa ne pripadaju ni sada.

24. 05. 2013 - 07:44

Njegoša treba objektivno sagledati, a nama je uvijek nedostajalo objektivnosti. Tu dileme nema. Ali dokazivati da Njegoš zbog navedenih dijela, odnosno nedjela, ne treba da bude svetac je potpuni promašaj. Kažu da ni majka Tereza nije bila tako bezgrešna kao što se misli, uostalom bezgrešnih nema. Argumenti kojima bi trebalo osporiti potrebu Njegoševe beatifikacije su potpuno drugi. Jednostavno ne treba ga "okivat" oreolom sveca, jer je on pjesnik, i po svoj prilici je na neki način "zaluao" u svijet crkve. Demantovati Radovića pričom o Njegošu kao tiraninu je apsolutno nepotrebno. Ko je on da ga kanonizuje i ko smo mi da se kao sada nešto osvijećeni i objektivni poštapamo pričama o njemu. Gore je na Lovćenu da se makne od nas kao naprasno objektivnih i popova SPC koja neće i ne želi da ga pusti na miru.
predrag

24. 05. 2013 - 07:50

Sta treba raditi obican narod,u koju crkvu trebamo ici?

24. 05. 2013 - 07:54

Tekst sam procitao sa velikom paznjom i interesovanjem. Sve je tu, poslozeno kako i prilici jednom analiticaru. Ipak, crnogorski potudjenici (ciji je duhovni i svetovni vodja Amfilohije) nista od ovoga nece pretvorit. Eeee, ali kad ovo bude stampao SANU, ili objavila Svetigora, ili prozborio Beckovic... to ce onda biti druga prica! Jer, poznato je, crnogorski svetosavci priznaju samo velikosrpske autoritete.

24. 05. 2013 - 11:55

Misliš li ti anonimuse da SPC ne zna ove podatke iz Njegoševog života. Ako misliš da ne znaju onda si naivan. Suština je da ovakvi argumenti nisu potrebni da bi se opravdao stav da Njegoša ne treba proglašavati za sveca. Ne mogu se djela i nedjela nijedne istorijske ličnosti, pa ni Njegoša, tek tako nizati, a da se ozbiljno ne stave u kontekst u kome su se odvijala. Ovo samo govori o našoj površnosti i potrebi da bez i malo zazora pljujemo po svemu, olako iznosimo sudove, čas nekoga kujemo u zvijezde, da bi ga sad zbog nekog Rista Radovića, bacili pod noge. Priča o Njegošu je kompleksnija od Adžićeve parole da je on samo pjesnik romantičar i od ove priče o njegovoj surovosti. Istina je uglavnom negdje na sredini. Zbog Ristove bolesne ideje o kanonizaciji ne pristajem i ne mogu da prihvatim površnost i olake ocjene.
Dusan Madzarovic

24. 05. 2013 - 08:59

SVIM POLITICKIM STRUKTURAMA CRNE GORE, NIJE POTREBNO pozivati da procita ovaj tekst taj " VELIKI DUSEBRIZNIK I PRIJATELJ CRNE GORE ", jer je to njegov SCENARIO, ali NAZALOST je potrebno da ovo procitaju SVI VRHOVI politike Crne Gore i vec jednom pocnu da reaguju i SPASE Drzavu i njene gradjane. NIJE BEZ RAZLOGA da se vec JEDNU deceniju bavim sa postupcima tog " VELIKOG PRIJATELJA " Crne Gore i njegovih IDEJNIH vodja, u PRVOM redu KOSTUNICE i BECKOVICA. REAGUJ CRNA GORO, dok ne bude KASNO.
Jole Drinjak,penzioner Prčanj

24. 05. 2013 - 09:01

...mili moji Crnogorci...mila moja Ujčevino-ne znadoh da ste ovakvi kak vam je bio i vođa Vladika Rade oliti Petar II Petrović Njegoš-u prevodu na vlaški -katunjanin?Auuuu...auuu danas za dovijeka?Dakle,mi komunisti nismo pogriješili što smo smakli onu rogobatnu kapelicu sa Lovćena i podigli mauzolej CrnojGori-a li ne i ovom "kabadahiji" koji činješe zulume po istoj-ka mu naslednici u "bombaškom pocesu";sramnoj "podgoričkoj skupštini";12.jula 1941-"petrovdanski sabor" i ostala nedjela sve do naučno-fantastične AB kontrarevolucije izvedene na Njegoševski način ."udri-ubi bližnjega svoga ka neprijatelja svoga"?Dileme nema-Vladika Rade ne da nije zamiritao nešto što ne prihvata Patrijarh Irinej i Srpska Pravoslavna Crkva,nego nije zamiritao ni da mu se slavi 200 godina od rođenja-bez da se troše narodne pare-ka što je Njegoš činio u vrijeme najviše gladi i ljudske pogibije?Imali ikakve sličnosti između Njegoša i ovizije današnjije-reci Miroslave,a ja dodajem:"no se bojim od zla domaćega.."?
apsurd

