Najčuveniji svjetski antiglobalista Noam Čomski specijalni je gost Global media foruma koji Dojče vele organizuje u Bonu. U predavanju koje je održao, ovaj američki filozof i mislilac govorio je o „realno postojećoj kapitalističkoj demokratiji“ u kojoj živimo i svim njenim manama.
Ekonomski diktat: Najveće unutrašnje pitanje koje zanima američku javnost svakako su radna mjesta. Sa druge strane, prebogate i moćne finansijske institucije zanima samo deficit. A što radi politika? Ona nalaže štednju - odlučuje da ne otvara radna mjesta, nego da sanira deficit.
U Evropi je još mnogo gore. Čak je i Vol strit džurnal u jednom članku podvukao odsustvo demokratije u Evropi. Francuzi, Španci, Irci, Holanđani, Portugalci, Grci, Slovenci, Slovaci i Kiprani su od početka krize prije tri godine ubjedljivo glasali protiv modela koje nudi eurozona.
U pomenutim zemljama, vlasti su trpjele izborne poraze, ljevičari su smjenjivali desničare, i obratno - ali ekonomska politika ostala je ista.
Vlade nastavljaju da smanjuju troškove i podižu poreze, bez obzira šta narod o tome misli. Nacionalne vlasti prate makroekonomske direktive koje postavlja Evropska komisija, a izbori su skoro besmisleni. To sve liči na zemlje trećeg svijeta kojima upravljaju međunarodne finansijske institucije. Evropa je odabrala taj put, a nije morala.
Nacionalna bezbjednost: Hladni rat je prijetnja koja postoji 70 godina, a danas je u nekim aspektima još i veća. U postojećoj kapitalističkoj demokratiji prava i potrebe ljudi su sporedna briga. Vlade govore o nacionalnoj bezbjednosti, ali to je uglavnom mit. One zapravo žele da povećaju moć i profitiraju, a bezbjednost nije glavna briga. (…)
Zastrašujući primjer je invazija na Irak. Američke i britanske tajne službe informisale su vlast da bi misija u Iraku vjerovatno ojačala međunarodni terorizam. Ali to nikoga nije interesovalo. I zaista, broj terorističkih akata se usedmostručio godinu dana nakon invazije.
Ovih dana američka vlada opravdava masovnu špijunažu koju izvode tajne službe, uz tvrdnju da se tako obračunavaju sa terorizmom. Da postoji zaista slobodna štampa, ona bi ismijala opravdanja američkih zvaničnika jer je dokazano da njihova politika zapravo podstiče terorizam. Ali toga nema, što nas upozorava koliko smo udaljeni i od ideala slobode štampe.
Dezinformacije: Uloga PR službi danas je potkopavanje demokratije. Samo informisani birači donose dobre odluke. Pogledajte izborne kampanje - cilj PR mašinerije je da stvori dezinformisane birače koji donose iracionalne odluke.
PR industrija stigla je do politike prostom transformacijom iz svoje primarne funkcije - komercijalnog marketinga, a komercijalno oglašavanje je stvoreno da bi podrivalo tržište. Svako ko je učio ekonomiju zna da je slobodno tržište zasnovano na informisanim potrošačima koji donose racionalne odluke. Kada uključite televizor, vidite da su reklame stvorene da dezinformišu potrošače i navedu ih na iracionalne kupovine.
Promjene klime: SAD i Kanada sa entuzijazmom pokušavaju da što prije i što potpunije iskoriste svaku kap fosilnih goriva, uključujući tu i ona opasna. U ovom ekstravagantnom samouništenju nimalo se ne oklijeva. Svaki članak u dnevnim novinama može poslužiti kao ilustracija za ovo ludilo. Ludilo je upravo pogodna riječ, jer predstavlja suprotnost racionalnosti.
Istovremeno odvijaju se masovne korporacijske kampanje koje treba da opravdaju ludilo. Uprkos tome, američka javnost i dalje vjeruje nauci i veoma je blizu globalnog nivoa brige za životnu sredinu. Mnogi ljudi upozoravaju na katastrofu i pozivaju na razne akcije.
Ali tu se pokazuje razlika između mišljenja ljudi i stavova politike i partija. Srećom, korporativni sektor poput konjice stiže da se obračuna sa problemom. Postoji korporacijska tvorevina zvana Američki zakonodavni savjet koja piše zakone za potrebe federalnih država - nema potrebe da Vam preciziram kakve zakone pišu (na zvaničnoj prezentaciji Saveta piše da se zalažu za konzervativne zakone koji brane slobodno tržište - opomena N.R.). Iza njih je mnogo novca.
Upravo rade na novom programu kako bi doskočili racionalnosti koju pokazuje javnost. Taj program će se sprovoditi od obdaništa do 12. razreda škole, a ideja je navodno unapređenje kritičkog razmišljanja djece kroz balansirano učenje - ko ne bi podržao takvu ideju! Ali balansirano učenje za njih podrazumijeva da, kada dijete u školi uči o promjenama i ugrožavanju klime, nastavnici takođe moraju predavati i teorije koje poriču promjene klime.
