Maharadža krunisan još kao dijete i bogat toliko da ljudska mašta teško može da zamisli, pao je u duboku depresiju nakon što je u starosti izgubio sina jedinca, a nekoliko mjeseci kasnije, i sam je preminuo.
Nakon očeve smrti, maharadžine kćerke, princeze, nijesu naslijedile palatu, zlato i zemlju koji im rođenjem pripadaju, već su upravu nad cjelokupnim bogatstvom preuzeli maharaždini službenici.
Dvjema mlađim kćerkama, Dipinder Kaur i Mahipinder Kaur, dodijeljene su mjesečne apanaže od 20 i 18 dolara, dok su njegova majka, supruga i najstarija kćerka Amrit Kaur, ostavljene bez prebijene pare, ova posljednja navodno zato što se udala suprotno očevoj volji.
Ubijeđene da su pohlepni službenici falsifikovali maharadžinu posljednju volju i na taj način se domogli bogatstva, princeze su ih tužile sudu.
Sudski proces se, međutim, otegao, a Radžniš Kumar Šarma, sudija okružnog suda u gradu Čandigaru, tek u subotu je donio presudu po tužbi koju je 1992. podnijela Amrit Kaur, maharadžina najstrija kćerka, i njoj i njenim sestrama dodijelio u državi Pendžab legendarno bogatstvo Faridkotovih, kojim su dotad u ime povjereničkog fonda upravljali maharadžini službenici.
Imovina o kojoj je riječ obuhvata 350 godina staru tvrđavu, palate i šume u Faridkotu, luksuznu vilu okruženu prostranim vrtovima u centru Nju Delhija i slične nekretnine u još četiri indijske savezna države. Tu je i 18 luksuznih automobila, među kojima u i “rols rojs”, “dajmler” i “bentli”, svi u voznom stanju, kao i aerodrom u Faridkotu, koji su korisili vojska i državna uprava Pendžaba. Porodično zlato, nakit i dragulji vrijedni su oko 150 miliona eura.
U međuvremenu, Mahipinder je umrla, Dipinder i Amrit su već osamdesetogodišnjakinje, a vrijednost imanja je višestruko porasla.