24. 05. 2013 - 09:02

Opet o Crkvi i crkenim pitanjima.Nemoj Analitiko jedan dan da propustiš a da ne rečeš dvije o Crkvi.
Vasojević

24. 05. 2013 - 09:02

Kamo sreće da je knež Nikola Milošević Vasojević uspio u svom naumu da osnjuje autonomnu državu.Danas možda ne bi morali trpjeti zulum crnogorski kao što ga sad trpimo.
Novak Adzic

24. 05. 2013 - 09:02

Sve je ovo tacno napisano. Ali, ne pomaze nista. Zalud se zbori, od Njegosa napravise karikaturu s ikonom i besmisao sa svetackim statusom. Bravo Miroslave. Novak Adzic.

24. 05. 2013 - 13:30

A ti ga Novače neđe ranije svede samo na romantičarskog pjesnika. E pa Njegoš je više od toga. Ne brani se na ovaj način stav da Njegoš ne treba da bude beatifikovan. Stvar je mnog kompleksnija. Zgrožena sam kada se na ovaj način razmišlja i toliko pojednostavljuje priča. Njegoš je prije svega pjesnik. On je za nas važan u tom kontekstu, a ne kao vladar. Njegoševo djelo se uči na katedrama po svijetu. Po njemu je nazvana najaveća književna nagrada. Znači, zbog svih tih činjenica, koje nemam prostora da ovdje objašnjavam, on ne treba da bude kanonizovan, jer je on kao stavralac na neki način svet u svojim mislima pretočenim u djelima. Samo Crnogorci mogu u svojim primitivnim podjelama da iz rukava vade argumente koje jedan Amfilohije uopšte ne zaslužuje. Ponavljam,ko je on da ga kanonizuje i ko smo mi da sudimo Njegošu. To treba da rade istoričari. Njegoš prije svega pripada svijetu književnosti i filozofije. Gledajući istorijski kontekst, on je i zbog svog života bio samo jedan njen tren.
Mrkoje

24. 05. 2013 - 09:02

Bravo g. Ćosoviću! Pošto naša vlast neće da zaustavi đavolju misiju mitropolita Amfilohija (nego mu svojim ćutanjem daje podršku), Vi će te na ovaj način, pišući i ne skrivajući istinu, možda osvijestiti bar dio crnogorskog naroda u odnosu na lik i djelo dotičnog mitropolita. Jer izgleda, u Srbiji mu sve više narod i SPC okreću leđa. To će se kad-tad desiti i u Crnoj Gori, što prije to bolje.
miso

24. 05. 2013 - 10:31

Ovaj tekst je posvecen njegosevoj diskreditaciji kroz odnos srpsko crnogorskog nadgornjavanja za dnevno politicke potrebe.Npr.kad pominjete 100 000fiorina koje je Njegos koristio za davanje penzije jedna mala dopuna-taj novac je deponovan na petrogradsku banku sa ciljem uzimanja interesa(kamate)koja bi se koristila za tekucu drzavnu potrosnju a glavnica iskoristila u slucaju nuzde za kupovinu baruta i oruzja.....zato kad iznosite neke podatke neka budu u originalu....
Crmnica

24. 05. 2013 - 10:36

A sto ne raspisete referendum i ne pripojite se Srbiji? Da pocinemo i vi i mi. Eto vi Srtbijanci pa im puvajte u ... diple, da ne trpite zulum od nas, a mi da pocinemo od vaseg srbijnacenja.
pedja

24. 05. 2013 - 11:45

Sta hocete vi od nas Srba? Sta trebamo uraditi da bi vi bili zadovoljni? Konkretno.
PIPER

