Vijest o nesreći koja se dogodila juče nedvosmisleno je ukazala na brojne patologije koje su uveliko pustile korjene u crnogorskom društvu: na portalima je osvanuo, u najmanju ruku, čemer i jad. Iako se ne mali broj građana odazvao pozivu i pošao da da krv u Kliničkom centru, što je bila konkretna, humana, podrška povrijeđenima; neki drugi – valjda manjina – izabrali su, samo njima prirodan put: sjedjeli za kompjuterom, širili mržnju, osuđivali i tražili krivca za nesreću...
Nemoguće je, ako je suditi po komentarima na društvenim mrežama i portalima, da se dogodi nesreća na crnogorskim putevima, a da za to nije kriv – premijer, ministar, i uopšte – crnogorska vlast.
Sve bi, tvrde “upućeni” bilo drugačije – da je autoput već izgrađen. Neki idu dalje i zaključuju: da je sve ovo bio pakleni plan vlasti (čitaj: DPS-a) da se pokrene gradnja autoputa!
Ne dovodi se u pitanje mogućnost da su nekad loši putevi ili neispravna prevozna sredstva, ili pak ljudska greška, uzroci nesreće. Ali se zato, bez ijednog dokaza, na bizaran način traže krivci, ovdje. Prezumpcija nevinosti, među ovom populacijom, ne postoji. Zašto bi neko za-ime-Boga bio nevin kad može biti kriv?
„Užas, svakog dana katastrofa sa turistima: jedan se utopi pa drugi, na Durmitoru lome vratove, evo slijeću kanjon, izgleda da nam crno vrijeme predstoji. Došao Đavo pod svoje“, tvrdi jedan od komentatora. No, sve su prilike da nije toliko vrijeme, koliko su ljudi crni, tj. njihove misli. Ubacivanje religijskih bića ne čudi, budući da smo prepoznati kao visoko religiozno društvo, ali iritira olako povezivanje nezavisnih slučajeva u prokletstvo koje se nadvilo nad Crnom Gorom.
„Ovo i svaka nesreća na tom putu smrti na duši Vlade crne gore i njenim lopovlucima...Samo Matesevo kolasin djelic...parce koliko su pokrali...nesrecni narod ce ginut i dalje...put kao po gudurama Bolivije...sramota za Evropu...da ne govorimo za nas...sramota i tragedija“
I to nije kraj. Ima i drugih rješenja, poput ovog: „Tuga...da se i malo pitam prvo bih pohapsio ove iz CG put. Od Ulcinja do Rožaja put nam je katastrofa, na 1000 krivicnih mjesta nidje mrtve bankine nema“: „Jadni Rumuni odje da ostave kosti odje“
Osuda je, evidentno, postala jedna od primarnih aktivnosti brojnih anonimnih komentatora, a od prevelike količine gnijeva i mržnje, koji podrazumijeva nemogućnost donošenja izbalansiranog stava, ekstremi su se uvukli svuda. Nije bitno što se dogodila nesreća, što je ljudima potrebna pomoć, što je cjelokupan tim, od ljekara, preko vojske i policije pošteno i profesionalno odradio svoj posao (ništa manje odgovorno i hitro, nego što bi to učinili njihove kolege u bilo kojoj drugoj državi). Bitno je iskaliti bijes, usmjeriti mržnju, naći krivce. Nije stvar ni da smo opsjednuti da politikom objašnjavamo i spoznajemo sve, nego što smo partijom odlučili da objašnjavamo sve fenomene koje nas zadese. Valjda svijet izvan politike ne postoji.
Bernard Šo je jednom rekao: Vi gledate stvari i pitate se se – zašto? Ja sanjam o stvarima kojih nikad nije bilo i pitam – zašto ne?
U jednoj paralelnoj stvarnosti biram da su građani učinili sve da pomognu povrijeđenima, da su pošli danas da doniraju krv; da su pošli na mjesto nesreće i dali sve od sebe. Biram da vjerujem da postoji stvarnost u kojoj smo sposobni za humanost, u kojoj smo prvo ljudi, pa sve ostalo.
A.STANKOVIĆ
