Da li se, i kako, može primjenjivati pravna norma (povećanje PDV-a na igre na sreću) kada već postoji „oporezivanje“ koncesionom metodom. Odnosno: već su potpisani koncesioni ugovori koji važe određeni period godina i na koji se primjenjuju norme koje su važile u momentu potpisivanja koncesionog ugovora. Naravno da ne može, jer bi to bila dvostruka povreda ustavnih načela.
Piše: Blagota Mitrić
U pravu postoji jedna nepoželjna pravna situacija koja se zove kolizija zakona (sukob zakona), i koja je karakteristična za federativne države. Kad se ova kolizija zakona pojavi u prostoj (unitarnoj) državi, kao što je Crna Gora, onda je to jasan znak da donosioci takvih zakona ne poznaju dovoljno pravni sistem sopstvene države.
U našem pravnom sistemu postoji više zakona koji regulišu oblast igara na sreću koji pojedine istovjetne pravne situacije regulišu na potpuno različit način, a za koje ne postoji adekvatno pravno rješenje, za razliku od federativnih država u kojima su postojale tzv. „odlučujuće činjenice“, ili „tačke vezivanja“, koje su rješavale taj problem.
U pravu postoje i nemoguće pravne situacije kada se pojave besmislene pravne norme koje se tako zovu i u bukvalnom značenju smisla te riječi, a to su one norme koje nemaju nikakvog značenja, odnosno čijim se tumačenjem ne može otkriti njihovo značenje. U takvim pravnim odnosima nema pravne mogućnosti da se otkrije šta je htio tvorac norme, čak, ni ciljnim, ni sistematskim tumačenjem. Stoga, pravna nauka tretira besmislene pravne norme kao pravnu prazninu, što znači da se ima smatrati da taj odnos u pitanju uopšte nije regulisan pravom.
U ovoj konkretnoj pravnoj situacijii postavlja se prethodno pravno pitanje: Da li se, i kako, može primjenjivati pravna norma (povećanje PDV-a na igre na sreću) kada već postoji „oporezivanje“ koncesionom metodom. Odnosno: već su potpisani koncesioni ugovori koji važe određeni period godina i na koji se primjenjuju norme koje su važile u momentu potpisivanja koncesionog ugovora. Naravno da ne može, jer bi to bila dvostruka povreda ustavnih načela. Već pomenuta i druga: ovaj bi zakon imao retroaktivno djejstvo, što je protivno Ustava Crne Gore.
Kada se ova dva pravna problema stope u jedan jedini amandman u vezi uvođenja PDV-a na igre na sreću - a koji zakonodavni organ prihvati bez ijedne diskusije - onda je to više nego jasan znak da nešto u pravnom sistemu Crne Gore ima trulo. Evo zašto. Prije dva mjeseca Ministarstvo finansija je formiralo radnu grupu na čelu sa aktuelnim ministrom finansija i mojom malenkošću da se odmah pristupi analizi igara na sreću i izradi potpuno novog zakona sa brojnim novinama, kojima bi bio maksimalno zaštićen javni interes Crne Gore u ovoj oblasti i sa mnogo većom koristi za budžet Crne Gore.
I u sred te aktivnosti pukao je grom iz vedra neba - hoću reći amandman - koji je „glat“ prošao sa navedenim posledicama, pa je tako ispalo da ne valja baš uvijek vezati konja đe ti gazda kaže, (Skupština kao usvojitelj ovog amandmana) jer je to ponekad na štetu i gazde i konja, nego treba mnogo više poznavati sopstveni pravni sistem i vezati konja tamo đe će nastupiti korist i za gazdu i za konja. Ovo se najbolje pokazalo na prekjučerašnjem sastanku pomenute radne grupe u Ministarstvu finansija, đe smo se svi osjećali kao da smo došli na pokajanje.