24. 05. 2013 - 10:40

Stado ka stado, kako coban rece! Ali, jEdan coban oVako, genralstab onako, a stado nedje izmedju! Neki su vec kupili ikonu sa novim svecem, drugi krenuli u biznis pravljenja ikona sa Kinezima... Sve u svemu Njegos je malo svetac, a malo i nije. Nas je do pasa, a njihov od pasa... Sve ovo najvise zbori o SPC! Jedno je ocigledno- ne daju mira dusi mrcnoga Rada. TAMO ONI!
Hm

24. 05. 2013 - 10:43

Uzaludan je posao prikazivati Njegosa u pravom svjetlu koje nije ni malo svetacko. Jer sto ima vise mana veci je i podobniji za svetosavskog sveca. Oni su za dlaku Mladica proglasili za sveca jer je samo korak od "heroja" do sveca. Poslije Mace nema nepodobnog za njihovog sveca.
IRR

07. 06. 2015 - 07:38

Manite se Mace nije svetac,nije ni predlozen za sveca,neko vas laze opasno, a tek oni sto su sudili sa po dva svedoka po Pljevljima-oni bi i danas da zveknu dva svedoka pa nek ide zivot ,,...javna vesala...",sto je vama ljudi?
Jole Drinjak,penzioner Prčanj

24. 05. 2013 - 10:44

...???? od jednoga vrloga Njeguša:"O što si se Rade smeo pored tebe Mišo sjeo?"Pa se čudimo što ovo čine ovi popovi iz Srpske Pravoslavne Crkve-poodavno?Ne treba se čuditi,jer "crnogorci" ne bi bili to što su da nisu svi-bezmalo Ćosovići,Adžići & company?Udrite po sebi-to vam ostavi Njegoš?Možda možda,ali jedno je sigurno: da je privatizacija u "samostalnoj" CG urađena po "modelu" Njegoša kada je prodao Stanjeviće- manastir na tuđoj Austrougarskoj zemlji-možda jest možda nije-ali od manastira osta manastir-a od naše privatizacije-čemer i kuku i lele "crnogorci" danas za dovijeka?Leee.le...Reče li ono ,zaboga,Njegoš,đe se jednom čoek rodi-koti đe ga bilo nikad nije...pričuvaj se dobro nega prađedovsku bruku-jade krije"?Zato,recimo iskreno:Vala Rade Vladiko ,da nisi ništa napisao za svoga "oskudnoga" život,no samo ono:"...no se bojim od zla domćega..",pa si dao rodu svome više no što vrijde: tuti ovi tvoji oponenti?E Vlasi-Morlaci-matraci evivaaaa....
Vasojevic

24. 05. 2013 - 12:58

Dogovoreno.Sve potpisujem šta predlažeš.No,ne pustate nas,do vas je,ne do nas.
Crmnica

24. 05. 2013 - 14:12

Pustamo, pustamo sa radoscu i zadovoljstvom. Ali ne vidim ni da pokusavate da zakazete vasojevicki referendum. Dje je ta inicijativa, akcija na terenu, skupljeni potpisi? Kada vidimo da ste kao Baskija, Skotksa, mnogi ce mo vas podrzati. Jer u tom slucaju sva podrska da idete. Demokratska volja Vasojevica. Ali hajde, da vidimo koliko vas je a ne da kukate kako vi kao bi a mi vam kao ne dajemo. Damo, damo.
gg

24. 05. 2013 - 13:27

Poenta teksta je sledeća: Njegoš je bio loš vladar i vladika. Hladnokrvni ubica! Sebičan, ohol, nezainteresovan za nesreću svog naroda. Naravno, uz sve te mane bio je i Srbin(posrbica). Knjaz Danilo je potpuno drugačija priča. Bio je divan čovjek. Država i narod su doživjeli preporod pod njegovom vlašću. Najpoznatiji je po uspostavljanju vladavine prava i zaštite ljuskih sloboda. Narod mu je od milošte dao nadimak Zeko Maniti!
njegoš mitrovic

13. 09. 2013 - 09:43

jes cuveni knjaz danilo kako je radio tako je i zavrsio. a i poznate su mu akcije pohare kuca vece od turskih pohara.
Вук Мићуновић

24. 05. 2013 - 13:32

Какви су ово текстови, на шта ово личи? Гдје налазите ове "стручњаке"?

24. 05. 2013 - 13:43

Opasan si igrac, Vuce. Na vrijeme si nabio dovoljno 'lajkova'!
M. Ć.

24. 05. 2013 - 15:11

Istoričar Andrijašević za TV Crne Gore: https://www.youtube.com/watch?v=VZU5CQaAPhY Vojvoda Ilija Plamenac, Memoari, CID, Podgorica, 2004: http://i41.tinypic.com/34yy8eg.jpg Ilija Plamenac kako je Njegoš htio da potroši dva svoja čovjeka: http://i42.tinypic.com/33zaeeu.jpg

25. 05. 2013 - 10:20

Pisao i govorio je da je ono sto je bio i sto su mu bili preci,i sto je bio svakako i narod kojim su tada vladali,kao i preci,a i potomci tadasnjeg naroda.Sto se tice njegove kanonizacije tu se mi(smrtnici)nista ne pitamo,tu se GOSPOD pita,ako ON stvori Svetitelja,na nama smrtnicima je da bez oklijevanja kao pravi vjernici koji slijede put do HRISTA,ozvanicimo i na zemlji to DJELO GOSPODNJE.

25. 05. 2013 - 10:21

Pisao je i govorio je ono sto je bio,sto su mu bili preci,i sto je svakako bio i tadasnji narod kojim su vladali,kao i preci toga naroda,a i potomci.Sto se tice njegove kanonizacije mi(smrtnici)se tu nista ne pitamo,tu se GOSPOD pita,i ako ON stvori Svetitelja,na nama smrtnicima kao pravim vjernicima koji slijede put do HRISTA,da bez oklijevanja ozvanicimo i na zemlji to DJELO GOSPODNJE.
Marko, Tivat

25. 05. 2013 - 15:21

U ime tvojeg Gospoda tvoj pastir Risto stvara svetitelje. A ti kao pripadnik stada ovaca bezpogovorno slijediš svojeg pastira makar ve on vodio na klanje. Tako je sa svima koji nemaju mozga da misle svojom gavom.
Duklja-Zeta-Crna Gora

26. 05. 2013 - 22:49

Predraže, mi Crnogorci smo autohtono stanovništvo u Cg, vi definitivno nijeste jerste nasta li u periodu 1844-1918 posrbljavanjem. Raška tj stara Srbija je jedina zemlja u kojoj ste vi autohtono stanovništvo. Anonimuse, po ovoj tvojoj teoriji da se "Njegoš izjašnjavao što su mu bili preci" - onda očito ne znaš da njegovi preci nijesu iz Cg već iz Bih...dakle izvanjci po porijeklu. Prema tome, čak i da se on iskreno smatrao "srbinom", on bi mogao da "srbuje" samo u svoje lično ime...a ne u ime našeg crnogorskog naroda koji se nikad nije smatrao "srbskim". Međutim, iz realne istorije dobro znamo da su te naivne pjesmice plod podmuklog, upornog i lukavog posrbljavanja koje je sprovodio Sima Milutinović Sarajlija. Takođe znamo da su svi Petrovići prije Njegoša jasno razlikovali Crnogorce od Srba, o čemu postoje nepobitni dokazi, koliko god to smetalo vašima bjelašima ;)))
Duklja-Zeta-Crna Gora

08. 06. 2013 - 10:32

Njegov narod nije izvorno bio "srbski"...i nije mu ništa rekao "onaj odozgo" nego mu je te bajke usadio njegov lukavi i podmukli učitelj Sima Milutinović Sarajlija, velikosrbski ideolog i posrbljivač/falsifikator istorije. Čak i da je hipotetički bio "srbin", svejedno bi mogao da "srbuje" samo u svoje ime, jer njegovi preci nijesu porijeklom iz Crne Gore, nego su izvanjci doseljeni iz Bih, dakle, tvoje veleserbaljske teorije opet padaju u vodu. Međutim, čak i tvoj ljubljeni i "premudri" pjesnik se po narodnosti deklarisao kao Crnogorac u svom pasošu, prije no što ga je uča Sima ubedio da mu je narodnost tobože "srbinska" ;))) Takođe napominjem da su svi Petrovići prije tvog maštovitog pjesnika jasno razlikovali Crnogorce od Srba :))) U Duklji nema tvojih "srba" i nije ih bilo sve do okupatora Nemanjića...a naše pretke Dukljane/Tribale/Zećane su svi realni istoričari jasno razlikovali od vas Srba, i kao narod i kao naciju.
Novi komentar